ponedjeljak, 27.10.2008.

Micanje kazaljki i promjena vremena iliti zašto treba seliti južnije

Nije još počelo za ozbiljno ali nema mi užasnije stvari na svijetu probuditi se prije no što svane.

Legnem - noć, ustanem - noć.

Katastrofa.

Nije ni čudno što se u onim pingvinskim zemljama ljudi ubijaju samo tako.

A i sve prepuno sotonista i metalaca.

Evropa je klimatski potpuno besmislena.

Nema šanse, ovu zimu ću ponovno prespavati, izvući me iz kreveta ne može apsolutno ništa, ma kakva kava. Trebalo bi da se posvetim akademskim obvezama i sl. ali mi nekako stvarno izgleda da ništa od toga.

Prehladno je za izlaziti iz kuće.

Postalo je i preopasno :) eto, ubiše čovjeka bombom pred kućom mi.

Želimo siguran Zagreb! Ovo je terorizam! Svi smo mi Luka Ritz! Otišlo je predaleko! Recite dosta Mafiji! samo su jedne u nizu apstraktnih parola koje uzvikuju polupismeni građani i kosijaneri prestrašeni jednako polupismenim novinarima koji, uvjeren sam, namjerno stvaraju sliku u javnosti o Zagrebu/Hrvatskoj kao Bejrutu ili nešto poput toga.

Tko ne radi sranja, taj ni ne najebe. Kakvu tko karmu ima, njegova je stvar, ništa nije bezveze, ništa nije slučajno, nitko nije ''običan i nevin građanin''

Ma šta ja znam, mene ionako doživljavaju kao troublemakera.

...

Ovo sam pisao skoro mjesec dana, do te mjere sam tupav da ne mogu niti pisati.

A kamoli i šta drugo.

Pokušao sam promiliti malo van, tu i tamo, na par sati.

Ne govorim o odlasku na pivu, baš je i odlazak na pivu dodatno povlačenje.

Mislim, uletio u neku od akademskih obveza.

I reko, rastužen koncentracijom retardacije u zraku, zajebi.

Izlaz je u selidbi na Jug, saditi lubenice.

One su tako i tako 95% voda.

16:55 | reci (0) | printaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>