Pitam se
Stanje je to čudno. U prirodi sve se mijenja i događa, jer bez toga promjene nema. Sve je tako jednostavno i jasno. To je to. I dok gledam svijet oko sebe, pa i sebe u njemu, sve je tako kako je.
Gledam, ali ne primjetih. Slijed taj, kao u plamičcima nekim, vrtloge neke čini. Kao da slijed može i drugim putem u nekom drugom vremenu i prostoru. Kao da mislima mojim otkalnja se od stvarnoga, što se čini svijetom. Dvojbe nastaju. Dvojbe, ali prema čemu? Zar to što jest, jedino i takovo, može i nešto drugo biti, do onoga što stvarno je?
Plamičci ovi pokoji puta i jaki budu, da utisak svijeta tvore. Utisak jak, što tek privid je. I nebrojeno ih je, da vremenom i izgubljena nit što život jest. Otišao u neke čudne puteve, što ih nema. U neke puteve samo njemu znane u kojima samo on cvijeće sadi i mirise određuje. Putevi ti određeni željama su, a takovi često potvrdu ne nalaze u ostvarenju istih. Na dva puta i neznajući, često raskorake čini, jer želje nemogu potpore uvijek nači u svijetu stvarnom.
Plovio morima snova, morima želja i mišljenja. Pitao se što i kako? Vidio i obnevidjevao. Nastade nastojanje svijet stvaran vidjeti, jer u onom po željama lepršava stvarnost jest. Iz te namjere pitanja se rađaju. Već i u zapisu čvrstom, što nas čini, jest način taj, da imamo svijet svoj do svijeta stvarnoga. Rađamo se spremni na to. I to što takovi jesmo ni pitanje nije, jer jesmo. Kao da se pitam tko sam, kada jesam. Nije li tu nešto izlišno? Čemu, kada jesam? I misleći da jesam vidim kako opet mislim da jesam. Zar to je klopka? Neznam, al činim to često. Činim, ali gledam, ne bi li vidjeo što činim. Juri mačak oko stupa rep svoj. A kada takvoga mačka gledam vidim: 'Budala mačak.'Vidio rep, pa za njim. Tu je sve OK. Kada se umori stat će, a i rep s njime. Ganjao sam i ja rep često.
I sada, već pomalo vremešan, stao i gledam. Ne jurim već rep. Neka ga. Jure drugi repove svoje. Meni kao da osta sjećanje na neuhvaćen rep svoj. A rep i dalje izazovno polegnut. Vidim ga, al neću, a i neda mi se. Znam, rep moj. Tek gledam igru tu. Sve je to u svijetu našem po nama takovo. Mislimo i činimo po mislima svojim. A misli? Kao da one svijet naš predstavljaju. Vode nas putevima svojim i procjenjuju dosege onih kojima se smatramo.
A stvarnost je tako jednostavna i jasna. No, često nije kao želje, jer želje kičene su, da svijet bi bio ljepši no što je. Da svijet bude ono što nije, jer mnogima bi bolje bilo onako kako nije. I stvoriše svijetove svoje. A kreću se svi zajedno u jedinom nam stvarnom svijetu, al svak u svome što ga stvori. Misle da to je svijet pravi. A ja stao i sam sebe pitam: 'Zašto.' Ta jedini stvarni svijet je ovaj u kojem jesam, a ne taj kojega mislim. A misao i dalje jedino što umije, pokušava me povesti putem svojim. Znam što hočeš. Hočeš mi reči da i ti jesi stvarna. Da te razobličim, neću. Da, ti si misao moja. Poštujem te. Zoveš me. Tu sam. Gdje? E, lukavice jedna, pod kožu si mi zašla. Neka, neka, ta zar da te uništim, kad toliko toga u životu tobom radih. Poštujem te, ali poslušaj ti i mene malo. I uhvatih se gdje izreči treba po meni stvarnom. I opet se pitam. Tko to? I sjetim se opet mačka i repa. I sjetim se opet.... ha, ha, ha.
Umalo ne zaboravih na tebe svijete moj. Ti u kojem jesam stvaran. U tebi sam biće što misli. Biće što se pita. Ne zamjeri svijete, takav sam, ali pomalo shvaćam. Biti će po tvome, jer drugo ni ne može biti.
I uz privodu kraju ove male misaone vježbe pozdravljam vas prijatelji dragi, a znate da Vas sve volim Mladen
| - 14:07 - Komentari (8) - Isprintaj - # Svaki mi se tvoj tekst svidi!Najbloje da izdaš knjigu,a ja ću je prva kupiti! (kazzoo 03.03.2006. 14:53)
@kazzoo - čuj, pa da napravim jednu. onak za tebe. dam ti ju zabadav. (Mladen 03.03.2006. 15:05)
Može!Mladen,baš si drag!Na mom blogu trebaš samo odgovoriti da ili ne! (kazzoo 03.03.2006. 15:36)
U stvari ja se prečesto pitam nije li ovaj cjelokupni život koji živim plod samo mojih misli, nije li to samo nečija mašta koja šalje i ostavlja slike koje mi se čini kako ih ja živim??? Pozdravljam te i želim ti ugodan vikend. :))) (alkion 03.03.2006. 20:56)
Snazno a lako...:)
I ne das joj se. (Katya 03.03.2006. 21:51)
@kazzoo - Biti će to skup svih ovih postova u nekom smislenom redu, a dolaziti će i novi. Staviti u cjelinu i to bi bilo to. Dojdem na tvoj blog i napisšem jednu od navedene dvije kratke riječi. Danas sam mopet igrao s Matejom. Bio je na turniru. Izvješće će kasnije, kada ga zgotovim.
