Danas sam dobio pozitivne kritike u svezi mojih poslijednjih misli.
Uopće nesvjestan, probudio sam se sjež i zadovoljan. Čudno. A dan je tako katastrofalno siv. Bolestan. Bizaran.
Bio je sveti Nikola nekidan.
Djeca širom svijeta čekaju da im gay-pedophile svetac donese čokolade.
Moram to malo analizirati.
Sv. Nikola je zaštitnik mornara i djece, dakle, dok pjevuši Village People hit ''In The Navy,'' sodomizira nekog klinca i klinku koji su mu vjerovali da im je prijatelj jer im je dao čokoladu i stavio ju u čizmicu.
Dakle, sv.Nikola je gay-pedophile-foot fetish lik.
Činjenice su činjenice, podaci su podaci.
Nazadno odgojena osoba zgrozila bi se gore navedenim opisom i to dvojako.
Dopustite mi da to elaboriram.
1. Činjenica da vrijeđam toliko štovanog sveca u svakom kraju svijeta čini me otvorenim neprijateljem Crkve, dakle Nazarenca, dakle Civilizacije uopćenito.
2. Svaka osoba zgražala bi se od prisutnosti gay-pedophile-foot fetish lika u svojem kućanstvu, a u pogotovu u susretu s djecom.
Postavlja se pitanje Zašto.
U ono vrijeme, dođe Progradior učenicima te im kaže: ''Učim Vas post-modernizmu! Zaista, zaista kažem vam! Ukoliko vam i jedan oblik iskazivanja seksualnih osjećaja izgleda kao devijacija, umrite kao psi!''
I još.
Kad je putovao iz Jeruzalema u Cezareju, pristupi Progradioru mlada prostitutka te ga pita: ''Učitelju, maloprije je jedna moja koleginica iz Magdale dobila oprost o nekakvog Nazarenca koji priča da je sin božji. Možeš li i ti oprostiti meni? A Progradior je nježno primi za ruku, opali joj jedno pet-šest šamara, te kaže: ''Glupačo, takvo što me više nikada nemoj pitati!''
Riječ je Progradiorova: Post-modernizam ili smrt.
Post je objavljen 08.12.2007. u 00:08 sati.