Danas sam dobio pozitivne kritike u svezi mojih poslijednjih misli.
Uopće nesvjestan, probudio sam se sjež i zadovoljan. Čudno. A dan je tako katastrofalno siv. Bolestan. Bizaran.

Bio je sveti Nikola nekidan.

Djeca širom svijeta čekaju da im gay-pedophile svetac donese čokolade.

Moram to malo analizirati.

Sv. Nikola je zaštitnik mornara i djece, dakle, dok pjevuši Village People hit ''In The Navy,'' sodomizira nekog klinca i klinku koji su mu vjerovali da im je prijatelj jer im je dao čokoladu i stavio ju u čizmicu.

Dakle, sv.Nikola je gay-pedophile-foot fetish lik.

Činjenice su činjenice, podaci su podaci.

Nazadno odgojena osoba zgrozila bi se gore navedenim opisom i to dvojako.

Dopustite mi da to elaboriram.

1. Činjenica da vrijeđam toliko štovanog sveca u svakom kraju svijeta čini me otvorenim neprijateljem Crkve, dakle Nazarenca, dakle Civilizacije uopćenito.

2. Svaka osoba zgražala bi se od prisutnosti gay-pedophile-foot fetish lika u svojem kućanstvu, a u pogotovu u susretu s djecom.

Postavlja se pitanje Zašto.

U ono vrijeme, dođe Progradior učenicima te im kaže: ''Učim Vas post-modernizmu! Zaista, zaista kažem vam! Ukoliko vam i jedan oblik iskazivanja seksualnih osjećaja izgleda kao devijacija, umrite kao psi!''

I još.

Kad je putovao iz Jeruzalema u Cezareju, pristupi Progradioru mlada prostitutka te ga pita: ''Učitelju, maloprije je jedna moja koleginica iz Magdale dobila oprost o nekakvog Nazarenca koji priča da je sin božji. Možeš li i ti oprostiti meni? A Progradior je nježno primi za ruku, opali joj jedno pet-šest šamara, te kaže: ''Glupačo, takvo što me više nikada nemoj pitati!''

Riječ je Progradiorova: Post-modernizam ili smrt.