| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
I vas su tako učili
- 14:14 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
Još dok bijah podosta mlad, tamo negdje nešto preko dvadeset, kada napustih studije i još ne otiđoh u vojsku, krenulo me neko razmišljanje. Tražio sam od malena smisao života. Nekako nisam mogao samo uzimati kao stroj za takovo djelovanje. Pitao sam se tko sam i što smijem. Nisam želio, kao slon u staklenom vrtu, sve porušiti. Otkrivao sam vrijednosti života po sebi. Vrlo brzo primjetih i one koji su me nastojali učiti vrijednosti života, što bijahu uglavnom po sigurnosti opstanka i očuvanja vrijednosti, po kojima se postoji sretan u životu. Tijelo slabašno valjalo je očuvati. Bio sam u ona vremena, tik nakon rata 1945., i tome bliskih godina, vođen u doktorskim kartonima kao neuhranjen. Većina je tada takova bila. Puno toga se nije imalo, pa su vrijednosti bile u spoznajama prijateljstva i igara zajedničkih. Nisam skoro nikada mogao se hvaliti nekom novom igračkom. Doživljaja je bilo, ali hvaliti se njima nisam znao, ni želio. Viđao sam one što hvališe se svime i svačime i prozreo sam taj način odavna. Rano sam uočio, da mjesto mi je na dnu hijerarhije hvalisavih i jakih na udarcu. Nije dugo bilo kada sam našao put u igrama razmišljanjima. Bile su to igre u kojima vrijednosti donose rezultat, a ne samohvala. Hvalisavi ih uglavnom nisu htjeli igrati i tako nastadoše paralelni svijetovi. Odvojih se zarana u svijet duhovnih vrijednosti. Dokazivao sam se zajedništvom tražeći vrijednosti u čovjeka i njega kao takovoga. U spomenuto vrijeme, dvadesetih godina bivanja na svijetu ovome, susrećem gledanja na život što budizmom ga nazivahu. Gutao sam pisane materijale. I ne samo budizam nego i puno toga iz vremena u kojem budizam i nastade. Vidjeh tako okolnosti što stvoriše gledanja takova, jer naučio sam već životom, da sve u nekom slijedu jest. Nisam imao prenos tradicija vjere naših prostora. Vjeru sam sam stvarao u sebi. Vremenom vidjeh djelo Gospodnje i sebe u Njemu. U to vrijeme moga brijanja glave, radeći radnje preko granice ludila u očima mojih roditelja i njihove okoline, uočavam njihove probleme. Sin im je odlutao. Dijete im nije normalno i sramoti obitelj. Znao sam satima i čitav dan sjediti u daskama sklepanom malom prostoru jedva metar sa metar sjedeći, nositi fosne kroz čitav Zagreb na leđima od zapada na istok, stajati na jednoj nozi sve dok me nebi molili drugi da siđem na dvije, hodati do neizmoglosti ....... Tata se odrekao mene vidjevši da mi spasa nema. Posegnuo je za tim zadnjim oružjem. Htio me spasiti. Majka je tugovala. Ja tek tražih sebe. Vidjeh što pisano bijaše, ali život nije slovo. Pitao sam se što to moji roditelji vide? Ne vide oni mene i problem moj. Oni vide svoje dijete. Oni vide sliku što nije po njima željena. Shvatih istinu tešku. Htijeli su me za moju sigurnost po sebi u okove materijalnog svijeta staviti. Stvarnost okolinom dovela me do odlaska u vojsku, gdje sam poslušno odradio sve što su tražili. Bilo je to vrijeme 'ronjenja', ali ipak promjene neke i 'ronjenjem' nastaju. Vratio sam se i uskoro zaposlio u Končaru. Dvije i pol godine sam tamo radio i dao otkaz. Nezadovoljstvo radnika u službi sam pretvorio u predstavku šefu. Nisam mogao slušati žalopojke i rekoh neka se potužimo. Uradih to po savjesti u svoje ime, ali po mišljenju većine. I kada sve krene, svi kao da pojma nemaju. Tada dajem neopoziv otkaz na svoju štetu. Svi se bojali za svoju materijalnu sigurnost. Opet taj materijalni svijet. I opet je tu vrijeme duhovne nadgradnje i slijedi zapošljavanje na prijedlog prijatelja koji mi porihtava posao. Ja sam do tada radio od svoje volje za ništa. Igram go koji me i dalje produhovljuje. Nekako sve više gledam kroz odnose suprotnosti. Radeći kao domar