Kako besmisleno. Okružen sam besmislicama.

Totalno glupo.

Htio bi biti rock zvijezda - tada bi sve bilo bolje.

Ili glumac.

Bavio sam se glumom osam jebenih godina.

I bile su jebene.

I već tri godine se pripremam za prijamni na akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Ali radije bi u Beograd.

Bolja je škola.

Kažu.

No opet, propao bih tamo.

Beograd je grad razvrata.

Totalno.

Ali...

Pa to meni sasvim odgovara.

Zašto?

Evo zašto.

Rođen sam u Zagrebu, još u vrijeme bivše države, jugokomunističke tamnice, boljševičko-četničko-unitarističke neprirodne tvorevine u jeku buđenja nacionalne svijesni potlačenih naroda.

Puši kurac.

Rođen sam u zemlji u kojoj nikako, ali nikako nije bilo bitno zove li se moj deda Čedo. U zemlji u kojoj se nije išlo u crkvu niti na vjeronauk. Zemlji u kojoj smo živjeli zajedno i pjevali što god nam je Volja.

U Jugoslaviji.

Socijalističkoj.

Totalitarnoj.

Koja besmislica.

I tko ju je srušio?

Budale, bre.

Evo taj bre.

Totalno prirodno dođe.

I zato idem studirati u Beograd.

Ma zajebi to.

Idealizirati nešto potpuna je besmislica.

Vjerovati je besmislica.

Ljudi su uglavnom sretni onoliko koliko to i odluče biti.

Bilo gdje.

Bilo kad.

Tek sad sam shvatio da iza gotovo svake rečenice radim razmak i pišem u novi red.

To je da dobijem na dramatici.

Općenito, ljudi ne shvaćaju dovoljno bitku koju vodim. Misle da sam budala i zajebant.

E...

Nisam.

Dopustite da elaboriram.

Procesi koji se danas u civilizaciji događaju procesi su uništavanja starog vremena i nagovještanja novog. Iako već godinama, pa i decenijama govorimo o dolasku Novog Doba, apsolutno ništa se nije niti promjenilo niti dogodilo. Ljudi, baš kao i obične ovce, prihvaćaju da i dalje budu robovi; roblje Bogu, Kaptalu i društveno definiranim moralnim vrednotama.

Vrednote.

Jebale te vrednote.

Vrijednosti stvaramo sami u sebi.

Ne želim da dijelim Planet s Ovcama.

Pogotovo ovcama kojima je čoban ono smeće Nazarensko.

Za početak, dozvolite da historijskim faktima argumentiram zašto ta stajska bljuvotina uopće nije ni postojala i zašto konstantno koristim izraz ''Nazarenac'' ili ''Jošua Nazarenac'' umjesto Isusa Krista.

Poznato je da se tzv. Isus rodio u vrijeme rimske okupacije današnjeg Izraela.

Isto tako je poznato da su vrijedni Rimljani zapisivali sve, ama baš sve što se događa u Carstvu.

U demografskim spisima tog doba ne postoji grad Nazaret.

Postoji židovska sekta koji sebe nazivaju nazarencima i bune se protiv kolaboracionista.

Nešto kao partizani.

I jedan Tacit piše o golobradom židovu navodno božanskih moći koji diže bunu protiv rimskih poganskih bogova.

Baš u periodu

Kada smo ubili smeće.

Eto.

Riječ je Progradiorova: Truth is out there i Fox Mulder je zakon!

Kome da se obratim? Savršeno mi je jasno - nikome.

Trebao bih letjeti na Jug.

Nisu ni te ptice toliko glupe.

Čudni su ovo dani.

I za mene.

I za tebe.

I za slamanje Crnog Leda.

Rekli su mi: ''Uništi''

U zadnje vrijeme slušam baš lijepu muziku - nekakav gothic-neo-pagan-folk.
Zgodno, preporučujem.

Pokušavamo živjeti svoj život, a ne uspijeva nam. Zašto?

Zato što smo konformisti.

Ne zanima me niti jedan savijet, niti jedna preporuka.

Živjet ću baš onako da budem sretan.

Moram priznati da nisam sasvim OK, opet mi se intenzivno ukazuje Darth Progradior.

Evo sinoć: Ustani, ne boj se, ja sam, Progradior.
Učitelju! - uzviknuh, što radiš ovdje?
Došao sam da ti kažem da budeš spreman, čas se bliži, ovdje sam da te povedem sa
sobom, u Post-modernizam.
Jesam li te dostojan Učitelju? - zapitah.

Darth Progradior se naglo namršti, kao da ga je nešto neugodno iznenadilo.
Idiote! - povikao je Učitelj toliko jako da sam se uistinu uplašio - Budeš li tako govorio,
ostavit ću te u ovoj kaljuži da truneš s Nazarencima!

Ustao sam i šutke krenuo za Progradiorom. Srce mi je sjalo nekom neopisivom
energijom. Odlazim, odlazim sa njim.

Ja nisam tvoj učitelj - promrmljao je - Ja sam tvoj saputnik i supatnik, trebaš me da se
maknemo odavde, hajdemo sad.

I zaista, krenusmo k Suncu.

Zori.

Rađanju Novog Svijeta.

Riječ je Zvijeri: Bogu Hvala Ne.

Danas sam dobre volje i odlučio sam pisati o aktualnoj društveno-političkoj situaciji u zemlji.

Kao sociolog, osjećam se dužnim dati barem mali osvrt na procese koje naše društvo proživljava.

Kao utopist, osjećam se dužnim dati barem malu ideju napretka.

Svjedoci smo izbornih manipulacija. HDZ i dr. Ivo Sanader će, po svemu sudeći, slijedeće četiri godine vladati Lijepom Našom. Za njihovog će mandata Hrvatska ući u EU i NATO, postati ćemo dio ''civilizirane Europe'', ulicama će teći med i mlijeko, svaki građanin će biti obrazovan i uglađen...

