| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
U svijetu sklada
- 22:53 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
Život nosi živima doživljavanja. Danas sam nekako stanja što liči na bolesno. Kišem, šmrcam, probada me ponešto u mišićima, teško se okrećem. Dižem se i odlazim na redovni go-turnir. Tamo idem makar i puzao ili si tako samo mislim. Nakljukao sam se c-vitaminom. Kemija, ali izgleda da i to vrijedi. Ne uzimam to često. Bi kresnuo koju papriku, ali je nemam doma. Vodim turnir i mogu reći da pomalo zaboravljam na stanje što ga opisah malo prije. Sve je nekako u mojoj glavi. Novo stanje može promjeniti jača promjena izvana ili iznutra. Puštam zbivanja da idu. Sve je to u nekom redu. Događa se život. Jesam li bolestan? Pa što bi to značiti trebalo? Ima nešto što me nastoji ometati. Ima nešto što zbivanja u meni nastoji skrenuti. Gledam sebe u svijetlu takovom. Gledam i polako opet puštam životu da se događa. Zna se što treba. Biti će to po onom čime raspolagati ne mogu. Misliti da mogu, dovelo bi me u procese lutanja. Neka bude što biti treba. I sve nekako ide, a ja možda ipak još imam pomalo zaštopan nos, malo vruće čelo... Kažu mi djeca na gou, da sam promukao. Dublji glas. Hm? Pa razumiju me. Sve će to svojim tijekom. I to je tako u ovom vremenu svijeta u ovoj točci. Je li? Možda samo tako mislim. Misao mi nudi privide mogućnosti lijepih. Krevet bi bio super. Legnut, sklopiti oči, duboko disati i spavanac. Kako to lijepo izgleda, meni nekako umornom. Ha, ha. Misao bi svijeta krojila. Svijeta, što takav je, kakav je. I stvorila bi u mene neki raspon stvarnog prema zamišljenom. Samo to mi još treba, da me nešto vodi nećemu čega nema u svijetu stvarnome. Razmišljam i kao da mi se čini da i mogu. Mogu biti taj što će stvar mijenjati na meni bolje. Uraditi po mislima i biti kreator. Kreativnost! Spopadnut time gledam. Čovjeku se misli da bolje bi mu nešto bilo. Sjedim i gledam svijet oko sebe. Gledam slike, slušam zvukove, osjećam zrak. Okolina se u meni odražava i potiče procese u meni. Sve skladno je. I sve što mi stiže i odlazi od mene u skladu je nekom. Svi dijelovi svijeta što ih vidim i što misao mi pokreću, u skladu su nekom. No, nije to baš tako u mislima. Misao radi i stalno ima nešto još nedovršeno, čime misao se nova stvara. Kao da sav taj sklad nije skladno shvaćen. Kao da uvijek nešto nije kako je. Taj raspon me pokreće. A ja stao pa gledam. Što to se radi? Zašto tako u života bude? Pa i pustiti se svemu tome u svijetu je stvarnom. Biti u zabludi u svijetu je stvarnom, al tek ko zabluda tako je. Zar da priznajem ono čega nema? Zar da tvrdim da sam kreativan, kada svijet svojim putem ide? Čovjek radi, čovjek misli i kao da netko jest. Lutam? Ne. Gledam. Mogu li što voljom svojom? Rekoh sada ću učiniti korak zato što baš to ja želim. I učinim. Ja. Uradio sam korak svoj. I pokrenu se čestice zraka i uskovitla se zračna masa oko mene korakom mojim. Sve tako redom svijetom cijelim promjena se prenosi. Činio sam nešto svijetu svijetom. Činio sam korakom voljnim voljom svojom. A pokret je uvjete trebao imati u cjelini svijeta. A misao moja što volju pokrete? Nije ni to tako jednostavno, da reči bi mogao kako to ja činim. Već otprva se može vidjeti da veliki dio prosudba mojih, po utjecajima je što je čini ono što ona nije. Povezanost i tu postoji. Uradio sam korak 'voljom svojom' u svijetu