Kava, podočnjaci i dvoje muške djece
subota, 30.01.2016.
Gdje ste bili 2000.?
Ja u školi. Srednjoj. Čula sam ovu pjesmu na radiju danas i iznenadila koliko je stara. 16 godina ili točno pola mog života. Šok i nevjerica.
Taman se nadovezalo na jedan razgovor s posla od prije par dana kad je netko retorički pitao 'Tko se od nas ne bi vratio u srednju?'
E pa ja ne bih. Nema tih para. Nije mi srednja bila loša, teška, traumatična... Bila je ok.
Nađem nekad pokoju sliku, moje cura i ja, mlade, lijepe, nasmijane... Bila sam lijepa. Da se ne lažemo, nisam bila drop dead gorgeus, al ono, nisam bila gabor. Tamna put, tamna kosa, visina, linija... Sve je bilo baš super. A što sam ja od toga svega vidjela? Veliko dupe kojeg me bilo sram, pa trbuh velik (sad tek vidim da nisam imala velik trbuh nikad do nakon poroda), veliki nos zbog kojeg sam proplakala dane i noći, ružna stopala, ružne ruke, ružan vrat... Ono, jebote pubertet. I švorc. Uvijek sam bila bez para. Nisam bila gladna, žedna, gola i bosa, ali nisam si mogla priušiti sve što sam htjela. Ne mogu ni sad. Pa si svejedno priuštim. :P To je bio jedan od razloga zašto se nisam dalje obrazovala. Bilo mi je jebeno dosta besparice. Htjela sam imati i i za kavu i za kolu, što bi reko Edo Majka. Htjela sam raditi. Sudbina je htjela da od srednje radim i ne mogu reći da mi fali što nemam diplomu, ali eto, bilo bi lijepo da se djeca mogu ponositi visokoobrazovanom mamom. Neće ih to učiniti boljim ni sretnijim ljudima, al bi bilo baš cool.
Da ne skrenem... Da, vidjela sam sve najgore na sebi i bila istinski nesretna zbog toga, ljuta na cijeli svijet, nepristupačna i bezobrazna čime sam držala ljude dalje od sebe.
Danas sam 13 kg teža, dva poroda su iza mene i ostavila su traga, trbuh koji iskače i visi preko svega, cice nepostojeće jer su ih djeca pojela, stopala su narasla i na moje opće ushićenje, jebeni nos je još narastao. Ako mislite da je to nemoguće, e pa je. Valjda se i on udebelio, a ni jedna prometna nije pomogla da mu se očuva koliko toliko ravna linija. Unatoč svim tim, sada i objektivnim 'nedodstacima', sretna sam. Da imam čarobni štapić promijenila bih neke stvari. Ali brate mili, dok to ne izmisle, ja sam sebi taman; s ovim godinama, pameti i tijelom. Sretna.
Eto. I 16 godina stara pjesma za kraj.
Sonique- Sky
Oznake: godine srednja 2000
