Pregled posta

Kyoto u sjećanjima i slikama

Stigao sam jučer doma iz posla i vidim čeka me velika žuta DHL-express-koverta. Znam što je u njoj i po običaju ne žurim s otvaranjem. Stigle su mi avio-karte za Japan.
U prosincu prošle godine sam se izborio za časno mjesto predstavnika Hrvatske na 27. Svjetskom amaterskom prvenstvu u gou, koje se ove godine igra u Nagasakiju. Prisjećam se dva prethodna boravka u Japanu od prije dvije godine.
Prvi boravak je bio svibnja i lipnja 2004., kada je u Kurashikiju u prefekturi Okayama igrano 25. Svjetsko amatersko prvenstvo. Tada sam tamo bio u sastavu organizacijskog dijela prvenstva kao predstavnik Europe. Svake godine u sastav organizacije ulazi po jedan kontinentalni predstavnik, kojega određuje krovna organizacija kontinenta. Europu predstavlja svake godine jedan od članova organizacije prethodnoga Europskog prvenstva. U odnosu na organizaciju prvenstva Europe 2002. u Zagrebu red je bio na mene. Odlučiše tako moji kolege i kolegice iz organizacije toga prvenstva.
Drugi boravak je bio u studenom 2004. Tea Robotić i ja kvalificirali smo se, rezultatima na Europskim parskim prvenstvima, na završnicu Svjetskog parskog prvenstva. Igralo se u Tokyu.
Po završetku Parskog svjetskog prvenstva smo u organizaciji prijatelja, jednog od vodećih učitelja goa, profi igrača goa Yasuda Yasutoshija i dužnosnika vodeće japanske go-organizacije Nihon-Kiina Toshio Kawamotoa, boravili u Osaki, te posjetili povjesna mjesta u Kyotu. Predstaviti ću vam posjet znamenitostima Kyota slide-show-om, koji je ovdje malo niže.
Bio je to kišan dan, kakovih je u studenom u Japanu puno. Krenuli smo vlakom s Yasuda-sanom iz Osake u Kyoto. Yasuda je jedan od vodećih profi igrača snage 9. dan profesionalni. Nije vješt u engleskom, pa se sporazumjevamo prirodno. Rade prsti, osmjesi, gestikulacije. Meni je takva komunikacija super i nekako više govori od riječi. Toshio je morao drugim obvezama, pa smo tako ostali bez engleskoga za sporazumjevanje.
Sišli smo iz vlaka u dijelu Kyota, koji meni izgleda kao neko predgrađe. Niske kuće i neka meni pomalo čudna prostranost. Nisam navikao na to u Japanu. Sjedamo u jedan kafić, dok Yasuda-san nešto obavlja u blizini.
Vratio se i krećemo pješice cestom lagano uzbrdo. Uskoro dolazimo do građevine kakovih sam viđao na prospektima Japana. Hram neki. Ulazimo u dvorište, pa kupujemo neku ulaznicu i evo nas u unutrašnjosti. Bio je to znameniti hram tisuću pozlaćenih Budha. Tu je i hodnik u kojem su budistički svećenici vježbali vještinu gađanja lukom i strijelom. Radili su to u zatvorenom prostoru. Prisjećam se tu svojeg nastojanja u mladosti, da shvatim i usvojim učenja Budhe. Sada sam tu na mjestu koje odiše prošlim životima ljudi koji su svoje živote poklonili tom nauku i razvijali ga načinom svojim. Pokušavam proniknuti u ta vremena i stati uz te živote. Osjećam nešto.
Po pregledu ovoga hrama krećemo cestom dalje pravac brdo. Prolazimo uskim ulicama. Kiša pojaćava i morao sam kupiti kišobran u jednom od mnogih malih dućana. Podosta smo se i popeli kada Yasuda-san skreće malo u šumu. Došli smo povrh grada hramova, kojima se predstavlja povijest Japana. U ovom dijelu malo je turista. Oni obično ulaze na glavni ulaz i idu uzbrdo, ali rijetko do kraja. Yasuda-san je dobro znao kako kompletno obuhvatiti ovaj povjesni dio i doveo nas na vrh, da odatle krenemo. Prvo što vidjesmo je bio najstariji hram u šumovitom dijelu brda. Možete ga vidjeti u slide-show-u. Ti stari hramovi su relativno mali. Sjećam se onoga na Kyushyuu, što ga vidjeh u lipnju. Očito je to bilo mjesto za malen broj ljudi što posvetiše se vjeri.
Išli smo tako redom prema dolje i na neki način dolazili postepeno u sve novije vrijeme, novije hramove. Marina, mama Teina, marljivo je slikala i zahvaljujući njoj je ovaj show.
Na mjestu gdje voda izvire, što svetom je označiše, dobrano sam se napio. Meni je stvarno bila sveta, jer trebao sam je.
U nižem dijelu grada hramova puno je turista. U Japanu se često može naići na uniformirane grupe. Tako se lakše drže na okupu, jer mnogi se vjerojatno još i ne poznaju dobro.
Izlazimo iz povjesnoga dijela hramova i odmah smo u uskoj ulici suvenira. Male prodavaonice nude izobilje. Nisam od novca, kao i obično, ali se odlučujem za jednu čajnu šalicu s japanskim crvenim krugom, simbolom izlazećeg sunca.
Polako odlazimo do vlaka. Opraštamo se od Yasuda-san-a, vrhunskog majstora goa i vodećeg učitelja iste igre što radi s mladima, ali iznad svega dragog nam prijatelja. Odlazimo put Osake.
A sada, prijatelji moji, pogledajte slide-show sa slikama načinjen toga dana na brdu hramova iznad Kyota.

Kupiti ću si fotoaparat i biti će slika i iz Nagasakija, ma kud puklo da puklo.
A vas prijatelji dragi pozdravlja i voli vaš Mladen

Post je objavljen 03.05.2006. u 10:21 sati.