zajedništva. Uradio sam ga, jer sam mogao. Mogao, a po čemu? Tko mi dade moć tu? Jesam li i to sam stvorio voljom svojom? Što volja jest? I kada gledam što sve je trebalo biti, a ne od mene, da bi se volja moja provodila, sve više ostaje sve manji tunel slobode moje. Pod slobode ovdje kazujem činjenje, što je baš samo po meni. I ako gledam i ona sitna stanja, što odluku moju čine, ostaje mi moje skoro ništa i na kraju ništa. No, osjećaj činjenja voljom svojom postojati može. I vidim na kraju kako sve je to u svijeta, a meni tek osta osjećaj da jesam i da djelujem. I vidim da postadoh od svega što bio nisam. Kao da sam sebi pripisao i pripisujem postojanje nečega, čime se smatram. Da savršen sklad u kojem mi data je i mogućnost, da mislim tako, ali ne i da bude kako mislim. Jer ono što u stvarnoga je svijeta, baš takovo je, kakovo je. I ništa tu viška, a ni manjka nije. I sve se događa po svijetu stvarnome. Mogao bi čuda stvarati da dokažem kako jesam i kako stvaram. Stvara se i ja to vidim. Stvara se jer ne sprećavam, da tako bude. A, da sprećavam, što bi to bilo? Zar to bi djelovanje biti moglo moje? Misliti bi tako mogao, a misliti već rekoh što znači. Tada bi kao i inače, kada se misli, stalno radio s nečim što kao da nije. Svijet to nije stvaran, jer u njemu je ono što je i to u skladu savršenom. Savršenom čak i s mišlju mojom. Zar to je opravdanje misli takove. Samo utoliko da se priznati može, da i besmislene misli postoje. A što uopće se može onda za života činiti? Puno dobra! Ako mogu misli besmislene stvarat, mogu ih i ne stvarati. Mogu igru igrati mislima svojim. Mogu ...... ha, ha, ha .... upravo to što u svijetu je stvarnom. I tako ja mislim i mislim. Svijet se odražava, a meni sve nekako mi jasno, da sve je to u skladu po svijetu. I biti će sve što biti treba. I ne po mislima mojim, a možda se i poklopi. Neznam. I sve to u slijedu savršenom. Gledajući tako pomalo se počinjem u sebi klanjati svemu što je. Radujem se životu. I kada vidim sklad taj, radujem se uz zahvalnost, što vidjeti to mogu. I ništa ja ne tvrdim. Radujem se životu po onom po kojem sve ovo je zajedno samnom u tome. Znam da sve činim voljom postojanja u zajedništvu svega. To stvori i mene s mislima mojim. Za čudo i radost moju, me dovede to viđenja takovoga. I kao da se oslobađam misli svojih kao nečega, što mi stalno dokazuje kako ja jesam. Jest istina. Njoj se obratiti mogu. Kao da to mi je darovano. I sada se pitam, oslobođen misli, što bi me vodile u privide neke: 'Što je i misao takova?' Misao koja se odriče sebe same. Zar to nije ključna neka? Ne, takav sam i misao jest tu. No nije ona ta što svijet mi stvara. Ona jest nešto za igre moje i nešto što put mi čini do viđenja puta, a ne misli što kazuju istinu. Sve ovo mi je darovano i daruje mi se svijet životom. Zahvalan sam i radujem se nekako što čini osjećaj moj u jedinstvu stvarnosti. Hvala na svemu uz osjećaj da jesam. A ja ustvari nisam bolestan. Osjećam stanje neko, koje mi se pomalo neugodno čini. Kao da je slabost neka. Biti će u redu. Ništa ja smetati neću mislima svojim, da čini se što treba. I biti će po volji svijeta? A osjećaj sebe? Kao što rekoh, biti će po volji svijeta. Prijatelji dragi i opet sam malo vrtio mislima. Ne zamerite. Tako to u mene. I nije to ništa teško. Samo se vrti. Malo kao gledam, pa malo mislim, pa kao da se krećem mislima. Pozdravlja vas i voli vaš Mladen |