@alkion - bilo je u me more misli. sve jedna drugu prekrivala novim viđenjima. sve su imale neke razloge, pa maka meni i ne izgledalo tako. i sve bijaše sa smislom nekim. sada već pomalo vidim već i drugačije no ranije. Jedan je život koji mi svaki na svoj način doživljavamo (iz svoga kuta). sve je u balansu, mada nama to ne izgleda tako, jer smo i sami u njega uračunati. kada otpustiš to svoje vidiš balans bolje. I tebi svo dobro :)
@Katya - Motala me misao željama često, ali i vidjeh to već dugo. Stati bez želja i nije život. Vidim i stojim. Svijet kao da prolazi. Nije da ne živim. Ne srljam, bar mi se tako čini. Kada se otpusti moje - tvoje, sve je nekako lakše, ali srce to ne razumije. Navikne. Tu je negdje ono u dubinama. Često kažem nije ovo svijet za mene po činima nekim. Tako me i ona slika na tvom blogu otjerala. U Gospoda je ipak za sve mjesta. Tebi želim ljubav i sreču, jer to je ono što u srcu nosiš. :) (Mladen 04.03.2006. 18:21)
...a meni ne bi napisao knjigu... (tea 04.03.2006. 18:54)
@tea - kad nisi pitala, a ja se neznam gurati i nametavati. tu i tam sam probal, al mi nejde. zamisli, ja ti velim, da bi ti htel knjigu napisati, a ti me onak grubo odmeriš i ono:' Daj se saberi frajeru.' Ja bum tu jednu napravil, pa onda svima kopije, koji buju hteli, poslal. Može, a bum rekel da bum napisal i redom kojima. Kopije šaljem mailom. Druge igre nemrem, kaj nis pri lovi. Nek si svaki izprinta ak hoće. Si vidla kaj sanjam, al bum to i napravil. Znaš kak ide kad se zainatim, a skor da i jesam. Kad me tak lepo pitate. Mi nekak drago, da me neko hoće čitati.:) (Mladen 04.03.2006. 21:32)
Ja to ne mogu 
Deset je dana kako sam zaprimio poveće pismo. Materijala u njemu papirnatoga puno. Morao sam na poštu potpisati povratnicu. Žigovi na koverti, naljepnice, brojevi i slova. Veliko mi u oči udara: 'OPĆINSKI SUD u Koprivnici'. Znam što je unutra. Uzimam materijal i ne želim ga otvoriti. Muka me neka spopada. Odlazim u školu dječici pokazivati igru. Odlazim namjerom zaboravljanja viđenoga sada. Znam sustav je to jak i zaborav smisla nema, jer podsjetiti će me mašinerija na nedjelo moje. A nedjelo bijaše.....
I sada bi trebao sakupljati materijale i pisati svoja viđenja i kajanja. Ne mogu. Otvaram word i pišem post. To je mjesto moga kajanja. To je mjesto gdje dušu sam otvorio. To je mjesto gdje urlati ću. To je mjesto gdje i Gospodu besjedim slabosti svoje.
Bilo je to godine 2003. Stanje u me neko ni ovakovo ni onakovo. Bio sam nedifiniran. Srušio mi se svijet i ostadoše tek parčići neki na kojima nastojim zaživjeti nastavak nećega što život bi se zvalo. To kao je kada vrbovu šibu nastojite ubodom u zemlju zaživjeti vrbom novom. Bilo je to vrijeme uz osmjehe tek licem. Otišla je ona za koju sam mislio da je stup života moga. Otišla je ona za koju sam mislio da je ono što nije. Otišla je žena zablude moje, majka djece moje. Otišla je s mukom od čovjeka kojeg više ni smisliti nije mogla. Mene. A ja; sebe ne poznajem. Kao da nisam onaj, što ona ga vidje. I sin moj samnom, tada 13-ih godina. Ma nije mi do mene bilo, nego kako će on. Majka mu ode.
Prolazi vrijeme kao što uvijek ide u života ovoga. Gospodu se obraćam za prosvjetljenje, za viđenje puta daljnjega. Ta život mi je darovao i pitam se čemu?
I svakakvo stanje u mene biti može, ali na svijetu nisam sam. Malenom treba netko tko će mu oslonac biti. I zubima se uhvatiti treba, al izdržati se mora. Ja onakav lepršav, mada uvijek s nastojanjem prikrivanja istog. Ide se nekako naprijed. Može se. Mora se.
Jednoga dana dolazi meni na posao prijatelj, što o njemu sudih prijateljstvom. Sa njim je i prijateljica njegova. Ta normalno je, valjda, da ljudi 'prijateljice' imaju. Žene su im za po doma. Druga je priča što ja takav nisam i ne mogu ni pomisliti, takav da bi bio. A eto i žena mi ode po ključu istom s drugim, što smisao je života njenog bio. Normalni to normalno rade. Važno je imati što im treba. I nije to samo tu, već i u drugim stvarima materijalnima. A bio je to, izgleda, razlogom njihovog posjeta meni. U priči im kazujem što mi se desilo. Prijateljica njegova mi govori, da ona može pomoći. 'Vratiti ću ti ja ženu. Znam kako se to radi.', govori mi. Ja tek mislim na sina svoga, što majku treba. Priča da radi kod Degena i da joj nije to problem i da je ona i svoga muža od ljubavnice izbavila i sve tako. Rekoh, neka vrati majku djetetu.
Tek na kraju razgovora pita me ona za malu pomoć. 'Ne mogu naći jamca za kredit, a treba mi.'
Pitam tek ono usput: 'A za što je novac potreban.'
'Gradimo kuću, a treba puno toga materijala.', kaže ona.
'Da li će sve to biti uredno', nekako sa sramom pitam, jer to mi izgleda nekako nepošteno pitati. Zar da sumnjam u ljude.
'Ma, nema problema.' kaže ona i ja pristadoh. Odnio sam papire u računovodstvo. Banka kredita je Podravska iz Koprivnice. Sređeno bijaše sve i ja sam jamac još jednoga kredita. Konačno pomogao sam ljudima uz čuđenje kako ljudi nerado pomažu jedni drugima. Ta trebao je samo jamac.
Kada to sredih pita ona mene, da bi joj još u jednoj banci bio jamac. No nije išlo, jer mi u računovodstvu ne dozvoliše. Ne vjeruju ljudi ljudima. Ja vjerujem.
Vidim da u formularima ime je muško i pitam tko je to. Njen suprug. Upoznao sam ga tek na potpisu u banci i kog bilježnika. Sve je uredno potpisano i kredit je krenuo. Pomogao sam ljudima. Ona se još brinula majku djetetu mom vratiti, ali od toga ništa nije bilo, jer jača je ljubav majke njegove čovjeku njenog života. Prođoše mjeseci i sjedne mi kredit majke sina moga, gdje sam isto jamac bio, na novac za koji uglavnom ne znadoh u što je otišao. Tu je i kredit što mi ga ona ranije ostavi. Za ta dva kredita rekoh: 'Bio sam protiv, ali pristadoh, jer konačno tada sam joj još vjerovao i mislio da nije dobro, ali zajedno ćemo nekako.' No, vrlo brzo potom ona ode i sve meni ostade. Sada znam što znači rogonja biti.
Vratimo se kreditu, što zadnjeg ga potpisah, i što je bilo u vrijeme dok mi kredit, žene s kojem živjeh, još sijeo na plaću nije. Sjeo je sa deset mjeseci kamatarenja, što plaćan nije bio, a ja pojma nisam imao. Prošla je godina dana i zovu me iz Podravske banke i stižu opomene. Ne plaća se kredit. Pokušavam nazivati čovjeka kojega sam tek jednom vidjeo, a jamac sam mu. Dobio sam ga tek dva puta, uz njegova obećanja da će sve u redu biti. Sve ostalo se nije javljao na mobitel.