omladinskog kluba u Dubravi primaju me kao primjerna mlada čovjeka u SK. Oni me takovim vidješe. Godine 1974. zasnivan radni odnos u firmi u kojoj sam i danas, tri godine pred penziju. Osnovao sam obitelj i otac sam četvoro djece. Živio sam 27 godina u, po meni, skladnom braku, ali tada me žena napušta nezadovoljna mnome. Bila je nezadovoljna puno dulje, ali ja to ne vidjeh. Nisam bio dovoljno stabilan ni borben za materijalne probitke. Našla je pouzdanijeg čovjeka. Starija djeca su se već osamostalila i ostadoh s najmlađim sinom. U meni materijalnost jest kao dio života, ne i prioritet. Tražeći sebe i vrijednosti života našao sam zajedništvo i vjeru kao osnovu, jer prave stvari nisu okom vidljive. Shvatio sam da srce ima vrlo značajnu ulogu, što ranije sam znao zapostavljati u traženju puta i istine. Bio sam strog prema sebi, a takovu osobu nije lako voljeti, jer stalno se ruše viđenja, ako se teži materijalnom probitku. Trudio sam se razumjevati druge. Pomagao sam gdje sam mogao, pa tako i potpisivao jamstva za kredite po ćemu sada ispaštam u materijalnom pogledu. I nije meni to katastrofa. Biti će uvijek za života zraka, vode i ponešto malo hrane tijelu. Nebi problem bio da sam sam. Vidim kako u života mladi nasljeđuju starije. Što ostane od starih, mladima će. Iza mene možda baš ništa ostati neće, a vidim i strahove, da ću im možda i dugove ostaviti. Ljudi moji, to boli! Dao bi im sve, ali dugove ne. A što sam skrivio? Vjerovao sam krivim ljudima i pored toga što sam gradio svoje viđenje svijeta. Nisam mogao nevidljiv biti. Vidjeli me i molili, a ja potpisao. Nisam se uglavnom molio za sebe skoro nikada, osim Gospodu za prosvijetljenje. Sada bi morao moliti i hvatati papire, potpise i žigove za stan, jer nemam vlasnički list, a ovi od suda će mi možda vješto i stan oteti. Morati ću se moliti onima što život gledaju drugačije i nametnuli su takovo gledanje svima. Stvorili su zakone u svijetu Gospodnjem da sačuvaju sklad po sebi. Kao da sklad svijeta Gospodnjeg nije ništa. Sjeo bi i neka nose sve što kažu, da je moje. Ne, ali, djeca moja. Što s njima? I tako sam na kraju lud i ne dobar otac. To boli! Poslušao sam ljude koje, kažu, nisam trebao. I nema tu otkupa za mene. Čuo sam riječi što sjele su u dušu. I skoro sav svijet tako plovi. Vrijednosti su takove, materijalne. Čak se počelo cjepati i atomske strukture. Gramzljivot ljudska granice nema. Jesam li možda ipak u krivu? I vas su, djeco moja, tome učili. Vi toga svijesni niste. Potruditi ću se, da vam ništa otežavajuće, kao dugove, ne ostavim. Ne tražim od vas da budete kao ja, ali potruditi ću se, da u svijetovima vašim, ne ostavim probleme. Ja sam takav kakav jesam. Nikada u meni nitko nije mene vidio. I ja sam problema imao spoznati sebe. Radim na tome i dalje. Tata vas i dalje i uvijek voli, takav kakav je. Ja i dalje molim za prosvijetljenje. Prijatelji dragi, sve ovo mi je ko neki dnevnik, kao mjesto da kažem, makar i u prazno, da sve to uobličim u povezane mislim, makar i samo za sebe. Nemam tajni, pa sve to stvaljam javno. Svijet jest jedinstvo, znam da život je samo jedan naš zajednički po Gosopdu nam po kojem i kojem jesmo. I tek na kraju dodatak - Čovjek kojem sam jamac bio i s kojim sam osuđen na vraćanje duga od oko 10.000 €, sada je navodno u bolnici na lječenju već godinu dana. Razveo se od žene koja ga je napustila i otišla živjeti s mojim tzv. prijateljem, koji me nagovarao da potpišem njoj kredit koji glasi na njenog muža. I tako utopila obojicu. Ja već plaćam dva kredita koja su ostala iza moje žene što ode, ali sada da plaćam i za njegovu što ode. Neka on plaća za svoju. Osim toga i kredit tog mog 'prijatelja' od ranije također ide preko moje plaće, ali on za sada vraća novac. E, moj Mladene. A vas, prijatelji moji, pozdravlja i voli vaš Mladen |