Marketing
ODGOVOR
Možda je ova ponistra nekome upalila lampicu.
Ako nije, ove glave sigurno oće.
Šibenik.
Krešimirov grad.
Dok su dica bila mala dolazili smo ovde puno češće nego sad.
Sad se uglavnom zaletimo poslovno, kad triba prominit bravete ili odvest auto na servis.
Umisto u Split, često smo ovde dolazili u kupovinu.
A sad sam primjetila puno praznih prostora. Izlozi prazni.
Kao da iz ulica viri tuga. Možda je to samo zato šta je nedilja pa nigdi nema nikoga. Pa moji koraci tužno odjekuju skalinama. Samotno.
Jer, nisan čekala da ne bude nikoga. Stvarno nije bilo nigdi nikoga.
Ili je to možda samo moj osjećaj.
Dok su cure bile male pivale su u dječjem zboru i sudjelovale na šibenskom dječjem festivalu. Tako da smo onda i mi obavezno dolazili sa njima.
Pa sam sa Starijom svaku malo dolazila u ortodonta.
Drag mi je Šibenik.
Ne mogu reč da ga savršeno poznajem, ne znan di je koja ulica, ali recimo da se mogu snać, da se neću izgubit.
Napravili smo đir priko rive, po gradu, kroz uličice. Vrtili se malo okolo, čisto onako bez cilja.
Lagana neobavezna šetnja.
Post je objavljen 16.03.2009. u 08:15 sati.