2004. na jesen doznajem, da je kredit predan na sud. Na plaću mi nisu mogli sjesti, jer su mi davanja po kreditima bila preko trećine plaće, a ja prema zakonu nisam dozvoljavao. Pokušali su, ali zakon jasno kaže i treba ga poštivati. Vidim da sam prevaren. Zar da mi djetetu oduzmu ovo što ostalo je još. Ta majka mu je otela dio, a ovo sada više nedam. I predan sam na sud kao drugooptuženi, kao solidarni jamac. Nisam čitao ranije što sam potpisao, a nisam ni sumnjao u čestitost ljudi.
Prošlo je još i preko godinu dana od toga. Nastala tišini. Tišina je to u kojoj banka kamatari. Znaju što rade. 'Pametni' su oni. A ja, okrivljenik, nečasno biće. Mislio sam da pomažem. Bijeda li sam. Jesam li?
Sjeo mi je povremeno i kredit onog 'prijatelja' što dovede mi svoju 'prijateljicu' kojoj sam potpisao kredit na muža njenog i što sada ne plaćaju. On mi uredno stavi to na moj tekući. Utjehe li.
Jamac sam i šogoru zeta svoga za troškove na kući. Svi grade. On je pri bivšoj Dubrovačkoj banci. I tu su opomene išle, ali to plaća jamac ispred mene, od zeta otac.
I sada gledam i pitam se. Pomaganje, što je to? Čast, što je to? Poštenje, što je to? Tko gradi ovdje? Tko je budala u cijeloj ovoj priči? Gdje ja to živim? A ja ni jednog svoga kredita nemam. Nikome ništa dužan nisam. Sve režije uredno plaćam.
I sada trebam pisati sudu, jer kriv sam. Ako to ne učinim, doći će po mene policijskim kolima, jer kriv sam. Pitam se, što? Zar sam tolika budala, da neznam da sam jamčio za onoga, što gradi preko mjera svojih. Jamčio sam za čovjeka kojega neznam, a svi su mi časni ljudi. I sada da mi dođe i jadikuje, sigurno bi mu pomogao. Jednostavno sam takav.
Moram sada papirima na papire u koraku ovom. Ne mogu, svijete moj. Ne mogu. Čast mi ne dozvoljava. Ubijte me, jer ćemu živjeti u svijetu ovakovom. Popljujete me ko zadnjeg tata, kao šljam hrvatski. Bori se, čujem. Da se borim što pomoći sam htio, da uništim namjeru kojom pomagati sam htio. Da uništim ono što smatrao sam dobrim u sebi. Da postanem bronca. Sine moj, što tebi ću pružiti i što ti pružam? Oca u zabludama, što u neimaštini drugima gradi.
Prijatelji moji dragi, ne idite preko moći svojih. To se ne može. Netko će to ipak odraditi. Pitam se, ljubav što je? U mene je i dalje ima. Nevješto je čovječanstvo ovo. Nevješto spram sebe. Željama svojim uništiti će zemlju, što ih hrani. Željama svojim zatrovati će ljubav svoju. Željama svojim uništiti će i sebe. Djeco moja, budite jaki, ne na šaci i moći materijalnoj, već dušom i ljubavlju. Neka rade što naučili su i što trebaju, službenici društva. Vaš stari će putem svojim. 'Ne okreći se sine.'
I putuje ova lijepa naša kugla zemljska, noseći život svoj, životima našim. Ja imam još snage, ali ne za papire, žigove, potpise ......... Duše tamo nema.
A vas prijatelji moji pozdravljam i volim Vaš Mladen
|
- 10:48 - Komentari (40) - Isprintaj - # ttttt (u tudjini 01.03.2006. 11:15)
a joj.....ne znam, nofci su nofci... (chewbakkka 01.03.2006. 11:26)
@u tudjini - da, izgleda, al kako da prihvatim da rođen sam i živim ovdje. u srcu mi je sve ovo, al što s ljudima se dogodilo?
@chewbakkka - Nofci jesu nofci, al zabluda je misliti da su nešto više od toga, a svijet za njima ide. Pitam se kuda? (Mladen 01.03.2006. 11:39)
blago tvom sinu, što ima takvog oca.. kad bi takvih više bilo na ovom svijetu, zasjenili bi one koji nas sada zasjenjuju... (vakuum 01.03.2006. 13:50)
@vakuum - Nadam se i vjerujem da će razumjeti, ali sada je pun energije i stoga malo brzo sudi. (Mladen 01.03.2006. 13:53)
joj igraču moj, da si sam tak gruntal i u životu kakti pri tom kamenju ne bi te sve to snašlo...al sad šta je - tu je, opametil se ne buš nikdar jer si ti, kak sam veliš, lepršav...budem te posetila u tamnicu kad te hite tam, ti bedak jedan dragi :) (kašeta 01.03.2006. 13:58)
vidim da si nedavno bil tu, ne izlazim odavde dok se ne javiš (kašeta 01.03.2006. 14:00)
@kašeta - pa, dobro evo me, a da ne odeš bum to odmah poslal i onda odgovoril. tak da znaš da sam tu. (Mladen 01.03.2006. 14:04)
@kašeta - v životu sam puno gruntal i ne samo o kamenju, al sam se pregruntal. Bi rekel da sam preveč i tu gruntal i prešel skroz tam daleko i kak vidiš sam skor pri Bogeku došel. Ma zgleda da bum sutra napisal ono za sud. Danas nemrem. Če v rešta dojdeš naj me zaboravit. Se javi. Neš valda samo radi mene dolazila? Di bi nam živlenje bilo, da se nebi nasmijati i šaliti znali. I još nekaj: Ni nekaj nedobroga bedak biti. Problem je v tom kaj neki ne vidiju da su to, a praviju se kaj da su pametni. Ti su opasni. Uživaj kaše, sve bu OK. Ni Bogek kaj got. Bu on to zrihtal, samo kaj mu ja moram malo pomoći. Kaj ne? :) (Mladen 01.03.2006. 14:09)
e tako, sad sam zadovoljna...odoh radit mirna srca (kašeta 01.03.2006. 14:09)
Jako zanimljivo pišeš!!! prvi put sam ovdje.....lipo....
