HOT NEW ALBUM: Chris Rea - "Santo Spirito Blues" (recenzija) - Return of ALTEREGO

utorak, 24.01.2012.

HOT NEW ALBUM: Chris Rea - "Santo Spirito Blues" (recenzija)

Chris Rea - "Santo Spirito Blues" (recenzija)

Chris Rea je u biti pravi pravcati old school blueser i gitarista koliko god ga većina mainstream publike najviše poznaje po ljetnim, romantičnim, zimskim, ugođajnim itd. pjesmama koje su bez daljnjeg sve neki evergreeni, odonsno pjesme koje smo slušali u nekoj određenoj situaciji i koje nikad nećemo zaboraviti.

No sve to se desilo nakon što je Rea objavio mislim čak prva tri studijska albuma (od tamo neke daleke 1979.) koji su uglavnom, danas kada ih opet slušam nevjerojatno svježi , onako pravoblueserski ali s onim Reinim "daškom" nešto drugačijeg, svježijeg, popističkog zvuka kojeg je kasnije i "patentirao" u gore spomenutim pjesmama, samo što tada više nije izvodio niti rock a kamoli blues.

No njegova velika ljubav, točnije opsesija gitarama nikad nije prestala, te je nakon velikog komercijalnog uspjeha Rea i dalje radio na blues i gitarskim projektima, no ovaj put se sa mnogo žešćim rock zvukom vratio na stare staze i to 1989. s njegovim zasigurno najboljim albumom (i naslovnom pjesmom) "The Road to Hell". Nakon toga albuma stresla ga je teška bolest (rak) s kojom se dugo borio (i još se), jedva preživio , ali i rekapitulirao (prema vlastitim riječima) karijeru i ono što je radio, te shvatio da se treba vratiti korijenima - bluesu. I opet - gitarama od kojih ionako nikad nije otišao.

No između borbe za život i vlastitog preispitivanja napravio je ponovo dobar album, nastavak "The Road to Hell Part 2", ali koji ga nije uspio ustoličiti na staru slavu. Nit ju je on tražio. Ovo posljednje znači da je malo zabrazdio u vlastitoj opsesiji, pa je tako nekoliko sljedećih projekata i albuma radio veličajući gitare a samim time i dosta nekomercijalne, plošne i generalno ne previše inventivne i zanimljive albume. Za šire mase dakako.

Ovaj " Santo Spirito Blues " album je nešto manje "problematičan" u tom smislu, definitivno je "lakši" uz nekoliko prijemčljivijih tema: boogiem rock bluesom, a la Dire Straits zvukom (na tragu njihova klasika "Sultans of swing") itd. i album lako ulazi u uho, ali lako i izlazi jer smo sve to već od Ree čuli davno ranije.

No bez obzira na to, "Santo Spirito Blues" je (naravno) skroz naskroz blues album ali uronjen u neka istraživanja u kojima je Rea posve zaboravio na svoj krasni, opuštajući vokal i nije mu dao da "prodiše" , zabljesne, što je velika šteta jer bi s tim album bio za klasu bolji.

No ovaj album, dobar kakav jest - ima još jednu boljku: Rein blues znači da je to više blues u smislu glazbenih strukturalnih shema, orjentiran na poniranje u mogućnosti sviranja gitrare a daleko daleko manje je to - iskonski blues. Čak su njegova prva dva albuma inventivnija i još dan danas svježija od ovog njegovog nanovijeg uratka.

Bez obzira na srečeno, Chris Rea je netko koga treba poslušati, pa makar to bilo jednokratno album-slušanje ili odlazak na koncert. A njegov je uskoro u Zagrebu, 16.2. i toplo ga preporučam.

Ipak, pripremite se, da vam se ne desi kao mnogobrojnoj publici koja je dupkom napunila halu Velesajma 2008. kada su svi očekivali (a datum koncerta je to na neki način, pogrešno, sugerirao - Dan Žena 8.3.) da će Rea izvoditi samo pop hitove ljeta, zime, zaljubljenih i sanjarkih duša. Nas nekoliko malobrojnih znalo je što treba očekivati: gitare i blues, a sve one poppy (ipak ruku na srce, sjajne) pjesmice je maltene masakrirao u preobradama do neprepoznatljivosti (što pak nisam očekivala).

Dakle, svakako otiđite na koncert ako možete, ali se pripremite na rock blues uživanciju uz veliku dozu opuštene, relaksirajuće dinamike. A to u ovo stresno doba mnogo znači.

Popis pjesama:

1. Dancing My Blues Away *
2. Rock And Roll Tonight
3. Never Tie Me Down
4. The Chance Of Love *
5. The Last Open Road *
6. Electric Guitar
7. Money
8. The Way She Moves
9. Dance With Me All Night Long
10. Think Like A Woman
11. You Got Lucky
12. Lose My Heart In You
13. I Will Go On

sretan