Obavještavam sve ljubitelje poezije, proze i filozofije Darth Progradior Mercurija, Darth PSVLH-a i sebe lično da smo izgubili mecenu i krov nad glavom. Nakon 20 godina nam je otkazan ugovor koji je, tako i tako, bio samo na određeno vrijeme. Ovom prilikom apeliram i molim sve dobre ljude i neprijatelje životinja da nam, ukoliko traže kućnu pomoćnicu i domaćicu, ponude madrac pored štednjaka ili prostoriju za metle. Kuham, usisavam, perem suđe, vješam veš, održavam biljke i kućanske aparate, računalne sisteme, internet i kabelsku televiziju, organiziram zabave i plesove, društvena događanja i spiritističke seanse, poznavatelj kulture, umjetnosti i športa, filozofije, religije i politike, a uza sve to odlično bacam tarot i senzacionalno izgledam u kućnoj haljini. Ukoliko ste zainteresirani pomoći, pozovite gotovo besplatni broj s vašim ekrana: *censored* i zatražite Progradiora, PSVLHa ili Nikolu te ćemo vas spojiti s prvim slobodnim agentom.

Hvala.

PS. Ovo je fakat za ozbiljno, imam rok do petka pobrati stvari iz roditeljskog doma...

Imao sam par vizija zadnjih dana.

Ali pripisao bih to alkoholnim parama i đogiranju...

Nije neka astralna priča.

Ali možda i je.

Vrijeme me ubija, mamurluk, oblaci, jugo i niski tlak....

Ko baba sam...

Meteoropat ili kako već.

Progradior se ne pojavljuje već neko vrijeme, ne znam šta mu je, izgleda da je i on odustao od mene.

Left-hand path, left-hand path...

Krenuo sam mađijati nekidan i ispalo je stvarno čudno, mislim da netko na mene vrši psihički napad.

Ili sam samo paranoik.

Zovem te kroz cijev
Ali ti si mirna, spavaš
Ni ne slutiš
Da sam kraj tebe
Daleko, pored
S one strane na
Koju si odbila poći
Strah
Postaješ svjesna ali
ne pričaš
Ne otvaraš oči
Pokazuješ mi svoj horor
Pokazuješ mi svoju bol
I smiješ se spavajući
Sanjaš
Hoćeš li ikada sanjati sa mnom?
Gledati kako Zemlja diše
Slušati kako Sunce lomi sve u prah
Horor, bol
Odlazak, smijeh i strah

...neostvarenom Panu...

"Are you now or have you ever been a member of the Communist Party of the United States?"

E pa...

Krenimo ab ovo.

I budimo transparentni i korektni.

Prije godinu i pol dana, možda malo više, prijatelj i ja smo se, djelomično iz čiste zajebancije, djelomično iz ideala(?) učlanili u (tada ali i sada) oporbenu stranku lijeve orijentacije. Došli smo pred vrata, vidjeli tablu, rekli - to je to i - ušli...

Crvena svijetla, Maljčiki, cure, poznanici...

Ideali, nostalgija, aktivizam...

Pivo ispod 10kn?

Jebenica, ovo će biti zabavno...

Cannabis?

Možda...dapače...

I tako se mi upoznamo s domaćinima, okrijepismo i...

Upišemo u stranku kao i njeno omladinsko krilo...

I to je bila duga noć...

Odmah rasprava, odmah konstruktivno razmjenjivanje stavova, odmah zajebancija...

Pomislio sam - pa ovo je mrak...

Sve do ujutro.

Zove me prijatelj i kaže da se hoće ispisati i da mu je to sve za kurac.

Ajde...

Šta ti je? Pa baš je bilo zabavno...

Njemu je to bilo bezveze - on uopće ne dijeli političke stavove s njima i svi su mu glupi.

Nisu, čovječe, ok je ekipa - cuganje, zajebancija, daj ajde, pa i meni se jebe za politiku...

Ništa - za par dana se ispisao i postao prva ili druga osoba u povijest stranke (period od '91 ali vjerovatno i od prije) koja je otišla iz gradske omladinske organizacije.