ali nisam u potpunosti shvatila komentar na moj blog......sjećanja žive u meni i neću im dati da zamru...... (i 01.03.2006. 14:10)
neka se On to dobro zrihta, držim ti fige! (kašeta 01.03.2006. 14:12)
@i - Si tam napisala da tvoj život ne padne u zaborav, na to sam mislil. Tvoja sjećanja će živjeti dok ih u sebi čuvaš i njeguješ. I ja sam prvi puta bio kod tebe. :)
@kašeta - a ja odmah odjuril kod tebe, da te vratim, kaj sam mislil da si odjurela. Kad si ti bila tu kod merne, ja sam bil pri tebi. :))) (Mladen 01.03.2006. 14:15)
Zar ovo ne podsjeća na na borbu protiv vjetrenjača, jer povjerenje, poštenje, pomaganje drugima više nije što je nekad bilo. I mene je danas gospođa iz banke nazvala da moja prijateljica nioje platila tri rate svog kredita i da će mi morati uzeti od plaće. (maria helena 01.03.2006. 20:02)
Pozdravljam svu ekipu s goa, s. Mladen Matija vam je jedan od ona dva klinca koja sam ja istjerao iz igraonice. (gamer_15 01.03.2006. 20:46)
@maria helena - U čitavoj toj 'igri' profitiraju banke. Brzi su u najaviti, a onda im odgovara zavlačenje kamatarenjem. Imaju pravničku mašineriju i čovjek je u njihovom žrvnju samo predmet zarade.
@gamer_15 - Ne mogu shvatiti što to je da ga navodi na takovo djelovanje. Si vidio tekst koji je ostavio? Ja sam ga zbrisao, jer ga je grizno i čitati, da ga ljudi ne vide. (Mladen 02.03.2006. 07:36)
ah, sve je to za zive ljude, ali...sretno...evo, saljem ti malo sunca i topline...noci su nam ovdje zahladnjele i mislim da se laste s proljecem vec polako razmisljaju o dalekom sjeveru (i-tratincica 02.03.2006. 09:07)
@i-tratincica - poznata jesenska selidba lasti na sjever. One će valjda skroz do naših krajeva u naše proljeće. Preletjeti će tako i nešto topliji ekvator. Znaš što je tu zanimljivo. Nisam nikada o tome razmišljao. Ekvator bi trebao dva puta godišnje imati ljeto. Jeli tako? (Mladen 02.03.2006. 09:24)
e, sad si mi dao stofa za mozganje :) (i-tratincica 02.03.2006. 11:15)
@i-tratincica - mislil sam da to znaš. ja si zamišljam zemlju kak se okreće oko sebe i oko sunca i kak sunčeve zrake padaju pod kojim kutom i vidim kaj se događa. sunce dojde na ekvatoru u zenit kada ide s juga na sjever i natrag, a to je dva puta na godinu. to je kad zemlja dojde na drugu stranu sunca od one ranije kad je u zenitu bila. zemlja se ne njiše nego onak nakošena se vrti oko sunca i onda sunce razlicito pada na njene djelove ovisno o tocki gde se najde. kužiš? a ptičice ideju kak im paše. :) (Mladen 02.03.2006. 11:45)
i-tratincica - zapraf sve to ide do jedne paralele gde se sunce dva puta najde u zenitu godišnje (kad ide prema gore -prividno- i kad ide prema dole tj. natrag). To ovisi o nakošenosti zemlje u odnosu na zamišljenu plohu rotacije oko sunca. Da nakošenosti nema uvjet bi zenit bio na ekvatoru. Npr. na sjevernom polu nikad nije u zenitu. U Nizozemskoj je stalno malo i malo više na jugu. Si vidla kak smo sitni, da ni to dobro videti nemremo, a tak je prirodno. Sam ti kaj pomogel z mojim razmišljanjem. Nis te valda još više zmotal. Ja se nekak držim, al se svako tolko sam ispravim. :) (Mladen 02.03.2006. 11:51)
viš' te ptice selice nisu odatle, ne znaju za taj ekvator pa sam jedanput seliju, a bil bi im i veliki štrapacirung dva puta seljakat (kašeta 02.03.2006. 13:09)
@kašeta - e kaše, ne seliju se one dva put na godinu. njima je fino tu kod nas, a kod nas nije dva put zenit. zapraf nije ni jedanput, al skoro da je. one dojdeju tu i odeju kad počne im hladno pomalo bit il kad ih nekaj nutra v njima pritisne. to kod nas dojde kad osetimo neki nutarnji zov, a ne razmemo kaj to je. one onda kreneju letiti prema tam kam ih to vleče. to delaju jemput na godinu i ne treba im više. dva put zenit bu tam od negde malo južnije od naših krajih. to je zato kaj se vrtimo oko sunca, a i oko sebe. mislim na zemljicu. ma sam samo zakompliciral. pa to je tam negde. nerma to veze s nama. i-tratinčica je sad tam negde, al još južnije od tih krajih. veli da im ptice se spremaju letiti na sjever. na to sam ja počel. malo mi treba i odoh ja u oiblake. si dobro pogodila to u tvom blogu kaj se oblakih dotikavle. Pozdrav :) javim kad pošaljem. Može? (Mladen 02.03.2006. 13:29)
Pričao mi je Robi o tom tekstu premda dok sam došao na vaš blog nije ga bilo. Mislim da vam je Robi to rekao, ja se vraćam na go, jučer nisam došao u belot jer sam bolestan, ali dolazim u goricu u subotu ako mi se stanje popravi (upala grla) (gamer_15 02.03.2006. 14:09)
@gamer_15 - Dobro nam došao i da se upala grla sanira. Dolazi li i Fran. Razvija se igranje goa i nekako nas je ipak sve više i više. Zanimljiva je i konkurencija. Bilo bi dobro dobiti i Aniće iz Sesveta, pa bi bila super konkurencija od 15 - 23. kyua. (Mladen 02.03.2006. 14:17)
pa kaj nisi već poslal? ajde više da se i oni rasplaču :))) (kašeta 02.03.2006. 14:46)
Neznam da li Fran ima utakmicu, ali mislim da nema, evo sad je na treningu pa ga nemogu pitati. 75% je da dolazi vidimo se!!! (gamer_15 02.03.2006. 15:17)
@kašeta - imal bi sve komplet, al sam zaboravil doma isplatnu listu od veljače da je kopiram i priložim, da gopoda časnog suda vide. valda mi je doma negde. onda trebam napisati listu priloga i to u kuvertu i šaljem. možda se setim i još čega kaj bi dobro pasalo u taj komplet. počel sam to gledati kao neki sastavak. ko da se ne dela o meni nego o nekom tam, a treba biti sve ok za njega. kaj da pomažem nekom drugom. tak mi i izgled asad. valda mi je zato sve nekak lakse to poslati.. :)
@gamer_15 - Vidimo se na subotnjem turniru u Gorici. Bok :) (Mladen 02.03.2006. 15:30)
SEE YA :) (gamer_15 02.03.2006. 15:32)
hm...a ja sam samo rekla da su se lastavice pocele polako pakirati :)) ...i dobijem cijelu pricu...hvala :) (i-tratincica 02.03.2006. 15:42)
Gorica mi se sviđa!Mnogo je bolja od zagreba,a i bolje je to što je jednosmjerna,pa je barem meni lakše voziti!Došla sam u subotu vlakom i vratila se u nedjelju isto vlakom.bilo mi je jako lijepo... (kazzoo 02.03.2006. 17:22)
Poznajem pricu...zao mi je!:(
Tebi pusa i pozdrav (Katya 02.03.2006. 21:23)
@gamer_15 - Izgleda da će nas ove subote biti priličan broj.
