| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
Susret Krenuo sam već uobičajenim putem put autobusa. Prošao sam prvi dio pored crkve do malog parka. Provjeravam volju. Trenuci su to kada u mislima šećem od pozitivnog negativnom i obrnuto. Kada pomislim kako je teško ovako na štakama, osjetim neku silu koja me nastoji odvratiti od svega toga. Bude mi rada i teže nego što je. Znam taj efekat. Tako se klone; tako se odustaje; tako se gubi. Ne, ne, ja to mogu, hoću i mogu! Ajde, idemo dalje. I ide dalje izmjenama prednosti noga i štake. Kako je park bliže, kao da mi je sve teže. Znam i taj efekat. Kao da se nešto u meni trudi odvratiti me od nakane. Nešto je to, što svemu pridaje značaj težine. Kao da ja to ne mogu i kao da je bolje ne raditi. Ipak, ovisi o meni i ja idem dalje! Obećao sam sebi odmor u parku i poštujem to. Ima slučajeva kada neke manje etapne nagrade sebi samome ne prihvatim, dokazujući sebi da mogu i više i bolje. Odmaram na klupi u parku slušajući pjev ptica. Kako mi je vid oslabio ovo mi je nekako cjelovitiji ugođaj. Povremeno reagiran fićukom na zvučne majstorije kosa, Jednom mi je jedan tako proletio tik kraj glave. Kao da mi je dao do znanja, da zna da sam to ja. Nastavljam štakanjem dalje. U prosjeku svakih 15 do 20 punih koraka odmaram stojeći u trokut. Tako nazivam pozu sa štakama unaprijed, oslonjen na rukohvate njihove. U jednoj od takovih poza na pločniku mimoišao me jedan prolaznik. Prošao me par metara i stade okrenuvši se unazad prema meni. Ne mogu prepoznati, jer vid mi to ne omogućuje. 'Trebate li kakovu pomoć?', upita me. 'Ne, hvala lijepa. Odmaram malo.', ja spremno odgovorih. 'E, ja sam tako četiri i pol godine.', on će odajući razumijevanje mom položaju. 'Pa, vi onda odlično poznajete sve probleme i teškoće vezane uz kretanje sa štakama.', ću ja, odajući mu poštovanje. I ukratko on ispriča svoj ondašnji problem. On zna poštivati hod na dvije noge. Vidio me dobro. Nisam mu bio tek neki od invalida. Osjetio je i prepoznao. Srdaćno smo se rastali. Dva bezimena, koji se, eto, poznaju po štakama. Facu mu nisam mogao dobro vidjeti, ali sam osjetio čovjeka. I nekako mi prostruji mislima neki zbir sličnosti u poslijednje vrijeme potaknutih mojim stanjem. U tramvajima i busovima su mi se redom dizali: starija gospođa, majka s malim djetetom, lakši invalid... Možda je to, ipak, samo slučaj. Možda, ustvari, oni sjede na prednjim sjedalicama. Zbog svojih problema me možda oni bolje vide. Progledavamo li tako? Razmišljajući tako nailazim na zanimljivu pretpostavku, koja u meni ima osjet proživljenoga. U dubini sebe suosjećam s patnicima. Od neke davnine suosjećam s teškim zaboravljenim ranjenicima; sa rukom koja je tražila samo pogled i pruženu ruku. Još uvijek u vjećnost čovjek što čovjeka traži. Uobličen osjećaj – O Bože utočišta svima u vapaju, molim. Budimo svima osmjeh radosti, pružena ruka, riječ i djela blagoslovljena. I idem štakajući dalje ni ne primjetivši teškoće i muke, radujući se svakom cvijetu, ptici, grani, biću, kamenu. Hvala ti Bože. Ja još voljeti mogu. Prijatelji dragi, voli vas i pozdravlja vaš Mladen sa štaka ... :) |