Kava, podočnjaci i dvoje muške djece
četvrtak, 14.05.2015.
To nisu sijede, to same niti srebra izlaze iz moje glave jer sam tak super
Sijeda sam već fakat dugo.
Kako nam se kućanstvo povećava, sijedih je sve više. A nisam stara, tek sam načela trideset i koju. Ali eto, tu su, ne idu nigdje i više ih ni ne čupam. Čekala sam prvu plaću nakon porodiljnog da se kao čovjek zavalim u frizerski stolac i pustim profesionalcu da mi oboji kosu. Baš sam bila nekak jadna. Jednom sam se tako samosažalijevala pred ogledalom i skužila da mi je pramen iznad desnog uha već fest bijel. Svidjelo mi se to pa sam se bacila u guglanje kako da izbjelim i ostatak pramena. Kao, čas posla je to. Kako da ne.. na moju tamnu kosu bi izbjeljivanje jednog pramena trajalo mjesecima. Pa za to vrijeme će on sam od sebe pobijeliti. Tako da sam odustala od te ideje za sad. U međuvremenu sam skužila da su sijede u mojoj kosi odličan početak razgovora. Svi ih vide, svi im se čude ko da svaka od njih završava biserom načinjenim od kamenca iz bubrega jednoroga. Tako da mnogo pričam o svojoj kosi, a tko ne pita jer je prepristojan, vidim da mi gleda povrh glave umjesto u oči. Još jedan znak da starim. Više mi ljudi ne gledaju u sise, nego u sijedu kosu.
Kad smo kod sisa, sutra ću se napokon urediti ako me sise ne prikucaju za krevet. I to nije ni približno erotično kako bi netko pomislio na prvu. Muž je uzeo oboje djece i odveo ih na selo. Prvih pola sata sam bila pomiješanih osjećaja, a onda- FREEEEDOOOOOOOOM... i ravno nad kadu i izdajanje. Nisam nikad imala zastoj u cicama, ni mastitis, ni ragade, ništa... do sad. Tako da je ta dugo očekivana sloboda ispala ustvari cviljenje za malim cicavcem. 
Utješno je znati da list kupusa divno paše u novi grudnjak.
