Pripadan tebi

ponedjeljak, 30.03.2009.

PROŠA I OVI VIKEND

Još jedan vikend je za nama. Južinast, kišovit, bljakast.
Ne samo južinast, bija je to vikend sa pravim olujnim udarima juga.
A ja baš za dišpet nisan tila poć slikavat jugo. Ma dobro, aj, malo lažen. Prava istina je da mi se nije dalo močit.
Ali zato san u petak opet malo slikuckala proliće.

A da znate da mi nije ni mrsko slušat udare juga. Iz postelje, naravno.
Onako, u polusnu, slušat. Počme se nekako uvlačit pod kožu.
Još ću ga i zavolit.
Jugo. Teško.
Zbrkano. Silovito. Jako.

Šta san inače radila?
Ništa posebno. Bilo je malo radno a inače se vrime uglavnom provodilo u spizavanju. njami A nego kako! Kakve dijete…. nema toga u mene!
Ček, ček…. Gren čas na vagu!
thumbup 53! sretan

Šta je bilo lipoga od spize?
Pečenje, pita od sira ( nisan ja pravila!), obotnica na brujet, krempite, tripice….. I još puno lipih stvari.
I sve smo ovo lipo rasporedili u dva, tri dana.

I tako prođe i ovi vikend. Bilo je u planu skroz nešto drugo, ali nema veze.

- 10:06 - Ostavi trag (36) - Isprintaj - #

petak, 27.03.2009.

MORSKI PUŽ

Prvi proljetni, sunčani dani upere svoje zrake kroz ponistre pa tako vidite po kući i ono šta ne triba.
Ležin tako na dvosjedu, sva štufa jerbo ne mogu nikako vratit svoj dobar glas.
Ma drag je meni i ovaj moj loš. A još draži mojin ćerkama…. jer ne mogu puno govorit! cerek
I tako, pod sunčevin sjajen u regalu se vidi prašina pa triba to malo i pobrisat.
Regal ka regal.
Svugdi isto.

Obično se po regalima stavlja kristal. Ni kod mene nije iznimka. Ima kristala, ali ima i običnog stakla. Šta se mene tiče čak i vrijednijeg od onog kristala. Ali o tome staklu možda nekom drugom prilikom.
A možda i ne. Ustvari, to staklo vam spada u prošli post. Sitnice koje su bliske srcu, nemaju umjetničku vrijednost. Ali imaju onu vrijednost za srce i dušu.

Osim tog stakla kod mene, kao vjerovatno kod svake dalmatinske obitelji, s jedne i druge strane ribarskih korijena, u regalu kao ukras stoje školjke i puževi.
A meni je baš zaoko zapeja ovi puž.
Puž bačvaš.

Možda ne bi bilo loše napisat koju rič o njemu. Znan da neće bit neki turbo ekskluzivan post, ali nema veze.

Dakle, ovako.
Puž bačvaš je grabežljivac i živi na mekanim pjeskovitim ili muljevitim dnima. Kućica mu je bačvastog oblika i dosta krhka. U davna vremena služio je kao posuda za ulje. U duljinu može narasti do 30 cm, pa je bačvaš jedan od najvećih puževa Jadrana. Hrani se bodljikašima i drugim mekušcima. Izlučuje sumpornu kiselinu kojom ubije plijen. Atraktivnog je izgleda pa se često skuplja i izlovljava za suvenir.

Često se nađe u mrižama i zbog krhkosti mu nastrada kućica. Pa tako i ovaj moj najveći puž ima bužu. Ali zato san uspila slikat unutrašnjost.

Od 1994. god zakonom je zaštičen.
I da sad ne bi bilo zabune…. ovi pužići u vlasništvu su obitelji nekih dvadeset, dvaestpet godina godina. Možda koja i više.

- 08:22 - Ostavi trag (24) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.03.2009.

