| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
Sjedoh uz tastaturu, jer vrijeme mi je za to. Osjećao sam i činim to. Slažu se slijedovi neki. Misli. Osjećaji. Imaginacije, što stvara ih svijet u meni, po svijetu stvarnom. A svijet stvarni, meni jest tek što ga vidjeti mogu i što time stvaram u svijetu svome. I jest stanje neko, gdje potrebu razaznajem kazivanja o stanju tome. Kazivati. Kako? Riječima kojim? Svijet nam je uobičajeno po slikama o svjetu u nama. Stanje ovo slike nisu. I kako da tražim među njima, one za koje bi potvrda bila, da sukladne su osjetu, što mi stvoren jest. A osjet, kao da izniče iz odnosa svijeta u meni spram svijeta stvarnoga. Al kako, kada već rekoh da svijet vidim po svijetu u sebi. Od kuda sumnja u nestvarnost svijeta moga? Zar to bila bi i sumnja u svijet moj? Vremenom to polučilo je kritičnost spram sebe. Šturi iskaz moj bio je sumnjom u postojanje sebe. No, to tek bijaše poticaj na drugi put gledanja. To značilo je, da drugo sam, no što mislim o sebi. Nisu riječi prikaz puta, već poticaj gledanja u pravcu drugom. Reči se svašta može, a vidjeti tek nešto. No, i vidjeti se može više, no što ustvari jest. Što bila bi onda tvrdnja riječima, da jesam? Kada kažem ili napišem tako, rečeno ili pisano jest. Kada čuješ ili pročitaš to; čulo se ili pročitalo. Slijedi promjena u tebi time izazvana. Promjene te ovise o stanju u tebi. Ja svoje odradih, mada to i nije tako. Pravi kazivatelj ne prekida vezu, jer dao je dio sebe kao istina istinom. Istinom izrečeno, put u istini nalazi. I nije istina što o njoj se misli, već ona je ta koja djeluje. Gledajući tako neki bi na prečac i čarobne formule. Tako u pričama iz davnih vremena osta kazivanje o 'Čiri bu, čiri ba.....' Onaj što ne vidi vrijednosti po Istini, uplašiti bi se mogao. Takovima jest bogobojaznost. Kako rekoh, iskrenim kazivanjem daje se sebe. Duh nema granice tijelom. On jest put Istini. I tu gledah ono u Čemu jesam; po Kome jesam i Kome jesam. Vidjeh vrata kojima sam u cjelovitosti postojanja. U čovjeka životom nije prekinuta nit do istine. Ostali smo vezani pupčanom vrpcom. Obratite se duši svojoj. Kao da gledate osnovu svoga postanka i postojanja po tome. Put je to iskrene molitve i hvale. Put je to životne radosti i ljubavi. U oba smjera jest. Kao da smo još djeca u utrobi postojanja majke Istine. I kako to sve sada izgleda? Što mi to vidimo? Vidim to kao poticaje djelovanju što djelovanjima nastaje. U nama postoje predstanja djelovanja toga, kao kada sjeme padne na plodno tlo. Život istinom prolazi kroz nas i stvara promjene u nama. Vrijeme se odražava. A vrijeme jest životom. I sve dolazi takovo, na takovo i bude to što jest. Gledajuć tako, što mogu? Kreiram li? Mijenjam li išta, ako sve je određeno i mijenja se tako kako može, putem koji doživljavam, a upravo je takav kakav biti može. To je kao već napisana knjiga. Pitam se kako uopće suditi o tome mogu? Ta živ sam čovjek. Ako prihvatim životnost svoju, pitam se kako to uopće prihvatiti mogu, jer misao o neprihvaćanju osnova je prihvata. Nešto mi je tu dato. Što? Što, da bi tako sudio? Otkuda meni sud takav? Kako mogu suditi da nisam, kada sudim? Gledam i pitam se i uvijek isponova obraćam se Onome po Kome jesam. Po Kome mi postoji osjet mene. Da li mi je dato? Da li sam smislio i umislio? Da li sam prisvojio? Pitam se. Pitam se i kako se pitati mogu? Je li to dovoljno, da tvrdim da jesam? Znam da tražim čvrstu točku, kako naučno bi se reklo. Znam da tražim Ono po čemu jesam, ovakav živ. Znam da tražim ono, što tu je. Znam da vratiti se trebam ishodištu, a to i jest jedino čvrsto. Vratiti se sebi koji jesam! Znam da sam putovanjima takovima obogatio postojanje svoje. Zar ima što vrijednije, do darivanja sebe Istini? Nije to lutanje, jer cilj stalan jest. Nije to zastranjenje, jer put je to jedinoj nam Istini po kojoj i kojoj jesmo. Nije to odustajanje od života, jer sokovi života putuju pupčanom vrpcom kojom smo dušama svojim vezani u cjeloviti sustav života. Ljubav je ta što nas drži živima. Stvoreni smo suprotnostima što ljubav čine. Vidim sve to kao Istinu. I tako iskazah još jedno kazivanje ovdje. Nastao je još jedan post. Svjedočim o svijetu u sebi i putevima po njemu. Put taj nisu slike u njemu, već sustav u kojem djeluje. I pitam se kako postadoh živim u svijeta. Ljubav dragih mi majke i oca u ljubavi Gospodnjoj zacrtali su put moj u svijeta života. I čemu sada sve ovo pišem? Prijatelji moj,i meni je ovo značajno. Stavih kao i sve što stavljam. Rekoh; napisah. Prijatelji moji dragi, sve ovo darovano nam je i vrijedi časno i moralno uzvratiti ljubavlju. A vas sve puno voli vaš Mladen |