| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
Stigao sam jučer doma iz posla i vidim čeka me velika žuta DHL-express-koverta. Znam što je u njoj i po običaju ne žurim s otvaranjem. Stigle su mi avio-karte za Japan. U prosincu prošle godine sam se izborio za časno mjesto predstavnika Hrvatske na 27. Svjetskom amaterskom prvenstvu u gou, koje se ove godine igra u Nagasakiju. Prisjećam se dva prethodna boravka u Japanu od prije dvije godine. Prvi boravak je bio svibnja i lipnja 2004., kada je u Kurashikiju u prefekturi Okayama igrano 25. Svjetsko amatersko prvenstvo. Tada sam tamo bio u sastavu organizacijskog dijela prvenstva kao predstavnik Europe. Svake godine u sastav organizacije ulazi po jedan kontinentalni predstavnik, kojega određuje krovna organizacija kontinenta. Europu predstavlja svake godine jedan od članova organizacije prethodnoga Europskog prvenstva. U odnosu na organizaciju prvenstva Europe 2002. u Zagrebu red je bio na mene. Odlučiše tako moji kolege i kolegice iz organizacije toga prvenstva. Drugi boravak je bio u studenom 2004. Tea Robotić i ja kvalificirali smo se, rezultatima na Europskim parskim prvenstvima, na završnicu Svjetskog parskog prvenstva. Igralo se u Tokyu. Po završetku Parskog svjetskog prvenstva smo u organizaciji prijatelja, jednog od vodećih učitelja goa, profi igrača goa Yasuda Yasutoshija i dužnosnika vodeće japanske go-organizacije Nihon-Kiina Toshio Kawamotoa, boravili u Osaki, te posjetili povjesna mjesta u Kyotu. Predstaviti ću vam posjet znamenitostima Kyota slide-show-om, koji je ovdje malo niže. Bio je to kišan dan, kakovih je u studenom u Japanu puno. Krenuli smo vlakom s Yasuda-sanom iz Osake u Kyoto. Yasuda je jedan od vodećih profi igrača snage 9. dan profesionalni. Nije vješt u engleskom, pa se sporazumjevamo prirodno. Rade prsti, osmjesi, gestikulacije. Meni je takva komunikacija super i nekako više govori od riječi. Toshio je morao drugim obvezama, pa smo tako ostali bez engleskoga za sporazumjevanje. Sišli smo iz vlaka u dijelu Kyota, koji meni izgleda kao neko predgrađe. Niske kuće i neka meni pomalo čudna prostranost. Nisam navikao na to u Japanu. Sjedamo u jedan kafić, dok Yasuda-san nešto obavlja u blizini. Vratio se i krećemo pješice cestom lagano uzbrdo. Uskoro dolazimo do građevine kakovih sam viđao na prospektima Japana. Hram neki. Ulazimo u dvorište, pa kupujemo neku ulaznicu i evo nas u unutrašnjosti. Bio je to znameniti hram tisuću pozlaćenih Budha. Tu je i hodnik u kojem su budistički svećenici vježbali vještinu gađanja lukom i strijelom. Radili su to u zatvorenom prostoru. Prisjećam se tu svojeg nastojanja u mladosti, da shvatim i usvojim učenja Budhe. Sada sam tu na mjestu koje odiše prošlim životima ljudi koji su svoje živote poklonili tom nauku i razvijali ga načinom svojim. Pokušavam proniknuti u ta vremena i stati uz te živote. Osjećam nešto. Po pregledu ovoga hrama krećemo cestom dalje pravac brdo. Prolazimo uskim ulicama. Kiša pojaćava i morao sam kupiti kišobran u jednom od mnogih malih dućana. Podosta smo se i popeli kada Yasuda-san skreće malo u šumu. Došli smo povrh grada hramova, kojima se predstavlja povijest Japana. U ovom dijelu malo je turista. Oni obično ulaze na glavni ulaz i idu uzbrdo, ali rijetko do kraja. Yasuda-san je dobro znao kako kompletno obuhvatiti ovaj povjesni dio i doveo nas na vrh, da odatle krenemo. Prvo što vidjesmo je bio najstariji hram u šumovitom dijelu brda. Možete ga vidjeti u slide-show-u. Ti stari hramovi su relativno mali. Sjećam se onoga na Kyushyuu, što ga vidjeh u lipnju. Očito je to bilo mjesto za malen broj ljudi što posvetiše se vjeri. Išli smo tako redom prema dolje i na neki način dolazili postepeno u sve novije vrijeme, novije hramove. Marina, mama Teina, marljivo je slikala i zahvaljujući njoj je ovaj show. Na mjestu gdje voda izvire, što svetom je označiše, dobrano sam se napio. Meni je stvarno bila sveta, jer trebao sam je. U nižem dijelu grada hramova puno je turista. U Japanu se često može naići na uniformirane grupe. Tako se lakše drže na okupu, jer mnogi se vjerojatno još i ne poznaju dobro. Izlazimo iz povjesnoga dijela hramova i odmah smo u uskoj ulici suvenira. Male prodavaonice nude izobilje. Nisam od novca, kao i obično, ali se odlučujem za jednu čajnu šalicu s japanskim crvenim krugom, simbolom izlazećeg sunca. Polako odlazimo do vlaka. Opraštamo se od Yasuda-san-a, vrhunskog majstora goa i vodećeg učitelja iste igre što radi s mladima, ali iznad svega dragog nam prijatelja. Odlazimo put Osake. A sada, prijatelji moji, pogledajte slide-show sa slikama načinjen toga dana na brdu hramova iznad Kyota. Kupiti ću si fotoaparat i biti će slika i iz Nagasakija, ma kud puklo da puklo. A vas prijatelji dragi pozdravlja i voli vaš Mladen  |