BURNO

I druga marčana bura je ispuhala svoje. Čini mi se i priko mire. Ma ne čini mi se. Malo je pretjerala u onim svojim refulima i udarima. Na momente mi se činilo da će sve počupat i odnit.
Po temperature i ne bi tribalo bit baš ladno ali ovi udari vas probiju do kosti.
Tri dana nisan pošteno izašla iz kuće. Ja za izlazak ne računan trk do dućana.

Ustvari jesan. Bila san do Segeta. Ali i tamo san brzinski pritrčala do stare kuće. Uglavnom, ovi jaki refuli bure pomakli su vrata pa je to tribalo malo popravit. Kuća je stara, trošna ali dosad još nikad nije vrata izvalilo.

Nisan živila u ovoj kući, ali svaki put kad dođen osjetim ono nešto posebno.Struje naravno nema pa je svako kretanje prilično opasno dok se ne rastvoridu škure. Ali mene to nikad nije spriječilo da prošvrljan okolo. I svaki put pronađen i otkrijen nešto novo. Neki stari sić sakriven ispod starih štraca, kacijolu u nekom kantuniću u kredenci, bocun, krtol, siknjicu. Namještaj.
Pa mi se odma u glavi privrti svašta.

Dida slaže i krpi mriže.
Baba grinta na malo dite. Pa dida ronja… Pusti maloga.
“Evo ti, na, baš uvali kluko u špaher.”

Veliki drveni stol i banci mi se u glavi stvore sređeni, opiturani, namišteni u vrtlu, kraj komina. Na gradelan riba. U bocunu crno vino, u drugome ulje. A u onim starim lončićima murtila, kadulja, ružmarin, levanda.
Namještaj obnovljen, kuća preuređena.

Nažalost, ovo će morat malo pričekat. Bar dok ne dobijen na lotto, sportsku ili bingo.
Možda i bi da uplatin. rofl

Kategorija:
Vrime zujo
Novac…… fali mi nešto sitno! laze headbang
Nostalgija…. opet. kiss
Zdravlje...... opet imam promukao, sexy glas! cerek

- 08:21 - Ostavi trag (25) - Isprintaj - #

petak, 20.03.2009.

STIŽE

Tri

Dva

Jedan

Evo ga!
Stiglo je proliće.

Na krilima bure.
Sa lipin mirisima.

Zvukovima.
Zujanjem.

Toplin zrakama.
Osmijesima.

Kratkim suknjicama.

Prvim turistima.

Sa svojin lipin, šarenim kistom prosulo po livadi more cvića.

Volin proliće. Taman je po mome guštu. Ni pretoplo ni prehladno.
Volin ovo cvjetno šarenilo.

Volin čak i marčane bure.
Baš volin proliće.

- 09:58 - Ostavi trag (31) - Isprintaj - #

srijeda, 18.03.2009.

ŠTA JE OVO MENI TRIBALO?

Sa marčanim sunčanim zrakama sve živne. I ljudi počnu malo više gamižat vanka. Pogotovo nediljon. Triba nekako malo i razradit nediljni obid.
Ovu nedilju smo se odlučili na kretanje u prirodi. Krenili smo na obližnje brdo.
Spreman se ja malo duže poć dogori, ali uvik uleti nešto drugo.
Malog diva smo ostavili negdi doli, uz put, pa laganini, najprije puten pa pomalo priko brda.

Uhhhh….. odvikle su se noge od pentranja. Ima do gori i mala stazica ali mi je malo zaobilazimo.
Došli smo do vrha, do crkvice Sv. Eustahija, Oštaka, kako bi rekli stari Trogirani. Inače crkvica je sagrađena na brdu Krban za vrime kuge 1348. godine. Porušena je i nedavno obnovljena.

Odavde se sve vidi ka na pijatu. Nažalost, ovde dolazi do izražaja nemoć moga digitalca. Ne mogu dobit bistru sliku.

