| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Preispitivanje sebe
- 12:24 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
Ima u životu trenutaka kada čovjek dođe u stanje koje ne razumije, a zbivanja se razvijaju stvarajući u njemu osjećaj neugode. Često se osjeti nesigurnost i ugroženost. Mnogi u takovim situacijama reagiraju spontano po već razvijenim obrambenim reakcijama. To je često područje emocija, koje budu osnova procjene situacije. Bude tu i takovih momenata kada se opstane samo zahvaljujući brzim reakcijama, a za njih bi bilo neko veće razmišljanje pogubno. Milenijima je stvaran takav način obrane i često se opstalo zahvaljujući njemu. Tako, i nakon tih godina krutih situacija, čovjek reagira slično. U nama postoji sistem brze procjene po sistemu crno-bijelo. Često i nebitne situacije stvore tako bitne prosudbe, ako se poklope neke opcije, koje u samo našim gledanjima dobivaju neprijateljski predznak. Po tome sistemu ide se i dalje, pa se vrše klasifikacije ljudi na osnovu samo nama znanih kriterija ili čak i neznanih, ali postojećih. Značajno je da se prema takovim ljudima često reagira preventivno obrambeno, a to ta osoba može smatrati neprijateljskim činom. Reakcija nije tada racionalna onom koji je doživi, a onaj koji je stvori reagira obrambeno po kriteriju koji onom na koga je usmjerena reakcija, ne vidi niti razumije, jer je ona unutar osobe koja reagira. Sami sebe slabo poznajemo. Razlog tome je velika subjektivnost, kod koje postoji opravdanje za naše djelovanje najčešće i bez kritičkog pristupa. Branimo ga samo zato što je naše, a ukazivanje na neispravnost djelovanja često se doživljava kao neprijateljsko. Znajući to često sâm sebe preispitujem, a to je najčešće kada mi osjećaji ukazuju na ugroženost mojih kriterija. Bilo je tako i jučer. S obzirom na to da sam zaključio da ne gori i da ima vremena za smirenu prosudbu, dao sam se na preispitivanje sebe. Već preko sedam godina radim s djecom po osnovnim školama. Poslije posla dolazim u po jednu od škola, gdje po dva školska sata igramo atari-go na ploči 9x9. To je kao školska vannastavna aktivnost. Obično od čistaćica dobijemo učionicu, koja nije na redu popodnevnog čišćenja, kako njima nebi smetali u poslu. Nama ponešto papirića na podu ne smeta za rad. Većina moga slobodnoga vremena bila je poklonjena tome. Veselilo me to igranje. Vodio bi turnirsku tablicu, a djeca bi igrala partije i nakon dva sata imali bi redoslijed po uspješnosti rezultatima u partijama. Na kraju bi troje najuspješnijih dobivali mala priznanja, koja bi imao unaprijed otisnuta na kompjuteru. Upisao bi samo imena prve trojice. Tako njima ostaje za trajnu uspomenu priznanje rezultata. Sve to je volonterski rad bez ama ikakove naknade. Meni je nagrada zadovoljstvo djece i njihovo napredovanje u smislenoj aktivnosti. Ove godine sam smanjio broj škola na koje tako idem na jednu redovnu osnovnu i Centar za odgoj i obrazovanje, gdje su djeca s problemima u razvoju. Dolazim na svako mjesto jednom tjedno u trajanju dva školska sata. Djeca su zaigrana. Često pobjedu proslavljaju vikom. Upozoravam ih na to, da to čine mirnije, jer neki još imaju nastavu. Jučer sam imao rad go-sekcije u redovnoj školi iz koje je poteklo ranije podosta dobrih igrača goa. Mislio sam kako bi ove godine mogao osposobiti novu generaciju zainteresiranih učenika. Bila su to uglavnom djeca trećih razreda osnovne, maleni oko 9 godina starosti. Bilo je dječaka i djevojčica i sve se razvijalo dobro. Maleni su, njih 15 do 20, zagrizli. Jučer ih je došlo 16. Spremni na odmjeravanja zarobljavanjem kamenčića na ploči. Treba tu podosta razmišljati, kombinirati, stvarati slike u glavama i razvoje. Zanimljiva je to igra. Za trajanja toga rada poneki traže izlaz na WC. Naravno da ih pustim. Znam što je mokračni mjehur i kako djeluje. Za jednoga dječaka znam da ima problema s mjehurom. Jedan mi se povjerio, da se jednom upišao, jer nije stiogao na vrijeme na WC. Djeca su to, ne vojska. Na putu do WC-a i nazad pokoji puta se potrči. Nastojim puštati po jednoga, da