@i-tratincica - a ipak mi se najviše dopada ono o tuljanima i o njihovim nekim razmišljanjima. ima u ovome svijetu više duša nego što mislimo, a ipak je to sve samo jedna za sve nas.
@kazzoo - ako dođeš drugi put dođi na turnir. igra se svake subote, ako nismo negde na nekom turniru vani. nekaj o gou već znaš, koliko znam.
@Katya - Lijepo mi je vidjeti te ovdje. Sve je za neko dobro. Pusa i tebi ..... :) (Mladen 03.03.2006. 07:36)
vele da se sve u životu vraća...možda sada slijede dobri dani... (izgubljena 03.03.2006. 09:16)
@izgubljena - Vjeruj, ali znaj, puno toga je u nama. Sami sebi stvaramo sijene, koje nam sakrivaju put do sreče. U tvome blogu vidjeh ih puno. Pusti suncu da zasja i tebi. Opusti se i sve će biti po ljepoti života. Ne siluj željama. Oprosti što sam direktan, ali reči treba. :) (Mladen 03.03.2006. 10:14)
S. Mladen jeste li danas u Gradskoj knjićnjici na trgu? (gamer_15 03.03.2006. 10:26)
Svaka ti čast Mladene na tvojoj hrabrosti i vjeri! Želim ti svu sreću! (poetesa 03.03.2006. 10:41)
@gamer_15 - Najvjerojatnije ne. Petak mi je jedini dan koji imam za sebe i svoje potrebe. Sve ostalo sam u gou po školama ili u klubu Velebit. No, ako mi se što u glavi izvrne možda i navratim. Šteta kaj nemrem biti na više mjesta.
@poetesa - Misao naša i djelovanje naše jest, što i riječ djelovanje kaže, dijelom u istini nam jednoj. Ispravno je stoga vjeru svoju podariti onom koji po istini jest i po kojem i mi jesmo. Zamisli kolika je ljubav ta u kojoj svi mi jesmo. U trenucima koji me nastoje odvući putevima misli i želja snagu nalazim u istini. Život moj Njegovo je dijelo i stoga sve u životu jest s ljubavlju, samo ponetko još ne vidi i ne razumije. Upućujem svoje, ono nešto, prosvjetljenju svijeta. Hvala na javljanju i podršci. :) (Mladen 03.03.2006. 11:09)
Hvala tebi na ovim riječima. (poetesa 03.03.2006. 13:14)
@poetesa - Bogu hvala (Mladen 03.03.2006. 14:19)
Mislima u tišini .....
 Sjedim. Ruke prekrižene na prsima. Pogled smiren naprijed. Predamnom slika u kojoj sam u stalnom pokretu. Pokretu mislima.
Sve je utihnulo. Žagor i priče ne čujem. Gledam tu sliku što stvorio sam je i stvaram je i dalje. Sjedim za stolom. Meni nasuprot čovjek miran, šutljiv u mislima svojim. Gleda sliku istu. Dvojica čutke u mislima svojim. Mirni, a ipak u burama i olujama, vedrini, tmurnih razdoblja .... U mislima. Vidim njega i sliku. Vidi on mene i sliku. Ko umjetnici neki svaki jedan potez naizmjenično u sliku ugrađujemo. Svaki to svojom bojom čini za sliku istu.
Mirno je mada možda i nije, ali mi smo otišli u svijet po slici zajedničkoj. Stvarali smo je od ništa, od stanja kada još ni jedna boja ne izađe na nju. I kada red na mene dođe, da bojom svojom iskažem namjere svoje, misli u rojevima nasrću. Namjere ranije, a i nove isprepliću se. Tražim namjere njegove u iskazanoj promjeni u slici. Mogli bi možda stati i ko ljudi se dogovoriti, što da uradimo. Da, mogli bi, ali umjetnost je to drugačija. Još u davnini mudrac reče: 'Bez riječi. Neka djela kazuju.' Kao da je ovdje samnom, taj netko. Osjećam nebrojeno onih koji vještinu ovu čuvahu milenijima. Nalazim vrijeme i za njih. U tišini u meni, na neki tren sažet u točkicu neku, trenutak njima je hvaljen. Bili su stvarno, takovi kakovi su bili. Da, i ja sam samo takav. Koliko jednostavnosti u tome. Koliko ljepote u postojanju. Ostade dijelo njihovo. Ostade ovo što i ja sada činim. Nema riječi, nema pisanja, samo dva čovjeka u tišini nad istom slikom što stvoriše je i stvaraju je.
Sklon razmišljanju i rješavanju raznih zagonetki još kao mali uputio sam se nadmetanju mislima. Tražio sam u svijetu gdje mislima se kreće. Devetnaest mi je bilo kada naiđoh na igru ovu. Igru što i nije igra. Igru što je umjetnost, a tako je dugo smatraše na prostorima gdje se njome zanimahu. Dugi vremenski period opstala je u krugovima ljudi vjeri okrenutih. Budizam je njome sukladnost nalazio, jer bilo je to na prostorima istim.
Prošao sam s igrom ovom veliki dio života. Mijenjao se odnos moj spram nje, ali uvijek uz nju bijah. Isprva to je bilo neko zarobljavanje kamenčića s puno kombinacija. Bilo je to nadmudrivanje s protivnikom u namjeri zarobljavanja njegovih ili mojih kamenčića. Hvatao sam njegove, a čuvao svoje kamenčiće. Jedan je igrao crnima, a drugi bijelima. Pravila su jednostavna i jasno. Stvar je bila vještine.
I nije to bilo vječno, jer shvatio sam da sve se to događa pripremom situacija za uspjeh. Vidjeh da nije do kombinacije, nego do uvjeta za nju. Nekako se i uspješnost poboljšavala promjenom pristupa takovog. Kada se nešto dobro pripremi, stvar je samo trenutka kada će se to i izvesti. Uspješnost je u dobroj pripremi. I ušao sam promjenjen u novu fazu pristupa igri toj. I još uvijek je to igra bila. To je vrijeme kada kao spužva čovjek upija nova znanja na kojima kao na plodnom tlu dobri plodovi sazrijevaju.
