| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Put mislima u svijet stvaran ...
- 07:41 -
Komentari (34) -
Isprintaj -
#
Slagalo se tako nešto od nekuda. Tako se htijelo. Oblik. Promjena. I bilo je nešto po ćemu baš tako. Bilo je nešto što baš takovo tu prizvalo je. Moglo je ako je bilo. Tražilo je. Nešto tako po nećem baš tako da bude to što jest. I bilo je biti da bude. To. Takovo. I kako tako da bude, kao netko. Da misli da kaže: 'Jesam.' I stvaralo se tako, oblik, svojstvo sebe, svijest. I nebrojeno sličnih što sličnošću svijest njihovu pretpostavljam. Jesam, jesu. Što i kako? Zašto, po čemu? Biti? Postojati? Promjenom! Promjenom oblika i, ili, svijesti o sebi i promjeni njenoj. Vrijeme. Vrijeme da se bude! Bilo što da se bude. Promjena; vrijeme; prolaznost. Vidjeti? Što to? Slika? Slike u nizu, što promjenu tumače. Slika bez promjene, zar moguća je? Tren; zaustavljeno vrijeme? Privid. Datost takova, nečega po nećem. Usporedljivost. Nešto prema nečem. Nešto kao nešto što nije kao to što je, a ipak poput. Slikom. Proces stvaranja slike; slike kao slike i slike u nama. Gledanje. Osjećaji. Znam. Znam? Mislim. Mislim? Proces! Misli kao da prolaze. Zar prolaziti mogu; misli? Odakle kuda. Usporedbama nečega s nečim. Nečega što nasta nečim i čeka ono drugo da uspoređeno bude. Prvo što jest, a drugo što će biti; vrijeme! Usporedbama. Prepoznajem. To je to! Znam, bilo je tako ono onomad. Slika, osjet, misao, što bili su, i trag ostaviše takav, načinom kako tragovi se rade tu. Baš tako, baš ovdje. I ponovo bi htjelo tako, slično tako i tako trag do traga kao slični govore. Bilo je već. Kao da sve to se slaže redom nekim, smislom nekim, a smisao što jest? Značaj. Važnost. Važnost postojanja, bivanja. Zar pamtiti mogu nešto što ni vidjeti nije moguće, mada postoji. Meni. Zar mogu, a što to? Zar ima netko, il nešto, što postoji ovdje neviđeno. Pitam i obraćam se u noć. Noć neviđenja, gdje ni pretpostavke nema. Pokušavam uključiti čula koja nemam. Ima li koga? Ta ja samo slike vidim, samo to što mogu. Vidjeh da promjene su moguće. Promjene mene; promjene mojih moći; promjene svijesti kojom jesam. Ne vidim stvarnost, već slike njene. Ne samo slike bojama i obrisima granica nekih i promjenljivosti njihove, već i osjećajima i osjetima. U prostorima sam gdje moje znanje i spoznaja još odgovor traže. Odgovor na pitanje što svojstveno čovjeku jest. Kao što stvaran je oblik, dio po dio, i mijenja se stalno, tako i svijest stvaranje ima. Da stanem mislima na tren, svijestan sebe. Sebe, al onoga što stvarno jesam. Ne slikom. Ne, neznam. Ne mogu znati, jer tako sve dalje odlazim lutajući mislima svojim. Kamenčić. Ne. Kamenčić. Ne. Zar i on? Ne. Kamenčić. Ne. Zar ja? Osmjeh, radost. Misao kao igra neka. Prolaze slike, tako to može mnome biti, osjećaji, osjeti ... Smiraj misli u slici što je nastala, procesom, kako to se u mene čini. I sve što vidim i mislim, nije, već tamo ti. A svijet čitav slikama oslikan. Moja radost kamenčićem. Moja radost onime što stvarno jest. Pružam ti ruke svijete, kao dijete što prvi put oči otvara. Išao sam uporno u istu stranu. Mimo. Tu si u svijetu bez slika u svijetu stvarnom. Takav kakav jesi, gdje možda kao i ja uporno tražiš mimo. Znadem li tko si? Ne imenom, ne slikom, ne mislima. I neka ne krene priča ponovo. Neka ne činimo mimo. Neka te radost prati, tebe koji jesi; u sebi što možda slike pratiš, kao i ja što jesam. I ne da neznam, nego niti neznam. Lagani povjetarac krošnjama listove zaigra. Voda riječnim tokom poigravajući se, put svoj čini. Sunce u zalazu toplinu što odnosi. Zvijezde. A ja i dalje ispraćam život mislima, što dato im je bilo biti. Tu i tako i baš tako. Moglo se i jest. Čovjeku vidjeti je tako. Napisao i stavljam na blog. Mjesto je to gdje stravljam opise misli i stanja, osjećaje. Mjesto je to gdje trag ostavljam. Otišao sam na mahove u svijet stvaran. Mislio i trudio se tako. I vi ste tamo prijatelji moji. Kao što program televizijski nebi mogao bez onih valova što hladnim noćima putuju, a vi sjedeći u toplim domovima tek sliku, prinjetu vam, vidite. Kažu da to svrha jest. I sve više je svrha kojima samo kraj viđamo, a svijet stvaran ostaje tamo negdje kao valovi što hladnim noćima putuju. I tako negdje netko, za vjerovati je, čeka u noći toj, ruku il osmjeh toplinom srca i duše. Koliko zalutalih svijetova što traže svijet stvaran! Čovjeka, brata. Niste sami. Pogledajte. Pogledajte svijet stvaran, ne ono što ko ponuda neka stoji slikama. Daj da dobiš. Silne svijetleće reklame, ponude. Sav svijet je ustvari u vama samima. Pogledajte. Pogledajte tamo gdje ste i zaboravili, da bi mogli biti. Pogledajte tamo gdje svijet nastaje. Tamo gdje slika nema. Dolazimo od tamo. Tamo se rađa ljubav; tamo se rađaju osmjesi; tamo smo takovi kakovi jesmo; tamo jesmo. Obraćam se onome po kome stvarno jesam; onome po kojem sam stvaran i svijest krenula je kao ja koji jesam; onome koji ljubavlju je svijet stvarao iz prostranstva bez vremena i odnosa; onome kojemu ni granice postojati ne mogu, jer stvorismo ih mi živi; onome kojemu svo postojanje jest; po kojem jesam i kojem jesam. Da bi ljudski spram Njega bio poštovanjem i ljubavlju, slobodan sam iskorak taj činiti. Kako inače da ti zahvalim? Ta čovjek sam. Hvala na trenucima svijesti spoznajom, slobodom gledanja tamo gdje mnogima ničega nema. Molim za prosvjetljenje svijeta na radost sviju. I kamenčić neka se raduje, mada i srcem mojim. Radost svim tužnima. Ne očekujte ljubav; pružajte je. Gospode, oče sviju nas, ta i ti tako činiš. Neka se radost svijetom širi. Svijetom po Tebi. Prijatelji dragi. Još jedno moje putovanje mislima, slikama u svijet stvaran bijaše to. Načinom kako to ja činim. Možda i vi vidite tako, a možda ponetko nešto u ovome nađe što će mu pomoći na putu njegovom. Pitati bi se mogli: 'Čemu život smisao ima? Zar tek tako?' Ta razlozi postoje, bez njih ništa nebi biti moglo. Prijatelji dragi, radosti vama; voli vas vaš Mladen ...  |