| < | travanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
Zastanem zagledan u daljinu. Onu prostornom širinom što je data, ali i onu vremensku. Obzor mi nemoć nudi; nemoć dohvata smisla krajnosti. Ni sa vremenom nije bolje. Kao da kraja nema, ali ni početka. Nema? A zašto bi ga ustvari moralo biti? Pogledam tada i najmanje stvari oko sebe. Ni njih krajnost ne krasi. Sve se nekako pretače i mijenja. Kao da ono što je, ustvari nije. Kao neki nepostojeći tren, kojem datost je negiranje njegovo, već trenom slijedećim. Kao da postoji samo snjer promjena. Kao da to nešto 'ništa' stalno se mijenja. Prolaze ljudi i razna druga bića; predmeti u pokretu. Sve se mijenja. Ajme, pa i ja se mijenjam! Ja? Tko li to ja? Zar tu nalazim konačnost? Tko li sam, da bi bio? I gledam tako, zagledan u daljinu, prostranstva neizmjerna i vrijeme kojim promjena je data. Nema ni početka ni kraja. Sve se pretače. I tako zamišljen, i osjećaja živih, kao da ispraćam mislima vijekove, milenije, milijarde godina. Nebrojeno života prošlo je u smiraj. Koliko je briga bilo; koliko ljubavi u stvaranju ovoga svijeta! Kolike su majke raznih vrsta života brižno podizale svoje mlade, ulažuči u njih sebe i ljubav svoju. Kuda sve to nestade? Stojim tako zagledan u taj beskraj i sam zabrinut. Kao da razumijem svo to prošlo vrijeme i taj beskraj. Zamišljen pružam ruku svima što su prošli i kao da bi htio u ono vrijeme njihovo, jer oni su utkani u ovaj život kojim i ja jesam. Povezani smo; ista smo cjelina; beskrajna i bespočetna cjelina. I svaki moj korak promjenama u cjelovitosti je dat. Kao da te promjene što mene daju jesu prividan otklon od cjeline. Kao da to čini misao moja, i sve ono čime sebe dokazujem. Nisam, doli slijedom promjena bespočetnih u cijela prostranstva. A i prostranstvo, što li je, doli moj subjektivni doživljaj. Odnos je to moje malenkosti i prividne veličine prema cjelini. I sve to stoga što jest osjet sebe i mišlju ograničena mojnost. Sve je to ipak cjelina, u kojoj i moja misao, kao otklon, mjesto nalazi. Je li tada ona i otklonom u cjelini. Ta, nije nemoguće za crno reči da je bijelo. Svašta se reči može. Pa i misliti isto. Kao kapljice kiše, što zemlju natapaju, slijed su vjrčan u nama datom ttrenu. Životom. Jesam li? Istino, tvoje sam djelo, kao i sve i prije i poslije, ovdje i u beskraju. Ništa biti ne može bez svega ostaloga. Jesam tek cijelim svemirom oduvijek i zauvijek. Da, ali ne ovakav prolazan u promjenama, već istinski. Tko li sam onda? Braćo i sestre drage, sva živa bića i sve što jest, istina jesam. No svijest u živih nije ista. I po njoj još ima onih što svijetom bijahu, jesu i biti će tako. Svemir, galaksija, sunčev sistem, planeta, biće u vječnosti vremenskim trenom. Ha, ha, ha, Istino, zabavno je tako poigtravati se, ali otklon od Tebe u svijesti može izazvati negaciju sebe, onoga po Istini stvarnoga. Misao? Svijest? I kao u igri nekoj, misao stvori pojam sebe; stvori ego. Nastadoše beskrajne igre, a većina i zaboravi to. I danas robujemo prividnim vrijednostima. Mnogi ih stvaraju da bi ostvarivali svoje želje. Kao trava na vjetru je većina. Neki vidješe da vjetar ni ne mora biti stvaran. Dovoljno je vjerovati da jest i već se tijela pripremaju. Kao mašine neke u izmišljenoj mašineriji mnogi rade. Istino, ja ipak jedino Tobom jesam. Prijatelji dragi pokušao sam biti. Jesam li? Neznam, ali to se ionako znati ne može. Ali osjećaj jest da vas volim. Ta vi ste isto što i ja, ista Istina .... :) |