2CELLOS, 21.12.2011. Lisinski zagreb
Da, što reći na Stjepana i Luku koji su nakon što su postali svjetski superstarovi i bili na turneji s Eltonom Johnom?
Oni su jedva čekali svirati "doma" a bogme i mi "doma" smo jedva čekali da ih čujemo uživo kako se šika.
I tako smo predbožićno vrijeme sami sebe počastili i razgrabili karte za ovaj koncert, tako da je Lisinski bio pun ko šipak. Nije manjkalo nijedne generacije ali su porednjačile mlade cure (i one ne tako mlade he he).
Dečki su koncert započeli malo...hm...možda neočekivano, ja ga tako ne bi započela no eto oni jesu...prvo je izašao Stjepan s pijanisticom i publika se nije niti snašla a Stjepan je već svirao klasične dvije melodije (ubijte me ako se sjećam koje su bile, zapisala, ali izgubila papirić) - više me se dojmilo to što je taj početak bio nekako - kao da je nastupala predgrupa iako Stjepan niti izbliza nije svirao nikako drugačije nego sjajno.
Nakon njega je izašao Luka i također sam sa pijanisticom odsvirao također dvije klasične melodije (ako se ne varam Rahmanjinova i Čardaš) i do tada se već publika privikla od šoka kako je čudno polako i sporo počeo koncert.
Nakon toga je krenuo rock'n'roll i Lisinski je počeo pucati po šavovima. Tko nije odslušao njihov debi album "2cellos" neka prvo to obavi. Na moju tugu, nisu svirali Museovu "The Resistance" koja je po meni jedna od naj covera na albumu, ali su zato kraj koncerta rasturili s neplanirane dvije AC/DC pjesme (na kojima im se pridužio i bubnjar što po mome uopće nije bilo potrebno) "Highway to Hell" i "You shook me all night long" jer bilo.... Lisinski ako je to preživio preživjet će još mnogo toga.
Poslije koncerta su dečki jako strpljivo, uzbuđeni i sjajno raspoloženi i preko sat vremena potpisivali albume, dijelili autograme ... a publika se nije micala doma. Jedna sjajna večer.