Kava, podočnjaci i dvoje muške djece
subota, 30.01.2016.
Gdje ste bili 2000.?
Ja u školi. Srednjoj. Čula sam ovu pjesmu na radiju danas i iznenadila koliko je stara. 16 godina ili točno pola mog života. Šok i nevjerica.
Taman se nadovezalo na jedan razgovor s posla od prije par dana kad je netko retorički pitao 'Tko se od nas ne bi vratio u srednju?'
E pa ja ne bih. Nema tih para. Nije mi srednja bila loša, teška, traumatična... Bila je ok.
Nađem nekad pokoju sliku, moje cura i ja, mlade, lijepe, nasmijane... Bila sam lijepa. Da se ne lažemo, nisam bila drop dead gorgeus, al ono, nisam bila gabor. Tamna put, tamna kosa, visina, linija... Sve je bilo baš super. A što sam ja od toga svega vidjela? Veliko dupe kojeg me bilo sram, pa trbuh velik (sad tek vidim da nisam imala velik trbuh nikad do nakon poroda), veliki nos zbog kojeg sam proplakala dane i noći, ružna stopala, ružne ruke, ružan vrat... Ono, jebote pubertet. I švorc. Uvijek sam bila bez para. Nisam bila gladna, žedna, gola i bosa, ali nisam si mogla priušiti sve što sam htjela. Ne mogu ni sad. Pa si svejedno priuštim. :P To je bio jedan od razloga zašto se nisam dalje obrazovala. Bilo mi je jebeno dosta besparice. Htjela sam imati i i za kavu i za kolu, što bi reko Edo Majka. Htjela sam raditi. Sudbina je htjela da od srednje radim i ne mogu reći da mi fali što nemam diplomu, ali eto, bilo bi lijepo da se djeca mogu ponositi visokoobrazovanom mamom. Neće ih to učiniti boljim ni sretnijim ljudima, al bi bilo baš cool.
Da ne skrenem... Da, vidjela sam sve najgore na sebi i bila istinski nesretna zbog toga, ljuta na cijeli svijet, nepristupačna i bezobrazna čime sam držala ljude dalje od sebe.
Danas sam 13 kg teža, dva poroda su iza mene i ostavila su traga, trbuh koji iskače i visi preko svega, cice nepostojeće jer su ih djeca pojela, stopala su narasla i na moje opće ushićenje, jebeni nos je još narastao. Ako mislite da je to nemoguće, e pa je. Valjda se i on udebelio, a ni jedna prometna nije pomogla da mu se očuva koliko toliko ravna linija. Unatoč svim tim, sada i objektivnim 'nedodstacima', sretna sam. Da imam čarobni štapić promijenila bih neke stvari. Ali brate mili, dok to ne izmisle, ja sam sebi taman; s ovim godinama, pameti i tijelom. Sretna.
Eto. I 16 godina stara pjesma za kraj.
Sonique- Sky
Oznake: godine srednja 2000
utorak, 05.01.2016.
Muška djeca vs. ženska djeca
Jučer sam radila popodnevnu smjenu i došla kući po onom kijametu negdje iza 19:30. Mlađi je bio naspavan, a stariji zaigran, ali već dobrano umoran.
Svejedno su bili baš slatki kako su se igrali bedastih igara, stana na naslon kauča pa skaču dolje. Već sam se pomirila da ću dočekati neki lom jednom, ali taj most ćemo prelaziti kad dođemo do njega. E sad, sve je to bilo lijepo i krasno do datog momenta.
Ne znam jesu takva samo moja djeca ili sva muška djeca.
Sjeli smo pojest kolač i tražili su me mlijeka uz to. Jeli smo svatko radeći nešto svoje. Stariji se pohvalio da je pojeo sve i popio mlijeko. Pohvalila sam ga jer voli tu ti tamo zezat s jelom, pa ga pohvalimo kad sve pojede.
Kad gledam mu tanjur, a on pun mlijeka."Pa dobro, V, što si izlio mlijeko u tanjur?
- Nisam!˝ reče on, bezbrižno skakučući oko mene. "To sam pljunuo i umočio kolač u to." Fuj!
Kasnije sam vikala toliko da mi je glas pukao jer su pljuvali po boravku. I to je glavna fora zadnjih par tjedana. Ovo malo krme kopira sve što stariji brat napravi, da je ne znam koliko bedasto, ovaj će to precrtati.
Od toliko svega što mogu raditi, s čim se mogu igrati, oni PLJUJU! Fuj.
Da ne kažem da je stariji totalno u fazi dreka i doživljaj mu je viriti u pelenu kad presvlačim malog.
Znam da su to faze i inače su fakat divni klinci. Kako mali kopira brata, tako priča ko navijen, motorički je daleko spretniji nego mu je brat bio istih godina i baš su frendaći. No nekad se svejedno i muž i ja uhvatimo kako sliježemo ramenima ili šutimo u nevjerici zbog onog čega se sjete da im nekad pizdarije prođu bez špotanja.
Prošli tjedan su rasturili Bennetton, mislila sam da će me izbaciti. A samo sam htjela na minutu pogledati neku haljinu za doček... U salonima namještaja ulaze u ormare i kriju se, skaču po krevetima, mlate se oko iste igračke iako im kupujemo jednake. Da se ne svađaju. Ne djeluje. Jer je ovaj uzeo igračku s onog mjesta na koje ju je stavio onaj i gotovo- raspad sistema.
S druge strane, imam dojam da su ženska djeca malo mirnija.
Ženska djeca idu na balet, zbor, nose tilaste suknjice na sve moguće kombinacije, vole Frozen i sve žele biti Elza (ajd, falim te bože, bar jedna princeza koja ima vlastita muda i ne treba tipa koji će joj uvalit jezičinu i učinit ju sretnom zauvijek samom činjenicom da će ju oženit), žele bit ko mame, žele rajf, šljokice, torbice, lakirati nokte, rozu jaknu, plavu Elza haljinu, piške sjedeći... ma za poželit. :D
Iskreno se nadam da sam u krivu i da su moje predrasude potpuno pogrešne, inače mi nema spasa.