Prolazilo vrijeme, a ja, i ne učen mnogo knjigama, mijenjam se dalje. Nisam postao robot pun informacija. Tražio sam smisao. Nešto sam našao. Je li to ispravno i dobro? Otišao sam, sebi vjeran, u stranu u kojoj nalazim dva čovjeka u nekom prostoru bez dimenzija. Tamo su gdje su začeci namjera njihovih. Da, i traže jedan drugoga, ne bi li ih vidjeli što rade. Ne bi li vidjeli namjere njihove. A nije lako doći protivniku, a ne biti prijateljem. I lomio, sam svoja znanja i iskustva. Doći protivniku kao prijatelj? I sjedimo tako nas dvojica ili dvoje u mislima što nas nose u ona naša prostranstva bez dimenzija. To kao su dva svijeta, što istu sliku stvaraju, u svijetu nam zajedničkom. Sjedim i povremeno pogledam njega. U trenu proučim svaki detalj na licu njegovom. Ulazim u njegove misli, ili možda samo tako mislim i namjeravam. Desi se na tren da on isto čini i sretnu nam se pogledi. Danas već viješt, na svoj način, s igračem sličnim tada izmjenim osmjeh. Obojica znamo što radimo.
Bilo je čestih krivih procjena i prosudbi, pa time i krivog djelovanja. Razmišljao sam o svojim načinima donošenja odluka. Vidjeo sam izgubljenost pa i sličnost pri tome. Kolikih li poraza, a da odustao nisam. Vidjeh dobar dio gluposti svoje. Znam da je ona osnova od koje polazim. Pitao sam se što ja to činim? Što je to i što je u tome bitno? Samo jedan potez imam za učiniti, a tolike misli. Mogao bi u tome vrijeme i vrijeme provesti, ali potez jest jedan i upravo tada. Shvatih da misli moje obigravaju kao oblačići nad onim što jest. Vidjeh da treba vidjeti, što treba činiti. Polako misao ustupa mjesto nekoj novoj kvaliteti, ali ne odustaje kao sredstvo stvaranja. Djelovanje postaje jednostavnije. Puštam suigrača da se izjasni, a ja ću po njemu svoje stvaranje iskazivati. Postajemo pomalo umjetnici, nadigravajući se. Znamo i vidimo puno toga što onaj drugi može. Znamo da i on zna naše namjere. Ti češ ovo, pa ja ono, pa ti ovo i sve tako. A on možda iznenadi, pa neće tako. Što ću onda ja?
Sjedimo tako nas dvojica i nadigravamo se. Vještina je ovdje častna. Rijetkost je vidjeti nadigranoga ljuta i nepristojna. Među jačim igračima takovih nema. Poraz se prima s osmjehom, mada ipak jest nešto što nas uči. Često u nama bude ono: 'Što mi je trebao onaj potez?'. U mene često i ono: 'Budala sam.' To sa budalom sam već i podosta apsolvirao. Jesam, budala sam, ali budala koja se kreće, budala koja uči i nadasve budala koja voli.
Tu spoznah tišinu. Onu tišinu u meni, pa kada je vani i buka. Tu spoznah svijetove svijeta nam zajedničkog. Tu vidjeh sebe, ali ne tako kako se kaže i misli. Tu spoznadoh sebe po onome što činim.
I jučer sam još jedan turnir odradio. Odigrao sam meni četiri lijepe partije. Zadovoljan i smiren. Sretan ili nesretan, neznam. Možda bolje rečeno: 'Takav.'
Izašao sam iz prostora gdje sam igrao. Vani mrak i prohladno. Glava još puna misli ostvarenih, a i neostvarenih. Neostvarenih je uvijek puno više od onoga što se ostvari. Prijatelji razgovaraju. I ja nabacim koju. Još sam tamo negdje. Autobus put Zagreba. Sjedim i mislim. Vraćam se polako u svijet ovaj. Ja igrač životom svojim. Kao da je neki potok isprao na neko vrijeme probleme.
Moram pisati sudu u vezi nekih kredita gdje sam jamac, a na sudu drugi sam tuženi, a onaj ne plaća. Moram oprati suđa kojega se nakupilo. Moram veš skinuti s balkona i novi staviti da se suši, a taj je već opran u mašini. Međutim shvatio sam da sve je kao potez, a potezi idu nekim redom. Sve će to biti, a znam i to da će sve to proči. Ne može biti da neće proči, ma bilo kako. Doći će i novi zahtjevi. Da li ću biti uspješniji ubuduće i naučiti ponešto. Neznam, jer činim li krivo, ako me uspjeh neće? Mislim da to nije isto. Kao što dva umjetnika istu sliku čine, a na kraju osmjehom isprate dijelo svoje, mada pobjednik je tek jedan. Živim na takav način ovaj jedan nam jedini život svima, koji iz mog ugla ovako izgleda.
Prijatelji dragi srdačno Vas pozdravljam i volim Vaš Mladen
|
- 22:29 - Komentari (15) -
Isprintaj - # a tko od nas za sebe ne može reći:"krivi potez", "koja sam ja budala"... al glavno je da u srcu imamo ljubavi:) (vakuum 27.02.2006. 10:37)
@vakuum - volim to istaknuti. ima nas puno koji to osjetimo, ali sakrivamo. svima njima želim reči da nije sramota biti glup. to je po prirodi i većina smo takovi. ne se sramiti što smo takovi, već prionuti mijenjati to. glupi ćemo ostati, ali tada malo manje, a to je vrijednost. onaj koji priznaje pokazujke da je svijestan, a i to je vrijednost. tim, priznanjem i srcu će biti lakše. našem, a vjerujem i našim voljenima. svi smo mi male budalice. zar to nije divno? (Mladen 27.02.2006. 10:48)
predivno, čak :) (vakuum 27.02.2006. 11:17)
@vakuum - život je takav, a s ljubavlju je ljepota njegova. pogledaj travku i cvijet. zar se ne raduju životu. latice cvijeta su radost njegova. i ja se njime radujem. (Mladen 27.02.2006. 11:35)
:))) svaki poraz može biti isto tako velika pobjeda ako se shvati bit poraza :))), neee... (okeco 27.02.2006. 16:45)
Prepoznala sam još jednog naivca poput mene, i ja sam bila jamac i uredno otplaćivala tuđi kredit, pa mi to nije bilo dosta opet sam bila jamac ( opet najboljoj prijateljici ) i sad stižu opomene, a ja si ne mogu oprostiti svoju naivnost. Pozdrav. (maria helena 27.02.2006. 18:14)
Prema tvojim postovima ,zaključujem da ti razmišljaš o svemu i tom nam na pravi način iskomentiraš!( (kazzoo 27.02.2006. 20:06)
..ta draga i poznata jednostavnost prihvacanja!