Kad smo se već uspentrali dovde koristimo priliku i beremo šparoge.

Netko je spretan u branju šparoga a netko je sposoban na cilo brdo pronač vjerovatno jednog jedinog majura.
Nisan ja, majkemi. Samo san ga slikala.

Usput san uletila u izgoreno područje, sve je crno, čađavo, pa ni moje rebe nisu lišo prošle.

Malo, pomalo spuštamo se.
Leđa već pomalo bole pa se pitam: Šta je ovo meni tribalo?
Ma to ja onako usput ronjan, više iz običaja. A niman prav ni grintat jer je ovo bila moja ideja.
A ovo bokunić šparoga šta smo ubrali puno je slađe nego da smo na pijacu kupili.

Usput smo povirili dvi stare trišnje

A šparoge?
Ma znate kako to ide. Očiste se, operu, uvale u teću.

Kad su skuvane, malo soli, pravoga maslinovog ulja, kap kvasine, jaja utvrdo i večera je gotova.

Kategorija:
Pentranje
Grintanje
Kuvanje
Nostalgija

- 08:12 - Ostavi trag (29) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.03.2009.

ODGOVOR

Možda je ova ponistra nekome upalila lampicu.
Ako nije, ove glave sigurno oće.

Šibenik.

Krešimirov grad.
Dok su dica bila mala dolazili smo ovde puno češće nego sad.
Sad se uglavnom zaletimo poslovno, kad triba prominit bravete ili odvest auto na servis.
Umisto u Split, često smo ovde dolazili u kupovinu.
A sad sam primjetila puno praznih prostora. Izlozi prazni.
Kao da iz ulica viri tuga. Možda je to samo zato šta je nedilja pa nigdi nema nikoga. Pa moji koraci tužno odjekuju skalinama. Samotno.
Jer, nisan čekala da ne bude nikoga. Stvarno nije bilo nigdi nikoga.
Ili je to možda samo moj osjećaj.

Dok su cure bile male pivale su u dječjem zboru i sudjelovale na šibenskom dječjem festivalu. Tako da smo onda i mi obavezno dolazili sa njima.
Pa sam sa Starijom svaku malo dolazila u ortodonta.

Drag mi je Šibenik.
Ne mogu reč da ga savršeno poznajem, ne znan di je koja ulica, ali recimo da se mogu snać, da se neću izgubit.

Napravili smo đir priko rive, po gradu, kroz uličice. Vrtili se malo okolo, čisto onako bez cilja.

Lagana neobavezna šetnja.

- 08:15 - Ostavi trag (28) - Isprintaj - #

petak, 13.03.2009.

GRAD KROZ PONISTRE

Prošla nedilja je nakon dosta vrimena osvanila okupana suncem.
Nakon ručka spremamo se u điradu. Mislili smo poć na jedno misto ali smo produžili.

Odavno ovde nisan bila. Najprije san mislila posložit nekoliko slika, ubacit malo povijesti, ono bokunić šta je ostalo u glavi, pa se još malo poslužit internetom.
Ali to je nekako uobičajeno. Slikat crkve, spomenike. Naravno da sam i to napravila ali to ćemo ostavit za drugi put. Jer, šetajuć tako po gradu meni su za oko zapele ove ponistre. Svaka posebna na svoj način.
Svaka sigurno krije neku svoju, posebnu priču.
Izlog, samostan, kuća, crkva……

Šetajuć tako primjetila sam puno zatvorenih prostora, puno oronulosti.
Nekako mi se čini da je ovaj grad propa odkad ovde nisam bila.
Ne znam, nekako mi tužno izgleda.
Pust, usamljen.

Odjekuju moji koraci dok se penjem skalinama.
Tužno,.
Iz jedne uličice izletilo dvoje dičice na rolama.
Di je nesta svit?
Nigdi nikoga!