se ne zaigraju usput. Jučer sam, tako, složio popis zainteresiranih za igru i krenuo određivanjem parova prvoga kola nadmetanja, kad ulazi čistaćica. Pruža mi kuvertu i kaže: 'Ovo je za vas od tajnice.' Ja njoj 'Hvala lijepo', i on ode. Sjedam za stol učiteljski i otvorim pismo. Imao sam što vidjeti: U zaglavlju je osnovna škola ta i ta u gradu tom i tom, na adresi toj i toj VODITELJU GO SEKCIJE ZBOG STALNOG KRŠENJE KUĆNOG REDA (STAVARANJE NEREDA U UČIONICI) ZABRANJUJEMO KORIŠTENJE PROSTORA DO DALJNJEG, TE VAS MOLIMO DA SE U VEZI TOGA JAVITE U UPRAVU ŠKOLE. Ravnatelj Odmah slijedi moja obrambena reakcija. Osjećam nepravdu. Prvo prema sebi, što je prirodna reakcija, ali začas vidim i ovu dječicu. Igra je taman počela. Čovjek sam kojem dva puta ne treba reči i poštujem ono što nije moje. Ovdje sam došao svojom voljom, ali u posjed škole. Postoje školske vlasti i njihova je riječ ovdje zakon. Dobio sam odluku. Nije baš jasna, a ni niko nije razgovarao samnom ni savjetovao se, bar ne ove školske godine o tome. Ustvari, niti ne treba. Ja sam ovdje stranac. Jasno mi je rečeno što trebam uraditi. Ustanem i okrenem se djeci koja su još igrala partije. 'Djeco dobio sam slijedeće pismo koje moram pročitati i vama, jer se odnosi na nas zajedno.' I pročitam. Gledaju me. 'Ja više ne mogu ovdje biti i moramo završiti sa radom.' Krene uvjeravanje da ostanem barem do kraja današnjega rada, da se završi turnir. Ja ne mogu, jer rečeno mi je jasno i napisano neuobičajeno velikim slovima. Mora biti da nešto nije kako treba. Pokupili smo garniture, spremili se i odlazimo. Na hodniku dvojica se nešto deru. Oni to valjda uvijek tako čine. Ustvari pojma nema. Ta nisu valjda takovi samo kada sam ja tu. Odlazim odlučan da me ovdje više neće biti. Žao mi malenih kojima je ovo postalo zanimljivo i lijepo. Prate me nekolicina i mole da im pokažem pismo, da se uvjere. Velika su slova i lako se čita. Vidjeli su. Osjećam se jadno. Mislio sam da radim dobru stvar. Kao mlad, dok sam s prijateljem razmišljao o budizmu i vjeri, znali smo razgovarati o potrebi omalovažavanja i pljuvanja po glavi, kako bi potisnuli ono svoje slijepilo, kojem vidimo sebe većima nego jesmo. Dobivam sada to. Po mojim uvjerenjima. Zaboravio sam se i utonuo u svoje misli i prosudbe. Dobio sam udarac. Vjerojatno je to opravdano. Sljepilo je moje. Spreman sam i dalje dobivati kritiku. Dođe mi, da se ni ne branim, a ima objektivnog opravdanja, ako ovo što se zbivalo uopće i je neki veliki prekršaj ili prekršaj uopće. Jedini gubitnik su ovdje djeca. Kazao sam im, da dođu u Centar subotama, gdje igramo turnire. Radio bi s njima da ih pripremim za go na velikoj ploči. Uporan sam, jer vidim da je to dobro i ne zato što ja to tako mislim, nego stvarno. Zar bi bolje bilo da maleni odlaze u neke zadimljene prostore gdje ne obitava životna sigurnost i gdje se stjeću razne sumnjive ovisnosti. Preispitujem se. Pokušavam kontaktirati s ravnateljem škole telefonom, ali ne uspijevam ga dobiti. Jesam li griješio tim radom? Ništa nije apsolutno dobro. Možda je netko vidio samo taj dijelić, koji ja ne vidim, bar za sada. Otišao sam kući osjećajući se jadno. Bože gdje sam griješio? Znam, vidjeti ću. Treba proći nešto vremena, da se slegne ono što je obrambeni sustav zamutio. Ako je netko drugi griješio prema meni, to nije moj problem. Neka mu Bog prosvijetli put. Djeci želim da puno dobra nauče i da se čuvaju naglih i brzih zadovoljstava, jer tamo se najčešće strada. Ova igra nas uči razmišljati i savladavati samoga sebe. Stvarno. Zar je to bezvrijedno ili čak negativno? Zamislite što sam čak čuo ovih dana od jednoga dječaka. Jedan dječak mu je rekao da je prestao dolaziti na go, jer je go protiv vjere. Ne, nije to maleni izmislio. Znam da voli ovu igru. Nebi to komentirao. Prijatelji dragi molim Boga da mi prosvijetli put, jer od jučer predvečer mi se malo zamutio vid i duša mi traži pravu vrijednost. Upravoi sam uspio doći telefonski do ravnatelja. Izgleda da će se nešto preispitati, ne samo ja. Srdačno vas pozdravlja i nadasve voli vaš Mladen ...  |