Kod mene lazne slike...kad se volim igrati bojama...!:( (Katya 27.02.2006. 20:48)
@okeco - gdje si starino? ali nije dobro prihvatiti poraz kao trajnu pobjedu tj. zadovoljiti se njime. @maria helena - sada mi je lakše. mislil sam da sam možda jedini. imamdva kredita koja već otplaćujem, a nisu moji. ovaj je treći koji je sada na sudu, a još jednoga s vrtemena na vrijeme otplaćujem kao jamac, ali mi taj uplati toliko na moj tekući. za još jednoga strepim, ali ide nekako. svojih kredita nemam, a nikome nisam dužan i redovno plaćam sve režije i nekak preživim s još uvijek malodobnim sinom, a nisam neki lovaš. sve se moze uz Bozji blagoslov. pa i kada te zgaze ostaje tvoj osmjeh. @kazzoo - cini mi se da ne mogu bez razmišljanja. što postoji stanje kada se ne misli? kada nemam o ćemu razmišljam o glupostima. @Katya - Lažne slike kao umjetnost i nisu lažne. One su impresija, ali dobro je znati, da se ne prihvati, kao nešto drugo. Sve ti dobro. :) (Mladen 28.02.2006. 08:39)
Jučer sam te htjela pitati tko je osoba desno u sivoj majici!!??? (kazzoo 28.02.2006. 13:59)
@kazzoo - To je Timotej Šuc iz Ljubljane. Matej nije bio ni tu ni u Rijeci. U to vrijeme ima šah-turnire u Gorici, a to ne propušta. Pozdrav :) (Mladen 28.02.2006. 14:21)
Ja sam ne davno bila u gorici i skoknula do Zagreba! (kazzoo 28.02.2006. 16:15)
I tako nas peru ti potoci, pa presuše. Pritisnu problemi. Sviđa mi se što sam pročitala, pa te sada idem dalje tražiti u tekstovima prema dolje! (zmajka 28.02.2006. 17:04)
@kazzoo - i kak ti gorica zgledi? ak dojdeš koji put u subotu dojdi na go-turnir. ak bu kaj takvoga u planu ti javim gde se igra, a i Matej ti može reći. Pozdrav Mladen
@zmajka - koji put pokoji potok dobro dojde, a koji put ga vreme donese pa opere i ponekaj dobroga. Dopbro mi došla na blog i nadam se da ti bude zanimljivo. Pretprošli vikend sam bio u Rijeci. Vidim u tvom blogu da si odande. Pozdrav :) ( 28.02.2006. 18:15)
Ovo sam gore, naravno bil ja, ali sam vlovil comp tu u školi prije rada go-sekcije, ali bez linka. (Mladen 28.02.2006. 18:18)
Vrijeme je za novi post, jer tako osjećam
 Primjetio sam kako skoro svaki drugi dan postavim novi post u ovom blogu. Zapitah se: 'Koji razlozi su tome?'
Pa da i razloga nema, nakon nekog vremena postalo bi potrebom. Okrenuh pozornost sebi. Doživljajima svojim. Svijet u kojem jesam u sebi po sebi doživljavam. Kao da nešto bude i biva do stanja kada treba nešto da se desi za stanje novo. I kada flašu vodom punite, moguće je tako do vrha dok se stigne.
Naučen sam svijetom i načinom svojim u njemu djelovati nekako. Od malena osnovne životne potrebe i radnje održavanja usvajao sam. Uvjeti njihovog usvajanja i postajanja pripramani su bili u smjeru željenom po roditeljima i društvu. A, i to jest po prirodnosti i razumjevanju njenom po čovjeku od pamtivijeka.
No ima nešto u nama što nekako ostaje kao samo naše. Područje je to u kojem smo istinski i iskreno vezani na svijet po istini svijetom svojim. Područje je to u kojem osjećamo da smo upravo takovi kakovi jesmo. Područje je to u kojem imamo sebe. Tu dozvoljavamo blizinu tek prijateljima i onima do kojih nam je posebno stalo. Tu smo i posebno ranjivi i stoga to čuvamo kao poslijednje utočište sebe. Činimo to i nesvijesno. Upravo tu su i izvorišta naše sreće.
Dolazim tu već podosta svijestan. I kao da vidim mehanizme po kojima sam upravo takav. Ne, neću razotkriti umom i djelovati njime ovdje. Znam da to je tek u kompleksnosti života takovo. Ne želim sjenu misli ostaviti kao trag što razvoje će mijenjati. Već pri pomisli toj događaji nezaustavljivo idu u mjeri kojom se to dozvoljivo čini. To kao ušica je igle kroz koju sva nit života prolazi. To ona je točka kojom sam dat. Dolazim ovdje potvrdom istine života i namjerom da ne ometam slijed kojim je datost moja.
I dolazeći tako po svijesnosti, što mnome se svijetu pokazuje kao svijest i o čemu razne besjede biti mogu, mijenja se pomalo i ta svijest i taj izražaj i izričaj. Slijedovi su misli tek takovi, što sobom nose sliku mnogima nerazumljivu.
Događa se nešto u meni, što sazrijeva do spremnosti kazivanja, do spremnosti izlaska na svijet izričajem. Cjelina mene uz jak izražaj srca i uma, a i onoga što još ne razumijeh ni ja sviješću svojom, al poštujem, daje sebe načinom ovim. Nalazim slijed i razvoj mene u meni. Nalazim sebe u okruženju najvećim dijelom svijeta uobičajeno nevidljivog, ali jakog u djelovanju. Pokušavam svijesti postaviti sliku. Čudan neki rad i upor svijesti i nečega tamo što jest svijesti kvalitetom dostupno. Sve se nekako sklapa u smislenu cjelinu i nastoji dati se priznanjem svega po čemu jesam.
Ima nešto po čemu uporno stojim kao da ništa nije, kao lukobran pred olujnim valovima, kao suncobran pred sunčevim zrakama, kao praznina pred osjećajima što dolaze. Kao da okrenute glave ne priznajem. Štiteći se tako kao da čekam vrijeme što će iskazati prolaznost svega, sam u čudu. Svijete oprosti. Nastojim izreči istinu. Valovi vi jeste, sunce ti jesi, vjetrovi vi jeste..... Po tebi sam u dubini sebe, u iglenoj ušici što po Tebi jesam, Gospode. Jesam li taj što trajno za života samo bježim i čuvam svoju osjetljivost? Po Tebi jesam i Tebi jesam. Stati ću na lukobran i neka svijet čini svoje. I ne nekom namjerom sebe da se oduprem, mada osjećaj taj je jak, već po slobodi u darovanom mi svijetu po Tebi.