Kroz ulice sve prazno.
Znam da je nedilja, ali čini mi se da ovaj grad nije bija ovako prazan.
Na rivi pet, šest ljudi. Još toliko u kafićima.

I da, namjerno ne pišem koji je ovo grad.
Baš me zanima hoće li tko pripoznat?
A po meni, tribalo bi barem vas pet, šest!

- 08:53 - Ostavi trag (30) - Isprintaj - #

srijeda, 11.03.2009.

PRIPADAN TEBI

Dvi su godine prošle od kad sam dala ime ovom blogu i napisala prvi post.
Evo i sad se smijuljim kako sam dosta nespretno uletila na ovo misto i u sve ovo.
A sve je počelo sa čitanjem, nastavilo sa anonimnim komentiranjem. I baš sam guštala u tim anonimnim komentarima jer su bili ono šta bi mi prvo palo napamet, onako, na prvi balun.
Blage veze nisam imala ni o čemu. Sve ovo bilo mi je jedna velika nepoznanica. Jednadžba sa više nepoznanica. I tribala sam rješavat jednu po jednu. Nepoznanicu.
Učila sam, istraživala i otkrivala uglavnom služeći se internetom, a ono u čemu nisam uspila sama uvik sam imala podršku i pomagača.
Još i sad se sićan prvih postova i prvih komentara.

Kad sam počela piskarat imala sam namjeru sve ovo zadržat za sebe. Ali moj nick, slike Trogira i ponešto napisano o sebi i nije prošlo puno vrimena i bila sam prepoznata. Moram priznat da mi neko vrime nije bilo baš ugodno pisat jer sam znala da me čitaju ljudi koje poznajem. Ne zato šta sam ja ovde drugačija nego samo zato šta nisam na tako nešto navikla. Zato su se s vrimenom, malo pomalo i moji postovi promijenili. Jer o nekim stvarima se ipak ne piše ovako javno. Ali još uvik su svi moji postovi jako osobni. Često razumljivi samo meni.

Iako sam u samom početku sve htjela zadržat na anonimnosti malo pomalo došlo je i do upoznavanja sa blogerima.
Upoznala sam tako dosta blogera, dosta vas zna i po imenu tko sam.
I dosad mi se ništa loše nije dogodilo vezano za blog. Poneki zločesti i neumjesni komantar, ostavljen kod mene ili na mjestu di se zna da ću ga pročitat nije uopće spomena vrijedno. Jer takve stvari najbolje je zanemarit. E, to sad kažem, ali ponekad su i meni prsti brži od pameti.
Pišući postove otkrila sam da nisam zaboravila pisat, da me to ponekad baš veseli i da su moje fotografije postale bolje. Ne savršene, ipak sam ja samo amater, ali recimo oku ugodne. Ovdje sam otkrila jednu drugu sebe.

Kroz ove dvi godine kroz postove su prošla sva moja trenutna stanja, radost, tuga, zbrčkanost, grintanje, ljutnja i zafrkancija. Bilo je tu raznoraznih faza: od početnog oduševljenja, ponekad svakodnevnog pisanja, stagnacije, pokušaja odlaska, par dana nedolaska uopće na blog, dva jako kritična trenutka kad je samo malo, malo falilo da pritisnem križić i sve pošaljem u ariju i trenutna faza vrlo rijetkog komentiranja. Tek tu i tamo, iako sve čitam. Jednostavno ne stignem, puno vas je meni dragih. A mene su stisle i neke druge obaveze. Dnevni raspored mi je malo pribukiran.

Često sam se pitala vridi li išta ovo šta radim, ima li ovo ikakvog smisla. Samo zato šta mi se čini da sam mogla puno bolje. Ma dobro, s obzirom da postove pišem jako brzo dobro da su i ovakvi.
I kad sad ovako pogledam ovaj svoj blog ja bi ga ocijenila prolaznom četvorkom. To je ono kad se bokunić progleda kroz prste. Bilo je tu i sasvim pristojinih uradaka, s kojima sam čak i ja, ovako previše samokritična, zadovoljna.