I tu je krenulo.

Nešto sam si razmišljao, pa ni ja nemam nikakve veze s njima, što ja radim tu? Neka, baš me briga, pivo je 8kn, za to bih se prodao svima osim rimokatoličkoj crkvi...

Mjesecima sam bio relativno aktivan član omladinskog ogranka u svojem kvartu.

Aktivan?

Budimo iskreni, pio sam pivo i duvao i koji put se pojavio na nekoj akciji, čisto pro forme...

Mislim da sam već pisao ovdje na kakve sam sve (mlade) ljude naišao tamo.

Pa toliko pušenja kurca i anilingusa nisam vidio ni u naj-hardcore gay porno filmovima...

Postalo mi je dosadno cugati sam za šankom, ispod slike pokojnog predsjednika, slušajući demagoške nebuloze, domaću muziku iz perioda '80ih i slatka uzdisanja kopulacije funkcionera i karijerista...

Znam!

Pozvat ću si prijatelja!

Pa da!

Kako se toga nisam sjetio ranije...

E sada će biti show...

Prijatelj kojeg sam pozvao da pristupi stranci i pomogne mi u trošenju malo novaca za puno pive je istinski show-maker, ekstrovertirani zajebant i deklarirani gay, majstor pičkaranja i vrijeđanja, zagriženi anti-ljevičar i militantni ateist...

I krenusmo.

Show!

Jedino što mi nam je falilo u svemu tome su Willy Wonka kostimi...

Šejtana mi, to su bili dani...

Znali smo biti toliko pijani i slomljeni da je frend skoro pao kroz razbijeni prozor dok je stajao na pola(?) stolca, istovremeno pišajući kroz prozor na ulicu...

Da, da, dobri tulumi...

Pa konvencija ova, konvencija ona, besplatni grah i kobasice...

Čak sam i pomislio da bih mogao imati političkih ambicija...

Ali onda su došli izbori.

I stvarno mi se nije dalo raditi na kampanji.

Izbjegavao sam to na sve moguće načine i stvarno nisam vjerovao u priču koju su pokušali prodati...

Kao što nisam vjerovao niti u jednu opciju.

Na kraju krajeva, izašao sam na izbore samo kako bih mogao prekrižiti glasački listić...

Prva frka dogodila se u izbornoj noći...

Što su očekivali? Pa dali su ljudima besplatnu cugu i hranu...a to je uvijek dobar recept za veselje...
Kasnije smo porazbacali neke kutije i padali okolo, ne sjećam se točno više...

Odmah!

Optužba!

Vi ste pijanci, ponašate se bolesno...

Right...

Jedamput smo maznuli nekakvu gajbu(?) piva s tuluma dok je dolazio veleuvaženi predsjednik stranke i navodno su nas svi vidjeli...

Kurac, cinkao nas je onaj retardirani...

A onda sam ja ukrao (pazite molim vas, pored open-bara i besplatne pive) bocu Coca-cole!

I kišobran!

I kapu!

To su uistinu strašne optužbe.

Član stranke, pa krade...

To nikako ne ide jedno s drugim...

Što je sa humanitarnim akcijama u kojima su pronevjerene tisuće i tisuće kuna?

Ma ništa bre, nitko nije vidio, nije se ni dogodilo...

Nakon svega toga zamolili su me (neki čupavi me zakucao za zid, trebao sam zvati policiju) da se više ne pojavljujem...

Pa i nisam.

Ali nije da neću, pojavit ću se čim nabavim kostim Willija Wonke...

Kasnije je ispalo da ja nikada ni nisam bio član omladinske organizacije oporbene stranke jer je moja pristupnica zagubljena u birokratskoj proceduri...

Mrak...

Tako nešto slično je i u 1984, ako se dobro sjećam.

I tako...

Ispalo je da nikada nisam bio član stranke...

Hvala Vragu, ni neću.

Lijepi pozdrav svim članovima i simpatizerima.