Biti će tako po kraju. Ne bježim, već životom nastojim dokućiti i voljeti dar Tvoj. Život.
Volim te i ljubavlju tom ljepota je tvoja još veća. I svaki val što dolazi po Tebi, meni znak je ljubavi Tvoje. Da tvoje, jer svi mi smo djeca Gospodnja. I nije to po potrebi posjedovanja meni, već stanje uzvrata darovanih mi trenutaka, poneke riječi što osjećaje nose, ponekih nadanja što izčitati mogah, ponekih osjećaja što se naziru.... Moje srce, možda nevješto, je otvoreno.
Kao da došlo je vrijeme da se kaže. Staviti ću to na blog. Kome? Gospode u svijetu Tvome tako čini dijete Tvoje. Tebi sigurno DA.
Prijatelji dragi srdačno Vas pozdravlja i voli Vaš Mladen
|
- 11:52 - Komentari (14) - Isprintaj - # Hvala i tebi, prijatelju (vakuum 23.02.2006. 13:12)
ovo je istina; "Događa se nešto u meni, što sazrijeva do spremnosti kazivanja" (izgubljena 23.02.2006. 13:22)
@vakuum - Bogu hvala, jer po Njemu jesmo, a hvala i tebi :)
@izgubljena - trudim se iskazivati istinu istinom. Neka vedrina uđe u duh tvoj i neka sazrijevaju plodovi sreče. (Mladen 23.02.2006. 13:31)
Meni je jako drago čitati tvoje misli na blogu. Zamisliš i mene s njima... (Trill 23.02.2006. 13:47)
dragi moj Mladene, čitan ja evo tvoja umovanja i mislin o stilu pisanja i konstrukciji rečenica (ne ono kad si bil dečec) i znaš na šta me podsića-na starocrkvene zapise...kad čitan ka da san u neko drugo misto i vrime, van ovega svita...aleluja! (kašeta 23.02.2006. 14:01)
@Trill - Negdar davno na Zagorskim bregim su muži i cure živeli i sveta današnjega spremali, a nisu ni znali kaj. Kak ne .......
@kašeta - Meni sve to od nekam dojde. Sam sam sebi rekel da nebi štel svetu i istini smetat zabludama svojim i naj se svet dogaja. Je i negdar bilo i je onih kaj tak delaju. Su mi to kak braća. Zapraf ih ni neznam ovak normalno. Sam elektrotehničar, pa nis učen na tu stranu. Nis ni v crkvu išel, al osetim nekaj tu u sebi i sve se manje odupirem. Puštam nek ide kaj hoće ići. Ima nekaj kaj tak lepo govori. Red riječi koji ističe ono bitno. I nije svejedno gdje glagola deneš, a gdje ime stvari il ono nešto kaj ni imane nema. Među riječima ima neke vrijednosti kojima je lakše i lijepše baš tu kam se same smestiti trebaju, a tam treba biti za njih dobrop mjesto. Riječi same pokazuju gdje im je najbolje mijesti. Kak sam rekel samo nesmijem smetati. Ha, ha, ni život to kaj mi na silu mislimo. Slobodna misao puno više i lijepše govori. Sva sreća kaj nisam školovan. Bar mogu slobodno misliti. Kaše Svo ti dobro :) (Mladen 23.02.2006. 14:20)
samo jedan mali stilski komentarčić: mislim da tvom stilu pisanja odlično pristaje kajkavsko narječje, puno, puno bolje od standardnog književnog. Inače, tekstovi su ti vrlo zanimljivo koncipirani, a desi mi se da poneku rečenicu moram i nekoliko puta pročitati da bih shvatila njen pravi smisao. Vrlo lijepo! (asiadark 23.02.2006. 14:50)
@asiadark - negde v sebi kajkavski nosim. mi je dedek pokojni od tam došel, a bakica po tateku. Svi su već vu duši Gospodnjoj. Sam već tu negde rekel kak je to s rečima kak z živima. I one imaju razna mesta i gde se smestiju drukše im se štima. Tak nekak i lepše pokažuje zakaj su tu. Vu glave ih slažemo i vu glave se razlažeju, pak tak i nekaj lepoga moreju pokazati. Su po mislih došle i misli napraviju. Sv ee to kak lepa igra, kaj sve u živlenju tak se gledati more, makar t i tam je teško. Se to dojde od tud kaj mi ljudi dost toga ne razmemo. Lepi pozdrav Mladen (Pa i život je kak priča.) ( 23.02.2006. 15:34)
...nisam dugo komentirala, pa evo komentar... (tea 23.02.2006. 18:53)
@tea - dobar ti je komentar. znal sam da buš. ( 24.02.2006. 07:33)
Čudno je to pomalo??? Svi se u nekom trenutku malo zapitamo koji su razlozi našeg pisanja bloga, a onda se to nekako prenese i na razloga postojanja, života, uopće svih događanja oko nas. U naravno neko lakše a neko teže priznamo kako nam je ovo jedno opuštajuće, družbenoprijateljsko mjesto gdje bez nekog velikog opterećenja iznosimo neku svoju životnu priču, neke poglede i nadamo se i vjerujemo da nismo u tome usmljani. Pozdrav i ugodan ti vikend. :))) (alkion 24.02.2006. 19:51)
Pozdrav strićek Mladen. ovdje Fićo koji vam želi poručiti da vam je blog vrlooooooooooo zanimljiv i pri tome vas pozdraviti. Sve vas pozdravlja Fićo the gamer.
P.S. osoba koja vas je vrijeđala zove se Matija Rodić. I inače mu je potreba vrijeđati i go i Vas. Slažem se da ima problema s mozgom
POZDRAV (gamer_15 24.02.2006. 22:33)
....dragi Mladen....:( (Katya 26.02.2006. 15:50)
Stigoh do interneta!!! Fala Marjančeku. On je pod gripom, al mene valda nebu. Furam se u nekom svom filmu, pa me ništ neće. Veli on:'Tu ti je comp i delaj kolko hoćeš. Imam max adsl i možeš celi dan raditi kaj te volja. To bum vlada jednog dana i ja imal, ak Bog da.
@alkion - Kužimo se. Razmišljam si i ja o tome. nekak sam i ja skroz slobodan na blogu. Ima ovdje divnih ljudi.
@gamer_15 - Toga Matiju ja ustvari niti neznam. Ako što ne poduzmne uskoro će imati ozbiljnijih problema sa zdravljem.
@Katya - Dugo te nije bilo. Rakoh: 'Što se zbiva?' