| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
... i još neznam odgovor ...
- 13:30 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
Još kao maleni sam osjećao neke porive prema sakrivenim stvarima. Sjećam se prvog susreta sa šahovskom pločom, kada sam u gradu vidio, kako je jedan čovjek nosi. Nešto me privlačilo njoj. Osjetio sam neki zov suprotnosti crnih i bijelih polja. Tu sigurno nešto ima. Tu se sigurno nešto može. Crno i bijelo na jednoj cjelini,Nije prošlo puno vremena i već sam premetao figure po takovoj ploči. Često sam tražio tateka da odigramo koju, ali on nije htio. Njemu su to bila razmišljanja bez razloga i osnove u realnosti. Moj tatek je drugačiji. Ubrzo sam počeo okupljati prijatelje u nadmetanjima igrom šaha. Kada sam porastao došao sam u susret s jednom meni još zanimljivijom igrom. I opet igra suprotnosti crnim i bijelim kamenčićima. Uvijek sam bio sklon nekim odlaženjima u dubine misli. Tražio sam ono nešto sa čime sam izgubio kontakt. Bilo je to ono nešto što jest osnova postojanja. Ostadoh tako zaigran cijeli dosadašnji život. Čak i osnovne potrebe života sam podvrgavao toj potrebi spoznaje. To mi je često donosilo neuspjehe u najnormalnijim životnim potrebama. Sjećam se kako sam često znao hodajući razmišljati o hodanju. Tražio sam smisao i kao da su noge htijele odustati i zamalo da na ravnom padnem. Vidio sam da se stalno mičem u slobodnom padu i podmetanjem nogu da ne padnem na nos. Sjetih se koliko je bilo problema pri prvim koracima. Danas gledam malene kako rade svoje prve koračiće. Razumijem ih i znam da to rade sistemom sigurnosti i želje. Misao tu nema puno što raditi. To vrlo brzo postaje automatizam koji proističe iz drugih ranijih automatozama. Sjećam se svojih prvih osjećaja prema djevojčicama. Nisam razumio što se to zbiva, a i bio sam u tome nekako zaostao i kasnio za vršnjacima. Nisam si dozvoljavao ishitrene, meni nerazumljive, porive. Nisam im dozvolio da vladaju mojim postupcima. Dečki u razredu su izjavljivali koja im je cura, a cure su sramežljivo prihvaćale takova određenja. Ja sam bio u matematici, fizici ... Naravno i u šahu i gou. Bio sam u onom svijetu gdje materija prestaje biti materija, ali osjećaji su radili svoje i dolazila je potreba razumjevanja novih stanja u meni. Uspio sam na svoj način shvatiti da sam drugačiji od većine. U srednjoj sam si školi sam dao nadimak Loši. Možda bi pravilnije bilo Nenormalan. Ti osjećaji su mi nekako stvarali osjećaj žalovanja nad sobom, ali ne u smislu da mi se pomogne. To mi je izgledalo ženski i cmizdravo. Počeo sam u sebi odbacivati i grditi sebe. Često bi sam sebi, u sebi, dodjeljivao epitet 'idiot'. I danas to često činim. Stvorena je takova čvrsta struktura. Moji vršnjaci su odlazili na plesove. Imali su djevojke i one mladiće. Normalno; njima. Ne i meni. Nikako nisam mogao shvatiti kako se može nekoga imati. Kako netko može biti nečiji, a istovremeno sam znao da sam ja napr. mamin i tatin. Valjda zato što je to bilo 'oduvjek'. Često sam tada bio u omladinskom klubu. Kada su bili plesnjaci mene i još par nas nisu ni pitali za ulaznicu. Prolazili smo, ali u drugu prostoriju gdje smo igrali go. Ama, nisam ni znao plesati, a i da se nađem i da me koja djevojka zaprosi za ples, ja bi 'pobjegao' zacrvenjen. Nije bilo šanse. Moji su vršnjaci završavali škole, a ja sam napustio faks. Bilo mi blesavo učiti za neke ispite, da se dokazujem znanjem. Nisam niti htio učiti što se mora. Mene su zanimale samo one meni bitne stvari, a to sam spoznavao uglavnom van institucija obrazovanja. I tako sam ja ostao sa završenom srednjom školom, bez ostvarene obitelji, zagledan u probleme kojima još nisam vidio rješenja. I nekako mi se odjednom desilo; i nekako me ponijelo nešto i bez neke ljubavi. Kratka odluka i stvorena je obitelj. Dječica stigoše. Skrbilo se. Moralo se, a i kako bi i moglo drugačije. Ta malenima sam bio jedini tata. Porasli i oni. Ja cijelo vrijeme pored skrbi za obitelj razmišljam o istom osnovnom pitanju. Nešto sam uspio vidjeti. Shvatio sam da sam u sustavu i da time nemam objektivnost razlučivanja. Da bi vidio objektivno trebao bi biti nitko. I vodi me pitanje to do pitanja: 'Jesam li uopće ja netko?'