Kava, podočnjaci i dvoje muške djece
srijeda, 13.04.2016.
Horor zvan selidba
Preselišmo se mi. Svoj na svome. U svoja četiri zida, a zamalo i samo četiri zida...
Slušali smo godinama o selidbama, preuređenjima i majstorima koji ti se poseru u wc školjku i ostave ju na balkonu (čru stori, bajdvej). Ništa od toga se nije ostvarilo. Gospon Majstor, jedan fini, uredni, ljubazni i profesionalni bosanac (nije što je moje gore list, nego što je stvarno super) nam je pokazao da ima dobrih majstora i profesionalaca. Bilo je nekih grešaka, ali nšta vrijedno spomena. Moj savjet- dogovorite sastanak i vjerujte intuiciji. Sastančili smo i sa notornim seljačinama od majstora, koji su ono prikriveno lice koje smo nekim šestim čulom osjetili vrlo brzo i pokazali.
Ono što nam čak dva mjeseca nakon useljenja daje glavobolje su trgovine namještajem. Ma šta trgovine... SVE! Nema šta nisu sjebali.
Pa krenimo.
Negdje u prošlim postovima sam nahvalila ABC interijere. E, oni su nas prvi sjebali. Dakle, krenuli radovi, gospon Majstor rasturio kupaonu, složio bi pločice, i mi bi da on složi pločice... Ali nema kade. Čeka se kada koja samo što nije došla, jer je 6 tj., koliki je bio rok isporuke, taman isteklo.
Došao taj dan, kada stigla- oštećena. Kad me nije šlagiralo. Ajde, uzeli su tu kadu nazad i kroz nekoliko dana su nam dostavili novu kadu koja nije ona koju smo prethodno naručili i platili, nego neka žnj al ajd, bila je raspoloživa.
Sad bih ja tu mogla pričati naveliko o svemu tome, ali samo ću nabrojati što je sve bilo krivo, da ne tušim previše, ali da se zna.
Ajmo po dobavljačima.
Harvey Norman;
1)frižider, plaćen, čekao na isporuku nekih 2 mj jer nismo imali kud s njim prije, a još smo namještaja uzimali kod njih pa kao, neka sve skupa dovezu. Prvo došao krivi. Bijeli umjesto inox. Zatim došao inox, ali oštećen. Treći je došao kako treba.
2)krevet (to je kriv proizvođač) došao kopletno izgreban s jedne strane, a s druge strane sa dobrim komadom odvaljene iverice. Čekamo novi, ovaj su nam ostavili na korištenju.
3)Kuhinja. Prvo, na jednim vratima krivo izbušene rupe za šarke. Stigla su nova. Oštećena.
Rupa je trebala biti za napu od 50 cm, a u tvornici su izrezali za napu od 70 cm. Javili monteri u trgovinu za grešku, gospođa koja nam je naručivala kuhinju im je rekla neka suze rupu. Dali su nam novu napu ipak, jer se rupa vražja nije dala suziti. I tu napu još nismo spojili jer naravno..
Lesnina
Kupaonski ormarić smo čekali 6 tj da bi ga dočekali oštećenog, isto je greška proizvođača. Čak nije bilo veliko oštećenje, ali za te pare dovoljno veliko da nisu riječi rekli kad smo ga reklamirali, nego su nam ostavili taj na korištenju i dostavili novi čim je stigao.
S Lesninom imamo pozitivno iskustvo.
B Net- zvali smo ih da nam spoje internet. Došao gospodin pa uvidio da treba negdje u hodniku zgrade gurati kablove. Gurao on, gurao i sjebao u zgradi portafone. Došao kolega mu drugi dan popravit, kaže nema potpisa i pečata predtsavnika stanara, ne smioje on to dirati i ode čovjek. Od tad traju moji pokušaji da ih natjeram da poprave vražje portafone u zgradi, ali tvrd su orah. Zahtjev i prigovor su tražili isključivo faksom koji prigodno 'nisu dobili', da bi se nakon skoro dva mjeseca situacija počela riješavati na način da sad i B net i ja ganjamo fantomskog nekog iz Gradskog Stambenog da popravi portafone i ovima ispostavi fakturu.
Živimo još iz kutija jer nam se nakon svega ne da prolaziti sve to s dostavama namještaja, reklamacijama i svime tako da nemamo ormara ni polica. Ni tv ni internet. Ali imamo jedni druge. I to jedva jer ne znam kako se nismo međusobno poklali u ovome svemu. Imam osjećaj da je bilo još puno toga, samo sam valjda te grozne uspomene zakopala negdje duboko.
E pa više se ne selim nigdje, mogu me samo iznijeti.
Oznake: selidba, namještaj, harvey norman, lesnina
nedjelja, 27.12.2015.
Poso i rvati
Spomenula sam u jednom od prijašnjih postova namještanje stana.
Ljudi moji... Mene to cijelo tržište namještaja toliko zbunjuje, da tu više ne znaš tko koga i za koje pare Ali ajde što zbunjuje... koliko živaca (para da ne govorim) treba dok ti prođeš kroz šumu neinformiraqnih, nekompetetnih, nadrkanih i bahatih PRODAVAČA. Da, prodavača. Da sad ne bi bilo oni jadni, vaki naki. Ja sam prodavač. Imam svoje dobre dane, imam svoje loše dane. Ali znam kako se ophoditi prema kupcu, kao što znaju i moje kolege. Svaki dan odgovaramo na pitanja koja su nama sama po sebi toliko apsurdna, ali ljudima su dilema. Npr. razlika između pelena i uložaka. Meni ej to janso ko dan. Nekom drugom su to sve pelene, vjerovali ili ne. Pa nećeš se sad čovjeku smijati, s visoka mu govoriti da to nisu pelene, nego ulošci nego ćeš objasniti, jebemu miša, pa nije teško.
A kako mi je toplo oko srca kad mi netko na telefon ili u trgovini kaže da sam ljubazna. Baš mi je to uvijek drago čuti. A s druge strane, nešto tako normalno poput ljubaznosti na vlastitom radnom mjestu je toliko rijetko da su ljudi sretni i tako iskreno reagiraju jer nisu navikli da ih se tretira ko ljude.
E pa tako i ja nalijećem na 'prodavače'. Stavljam pod navodne znake jer da ja vodim trgovinu... ti mi ne bi prali ni prozore, a kamoli imali direktan kontakt sa kupcima.
Znači, namještaj. Namještaj košta. Kad ga uzimaš puno, košta još i više. Ne bi čovjek rekao, ha. Ali eto, prvi put namještamo stan, dugo smo to čekali i nemamo neki mini budžet. Nije ni maksi, ali je taman. Možemo ležerno.
Uglavnom su u većim centrima i ljubazniji. Za Lesninu na zapadu imam pohvale što se tiče uslužnosti osoblja. Za Harvey Norman isto. Obliq namještaj (king cross) isto pohvale, Fero Term- super, ABC Interijeri- super, ART Interijeri- super.
Da se razumijemo, nismo kod svih njih nešto kupili, govorim samo o onom prvom kontaktu, o dobar dan i kako vam mogu pomoći. Qualis- super djelatnica i divni stolovi, Prostoria- ok.
A sad, oni drugi...
Credo centar- iako su imali pipe koje smo htjeli jeftinije nego ABC Interijeri, odlučili smo se za ove druge jer u Credu radi neka kokoš koaj je na svako pitanje koje sam imala odgovarala sa 'Ne znam'.
Tražila sam cijenu i rok isporuke nekog, ne jeftinog kupaonskog ormarića, za koji sam dobila normalne ponude u drugim trgovinama (sa cijenama i okvirnim rokom isporuke). Ona ne zna. Može saznati kad naručimo. Dobro ženo, neću ti izvaliti hrpu para da bi ti meni rekla da ormarić može doći za 6-8 tjedana. Nažalost, ona ne zna. Samo sam se digla i otišla u nevjerici.
Posjetila sam i Solidum, kao ima tamo namještaja...
Uletila sam nadobudno u Knapić u Solidumu da pitam za ormare. Kaže teta da oni rade isključivo cijeli KORPUS. Hm, korpus... Vidi ona moju facu zbunjenu pa mi pojasni da rade ormare koji imaju gornju stranicu, bočne stranice, donju stranicu i leđa. Ahaaaaa, a korpus... Zaključujem, logično sasvim, da meni treba ormar bez korpusa. Jebat mu mater, kako da ja znam išta o tome, u životu nisam kupovala ni planirala ormar. Neću ja KORPUS, idem dalje.
Odmah preko puta Knapića uđem u lijepi salon Decora, gdje sjedi poprilično gejasti prodavač (a tko bi o dizajnu mogao znati išta bolje od gej prodavača). I kažem ja, ni 5 ni 6, da ja želim ormar bez korpusa jer imam malo prostora. Ljudi moji, kontam da su mu se rozo nalakirani nokti na nogama ufrkali od veselja što me može tako spuštati. Posprdno i s podsjehom mi je objasnio da je to nemoguće, pravio se blesav čak i kad sam mu sasvim jasno rekla da se ne razumijem u tematiku i da mi da prijedlog. Mene točno bilo sram kako me isprdao. :( Umjesto da sam verbalno našamarala te ga poslala u trokurac, ja sam ga uljudno pozdravila i bijesna izašla van, a onda još danima pizdila jer se netko tako razgovarao sa mnom.
Onda dolazimo do Mebla. Meblo jedan, prodavačica sa stavom I'm to god for this, no tu sam već bila dovoljno nadrkana da sam natjerala muža da izađemo za 5 minuta jer da smo ostali duže pobacala bih joj kataloge po podu.
Meblo drugi, pitam prodavačicu tko je proizvođač jednog stola. 'Ne znam, moram provjeriti.' Okeeeeej, u cijeloj trgovini nema možda sto artikala, a stol je baš upečatljiv i ona ne zna? Dozvoljavam, ajd. Pogleda deklaraciju, ali mi čak i sa nje krivo pročita ime proizvođača. Na kraju sam sama našla i zapisala. Plaća ide, staž ide, posao se ne mora ni znati.
Da napomenem da sam sa istom količinom neznanja o ormarima nakon Decore otišla u Eduro, gdje je čovjek bez ikakvih problema odgovrio na sva moja pitanja, dao mi savjet, objasnio proceduru oko naručivanja ormara tako da je definitivno odlučeno da ćemo tamo raditi ormare. Jer su normalni i ne drže se da im je Bog lično brisao guzicu to jutro pa su sad blagoslovljeni da cijeli dan mogu biti notorni kreteni. Mrš.
Šlag na tortu je današni posjet Dan Kuchen salonu u cc1 east. Malo smo prozujali i javili se prodavaču da ćemo ga pričekati kad završi, da bi on s gađenjem odbrusio da 'Nema šanse danas.' Pa dobro, čovječe... Ok, gužva ti je, imaš posla, ali ne radi se to tako. Kažeš, ne stignem, evo broj, evo vizitka, evo termin... Nešto. Pa netko ti je na ta vrata možda donio proviziju za ratu kredita sljedeći mjesec, pa to bi trebalo nešto značiti.
I kad mi netko onda krene o teškom životu u Hrvatskoj, kako se ide van, kako se nema posla... Ma gospodo, mi ovdje živimo i predobro za ono koliko smo i kako navikli raditi.
Eto.
Oznake: namještaj, Decora, Eduro, Dan Kuchen.