Ma ne mogu.

Nema šanse.

Upravo me nešto slomilo.

Ne mogu vjerovati da su građani Hrvatske takvi debili.

Baš debili.

Mentalno zaostale budale i primitivci.

Svemu je kriv Jošua Nazarenac.

Ne postoji jezik na svijetu kojim bi mogao opisati gnušanje prema tih 30 i koliko posto koji vjeruju da je HDZ nešto ispravno i poželjno.

Ta mafijaško-katolička organizacija gospodarskih terorista!

Proklinjem vas.

Mislio sam pisati normalan politički tekst.

Ne mogu.

Toliko ih mrzim.

Doći će vrijeme kada će takvi kao što su oni gorjeti na lomači neminovnih promjena i procesa.

Ali...

Progradior će to reći bolje od mene...

''Umoran od puta, Progradior sjedne na stijenu da promatra dolinu. Vidio je robove i Crne ljude koji se prikazuju Zlatnima. I vidio je krađu i laž, prijezir i krepost. Razočaran uzviknu: Zaista, zaista kažem vam! Tko ima uši neka čuje! Doći će vrijeme kada ću samo pokretom oka srušiti ovaj svijet i odvesti ga u Budućnost!''

Riječ je gospodnja: Mrzim HDZ.

Dobio sam ponudu da budem ministar zdravstva i socijalne skrbi u SDPovoj vladi 2016. godine.

Zgodno. Oduvijek sam htio svoje stavove prezentirati i kroz političku borbu.

I sad, unatoč činjenici da sam izrazito socijalno osviješten, kako ukomponirati učenje Progradiorovo u sve to?

Stvarno ne znam. Malo je kontradiktorno.

Ništa, morat ću tražiti neko drugo ministarstvo.

Ali...

Ma ne.

Neću počinjati.

Ispao bih nacista.

A to stvarno nisam.

Kao ministar zdravstva poticao bih ljude da slave Život i Zdravlje. Da svakog dana žive ispunjeno očaravajućom energijom Života. Da se Raduju što su odbacili boga i okrenuli se k Sebi.

Deus est Homo. Homo est Deus.

Ne postoji savršenije stvorenje od čovjeka.
Ne postoji ljepše biće od čovjeka.

Raduj se!
Slavi!
Pjevaj!

To će biti moje smjernice kao ministra zdravstva i socijalne skrbi u SDPovoj vladi 2016. godine.

Ja odlučujem.

Jer sam bog.

Kao i Vi.

Dragi glasači.

I glasačice.

Danas sam dobio pozitivne kritike u svezi mojih poslijednjih misli.
Uopće nesvjestan, probudio sam se sjež i zadovoljan. Čudno. A dan je tako katastrofalno siv. Bolestan. Bizaran.

Bio je sveti Nikola nekidan.

Djeca širom svijeta čekaju da im gay-pedophile svetac donese čokolade.

Moram to malo analizirati.

Sv. Nikola je zaštitnik mornara i djece, dakle, dok pjevuši Village People hit ''In The Navy,'' sodomizira nekog klinca i klinku koji su mu vjerovali da im je prijatelj jer im je dao čokoladu i stavio ju u čizmicu.

Dakle, sv.Nikola je gay-pedophile-foot fetish lik.

Činjenice su činjenice, podaci su podaci.

Nazadno odgojena osoba zgrozila bi se gore navedenim opisom i to dvojako.

Dopustite mi da to elaboriram.

1. Činjenica da vrijeđam toliko štovanog sveca u svakom kraju svijeta čini me otvorenim neprijateljem Crkve, dakle Nazarenca, dakle Civilizacije uopćenito.

2. Svaka osoba zgražala bi se od prisutnosti gay-pedophile-foot fetish lika u svojem kućanstvu, a u pogotovu u susretu s djecom.

Postavlja se pitanje Zašto.

U ono vrijeme, dođe Progradior učenicima te im kaže: ''Učim Vas post-modernizmu! Zaista, zaista kažem vam! Ukoliko vam i jedan oblik iskazivanja seksualnih osjećaja izgleda kao devijacija, umrite kao psi!''

I još.

Kad je putovao iz Jeruzalema u Cezareju, pristupi Progradioru mlada prostitutka te ga pita: ''Učitelju, maloprije je jedna moja koleginica iz Magdale dobila oprost o nekakvog Nazarenca koji priča da je sin božji. Možeš li i ti oprostiti meni? A Progradior je nježno primi za ruku, opali joj jedno pet-šest šamara, te kaže: ''Glupačo, takvo što me više nikada nemoj pitati!''

Riječ je Progradiorova: Post-modernizam ili smrt.

Opet sam se napio. I radio sranja. I imao probleme radi toga.
Ljudi kao da ne shvaćaju postmodernizam.
Idi živjeti u pećinu, primitivno, s Nazarencima!
Šta da ti ja radim?

Poslan sam na ovaj Planet kako bi uništio čovječanstvo kakvo poznajemo.
Kada govorimo o kolonizaciji 22.12.2012. moje srce se raduje.
Iako vjerujem da su vanzemaljci sterilna đubrad, mogli bi napraviti neki preokret.
Bilo kakav.
Osjećam se kao vanzemaljac.
Bit će da je to normalno.
Pijem alkohol.
Sandokan.

Polako shvaćam kako nemam smisla.
Ubit ću se, baš kao i one dvije na Hvaru.
Sigurno nisu bile popularne, a ovako će dobiti cijelu stranicu u godišnjaku.
A ljudi će plakati.
Budale.
Činjenica da nema života poslije smrti nije depresivna.
Ona je olakšavajuća.