Puno puta sam sjela za kompjuter a da ni sama nisam znala ni di ću ni kud ću.
Puno puta sam htjela reč puno, puno više a riči nisu izlazile.
Puno puta sam u nekim drugim postovima pronašla sebe.
Puno puta sam bila jako, jako tužna a neki postovi i pogotovo komentari su izvukli osmijeh.
Jer, svo ovo moje pisanje i stavljanje slika bez vas ne bi vridilo ništa.
Zato hvala svima vama šta me još uvik pratite. Svima vama šta kliknete svakodnevno, povirite, bez obzira ostavite li komentar ili ne. Jer ja znam da ste tu.
Jer samo radi vas ova brojčica sa strane prišla je 90 000.

Evo sad usput i malo statistike.
I dalje pišem kratke postove: 53 riči po postu. Šta je još i dobro. Prije je pisalo 47. Ne znam ko vodi ovu statistiku, ali ja sam sigurna da svaki moj post ima više od 100 riči. Bez obzira šta stvarno i nisam baš od velikih riči.
Naravno, po običaju svi moji postovi su bez slika. thumbup
Prosjek komentara po postu: 27,6
Najviše komenatar u postu: 61.
Čak znam i koji je post bija u pitanju. Ma nije bija ništa posebno, onako jedan moj baš zafrkantski post u kojem je bilo i malo raspravljanja i zezancije u komentarima.
Najčešće objavljujem postove ujutro.
Ustvari, najčešće pišem noću i sve posložim i objavim ujutro.

I još nešto: Ovo je moj 350-ti post. Šta za dvi godine uopće nije loše. Pa da je bilo samo naslove smislit i ispisat bilo bi dosta!
Kad se već bavim statistikom samo nešto šta ne piše u onoj službenoj:
Post koji je izazvao najviše zanimanja: Ukrcaj ugljena: oko 3500 klikanja.
Maškare u Kaštelima: 1300.
Broj postova na naslovnici: oko 80. Koji manje ili više, nije važno.
Bilo bi dosta statistike.
Šta napisat za kraj?
Samo još jedan put: Hvala vam svima! kiss

- 08:11 - Ostavi trag (30) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.03.2009.

TAJNA...... SKRIVENA....

PRIČA AGAVA

Mali zeleni list kraj mora,
tajnu je sakrio našu na vijek;
suze što donosi smijeh ili plač,
prve nam mladosti radost i bol!

Priča agava,
stari stoljetni list…

Imena mnoga, il samo prva slova,
živjet će stotinu ljeta,
a ljubavi na koje smo se kleli
umrle su tiho na krilima zime!

Mali zeleni list kraj mora,
tajnu je sakrio našu na vijek;
suze što donosi smijeh ili plač,
prve nam mladosti radost i bol!

Toma Bebić

Prica agava - Toma Bebic

- 08:17 - Ostavi trag (18) - Isprintaj - #

petak, 06.03.2009.

KAPLJICE

Jugo. Puše. Zavija.
Škripju škure. Klapa lata.
Lete pitari.
Lunbrele.

Kiša.
Ne volin jugo.
Jer mi je glava zamantana.

Ne volin oblake, crne, prijeteče.
Ne volin kišu.
Jer moran nosit lunbrelu. A isto okisnen. I namočin se.
Jer je sve nekako bljedunjavo, tužnjikavo.

Ne volin kišu.
Muka mi je kad vidin puno kupatilo robe. Pun balkon robe.
A ništa se ne suši.
I onda sve to triba šunprešat.
Ne volin jugo i gotovo.
A more bit da nije sve ni do juga.
Ko zna?

- 13:54 - Ostavi trag (36) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.03.2009.

