| < | ožujak, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
Zastadoh na tren; tren koji traje; traje u mislima... Kao da se pitam: 'Što to nešto čini nekakovim? Zašto je nešto baš takovo; išta ikakovo?' Naući se čovjek na način neki i sve mu nekako uobičajeno bude. Kao da je to sigurnost neka, da se uvijek nekako jednako zbiva. Ne samo da sam pripremljen tada, nego se i sve u meni prilagodilo načinu uobičajenom. Tako to valjda sve živo funkcionira. Valjda zato i postoje vrste živih bića? Svi su nekako oblikom i načinom prilagođeni. Kako bi lavu bilo u polarnim područjima ili tuljanu na erkvatoru? Sav svijet se nekako ustalio i djeluje uobičajeno. Sve što postoji ima neke granice. Tako postoje i granice uobičajenosti; granice koje predstavljaju poteškoće i probleme djelovanja naviklih cjelina. Promjene mogu biti male, ali i velike. Mogu se dešavati polako, ali i brzo. Opstanak jedinki, a time i čitavih vrsta ovisi o prilagodljivosti promjenama. Teže je kada su one velike ili brze. Sav živi svijet u tome se nalazi, a bogami i neživi. Odraz je to svijeta izvanjskoga na svijet jedinke. To je onaj osnovni odnos o kojem često govorim. Priznati svijet oko sebe, koji te čini, nije samo slijed riječi. To znači i spremnost na ponašanje njegovo, na promjene kojima se on odražava na nas. Imao sam do sada u životu raznih situacija koje mi je diktirala okolina. Trebalo se prilagoditi, i nikada nije bilo tako, da se prešla granica moje moći prilagođavanja. Ta bio bi mi inače kraj; kraj životom ovim. Puno toga je odradio onaj moj nesvijesni dio, jer previše je činbenika za svijesno djelovanje u prilagođavanju. Kako se prolazi kroz život nailazi se na promjene koje proizlaze iz naših promjena. Toga čovjek najčešće nije svijestan. Tada ga vodi njemu često nepoznata sila. Kažu nagon. Tu sam imao problema, jer od malena sam navikao držati svijest budnom. Nisam se lako mirio sa djelovanjem kojega nisam razumio. To je vjerojatno bila stečevina nekih mojih graničnih opasnih situacija po opstanak. Nekoliko puta sam kao maleni dječarac umalo poginuo. Sve se dešavalo naglo i u meni se razvio osjećaj potrebe boljega sagledavanja uzroka svemu. Vodilo me to gledanju života. Kao da mi sada u ovim godinama postaje jasnije moje opredjeljenje u djetinjstvu. Tada se to dešavalo kao po nekoj matrici. Imao sam tako velikih problema u pubertetu. Nikako nisam mogao poštivati one neke porive u sebi. Puno sam razmišljao o odnosu prema ljudima i svemu živome i neživome. Oni osjećaji i nagon su se razvijali u meni, ali se nisam pomicao. Osjećao sam da se nešto samnom zbiva, ali nisam djelovao kao moji vršnjaci. Vidio sam da oni ne ratumiju, ali poštuju nagone. Osjećao sam se nekako po strani. Tada me je to vodilo u neku tugu, ali sam imao zato jako djelovanje na misaonim igrama i razmišljanju o životu. Volio sam skriveno u sebi i gubio. Postalo mi to normalno. Prilagodio sam se sebi. Obitelj sam zasnovao sasma slučajno. Nisu to bile mikakove drame niti ljubav. Našle se dvije strane, svaka u svojim problemima. Meni je isticalo vrijeme normalne upottrebe, a ona je ostala sama bez osnove egzistencije. To sam mogao razumjeti i prihvatiti. Bila je to prilagodba na moj način. Došla su djeca, a i porasla. Nakon 27 godina zajedničkoga života desila mi se nova iznenadna promjena. Onakav zamišljen nisam vidio promjene u njoj, a ona je tražila život na svoj način. Otišla je. I opet sam doživio, ovaj puta naglu promjenu, i nije bila veća od moje moći prilagodbe. Mnogima sam bio čudan, ali takav sam od malena. U nekim se situacijama to bolje vidi. Još sam se više posvetio gledanju osnove života. Razvio sam i neku vrstu slikovne predodžbe postojanja. Već sam, odbacio beskraj i bespočetak kao zabludu uma. Materijalnost kao osnovu više ne vidim, jer ona sva počiva na čvršćim vrijednostima. U sebi gradim odnos prema svom viđenju i tako ga prilagođavam putu kojim idem. Nije isto gledati noću ili danju. Radeći tako ništa nisam prekrižio. Priznao sam i svoju nemoć, ali nisam odustao od nastojanja da se mijenjam u smislu smisla življenja i postojanja. Učile me promjene opstanku. Učile me tako sebi i meni. Nije vrijedno samo razumijeti, nego i razumijeti razumijevanje. To je kao kada zaroniš duboko, a onda vidiš da ima i dalje. Je li opasno? Kao ronilac, što zrak sobom nosi, tako i ja sobom nosim spoznaju sebe. Naučio sam se prilagoditi, a prilagodba je priznavanje okoline i ne odustajanje od sebe. Sve u životu ima dvije osnovne strane. Došla je još jedna promjena. Postajem penzić. Potrebna je prilagodba. Znam da tijelo ide putem mnogih meni nevidljivih potreba. Treba očuvati aktivan odnos prema okolini. Ovo što zastadoh su neki trenuci promatranja novoga stanja. Ne idem više na posao. Ne moram se rano ustajati radi posla, ali mi izgleda da se ustajati ipak treba. Da slijedim ugodu ležanja u postelji, uradio bi medvjeđu uslugu tijelu. Treba opstati. I još neke promjene me zadesile, ali o tome ću nekom drugom prigodom. Sve vas srdačno pozdravljam! Vi jeste moja okolina, ali ste već i dio mene, moga svijeta i ja vas volim ... :) |