. Oko mene realni ljudi. Grade i stvaraju. Ja sam uspio nekako stvoriti dom, stan društveni. Nemam poticaje za neka napredovanja u posjedovanju. Ni to ne razumijem. Kako uopće mogu nešto posjedovati. Ja koji možda ni nisam itko. Stojim tako u životu ko blenta. Oko mene svijet prolazi, a ja sam još uvijek na početku. Nikamo nisam otišao. Djeca su porasla, a moja družica jedva to dočekala i napustila me. Nije lako s takovim blentom. Ta ja kao da ništa bolje ni ne želim. Ostadoh s najmlađim sinom, a do sada i on je već postao odrastao. Trudio sam se kroz život biti dio zajedništva. Kao mladić sam odlazio na dobrovoljne radne akcije. Danas mi je to kao minus u očima novih materijalista. Uvijek sam volio djelovanjem pokazati poštivanje zajedništva. Organizirao sam u svome krugu djelovanja klubove goa, pa rad s mladima. Sve je to bilo bez nekog novca. Kada bi se počelo pričati o novcu, ja sam se obično micao. To je za one normalne. I nađoše se tu i neki koji vidješe priliku. Bio sam jamac na više strana i sada sam u nevoljama. Materijalno mi nije bitno bilo, a sada od mene banke to traže zbog nekih koji su se dobro snašli samnom. Tretiraju me kao prekršitelja i čak mi je i presuđeno sudom. Nabili i kamate onima koji nisu plaćali i sada ja to moram platiti. Prodajem stan. Biti će tu i za njih. Sam Bog zna o ćemu se radi. Teško je dati kada nemaš, a kažu da moraš. Ma, biti će života još. Žao mi što neću imati dovoljno za svoju djecu. Nadam se da će me razumjeti. Možda i neće. Imaju čudnoga tatu. Jesam li pogriješio? Tko to zna? Ja još neznam odgovor na osnovno pitanje, ali sve više vidim što se to događa. Životni kriteriji su mi podosta drugačiji od uobičajenih. Zdravlje je nekako u skladu s godinama. Troši se tijelo. Cukor mi je pod kontrolom inzulinom. Vid slabi i već je kritičan. Sutra ću opet na laser. Vidim kako sve pomalo postaje drugačije. Sve češće čujem ono: 'Deda nemojte vi, bumo to mi.' Sve češće zaboravljam stvari. Ne prepoznajem ljude na cesti. Sve mi nekako mutno. I na kompu radim s povečalom. Ne, ne plaćem to ja. Htio bi samo reči kako je to s godinama. Tijelo, tijelo... A ja još neznam odgovor na ono isto pitanje, ali kao da nešto već vidim. I nekako ne mogu kazati: 'Evo vam sve. Meni treba samo mjesto za spavanje i povremeno ponešto za pojesti kada mi je vrijeme nakon inzulina. Nemojte od mene očekivati borbu za materijalna dobra'. Ta nikada to ustvari nisam ni radio. Tražio sam dok su djeca mi bila mala. I zašto to pišem? Ovaj blog mi je za dušu. Ona bi nešto htijela reči; ona bi ukazala na nešto; ona bi pokazala vrijednosti života. Nažalost mnogi ih vide kada kraj dođe. Često sam zamišljao kraj. Sve što počinje i kraj ima. Ima li život početak? To je važno pitanje. Nemojte, ako se to pitate, na brzinu odgovoriti. Ima tu i pitanja na kojima se ovo pitanje gradi. I zašto pišem? Znam da ima takovih kao što sam i ja. Neka ne gube nadu i vjeru. Postoji razlog takovom postojanju. Zamislite da mrvica kruha u hljebu kruha zažali što je takova. Ta zar bi bez nje, takove, taj kruh mogao biti. Možda izgleda kao da brkam vremena. Ne, već tražim razloge. Veliki ih je broj, čak toliki da od brojnosti ih razlog se ne vidi.To je kao da od muhe slona ne vidite. Nije baš običaj tako, ali ja to činim. U svijetu Giospodnjem istina jest. Osjetio sam i stavio ovdje. Prijatelji moji treće životne dobi, ima još života. Ne sudimo mi o njemu. On nam je dar Gospodnji i dozvolimo mu da nas obraduje i kada nam tijelo već slabi. Sve vas srdačno pozdravlja i voli vaš Mladen ... :) P.S. I ne pišem to zato da bi me što veći broj čitao i komentirao. Osjetio sam i stavio. Gospode, u Tvome svijetu jest i ovo |