FOTOGRAFIJE

U sklopu obilježavanja Dana grada Kaštela informatička udruga 7 Kaštela organizirala je izložbu fotografija pod nazivom “ Naš grad Kaštela”.

- 11:06 - Ostavi trag (23) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.03.2009.

NA DRUGOJ STRANI

Subota, lipa, sunčana.
Imamo dvi opcije: radna ili šetajuća. Naravno, držeči se onoga da posal nije zec i da neće uteć odabrali smo ovu drugu.
Šetnja. Izlazimo na sunce ka gušterice.

Prošetajte samnom.
Najprije vožnja do Slatina, pa malo uzbrdo. Uputili smo se do crkvice Gospe od Prizidnice.

Dvi godine ovde nismo bili. O samome svetištu sam već pisala pa se neću ponavljat.
Lagana šetnja kroz borovu šumu.
Puše.
Došli smo do crkvice.

Vidim, nešto se popravljalo, obnavljalo.
Ovim stepenicama se prije nije moglo.

Pogled odozgar, neopisiv. Ostavlja bez daha!

Spuštam se pomalo do mora.
Miriše.
Cviće.
Zuje bumbari.

Miriše.
More.

Agava je procvitala.
I sad će pomalo uvenit.

Pomalo se penjem uskim puteljkom i stepenicama.

Bacam još jedan pogled u sunce.

U daljini jedrilice i trajekt. Nebo je nekako mutno, magličasto pa onaj trajekt izgleda kao da lebdi, plovi po nebu.

Proliće je vrlo blizu!

- 08:48 - Ostavi trag (28) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	ožujak, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

mojeciovo@net.hr

Moja lista

Galerija - Morski prizori

Trogirski portal
Sućurački Portal
split-online.info
Sarkazam

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Free Site Counter

Volin povirit kod:

Brod u boci
Big Blue
nitko nije otok
promatram,razmišljam
pupak svijeta
grintavac
more snova
umorno oko
MiniMaxine
zuzayok
guštanje
decembar
slatkogrko
ljelja
obadzo
koraljna
mare
kvadar
emanuele
pjesma
Sanja
zvrk
carla bruni
kašeta
suncokreta2
vinci
alkion
gustirna
angie
Filipinka
Katja
šetemana
žubor
dome
dalmacija
zvijezda
Tixi
tražeći sebe
ježica
salvetna
borut
Peška
londra
dordora
more moje
Marčelina
catcher
suncokretica
loby
neni
elyca
Anita
podloga
Dorina
katalona
galeb
dalmata
aquaria
Dream
Zoki
romantičar
Šima
fulvus
Helix
gavun
claire
modri odsjaj
Bugenvilija
neverin
Vitae
bekrija
Danica
Secret Dalmatia
kamena kućica
Nisa
katrida
Žena pomorca
Zapisi ljutih baba
Luki
Šašava mamica
geomir
Bookeraj
ali
Trogirski gastronom
mulatkinja
Splićo
palamud
putGradine
pjaceta
Marionetta
Sredovječni
Twirl
Ericca
Yulunga
Sapunerija
Gorski vjetar
Blogdogg
Zvonka
Unca fibre

Sličice

"Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."

ŽELJA

Želio sam te danima, želio godinama
i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
i umirao sam pomalo od želje i beznađa
i umro sam sasvim i više me nema,
a želja je moja uvijek živa ostala
i bez mene živi, u zraku izgubljena.

Nikola Milićević

LJUBAV

Zgasnuli smo žutu lampu,

Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
Vani šume oblaci i stabla,
vani lete teska bijela krila.

Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

Moje ruke svijaju se, žude, mole.

Draga, neka tvoje teške kose
Kroz noć zavijore, zavijore

kroz noć
Kose moje drage duboko šumore
kao more.

A. B. Šimić

ZVIJEZDE U VISINI

Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parče kruva
za gladne zube) on brižljivo čuva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.

Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noći
snim: ja ću doći, ja ću doći.

Tin Ujević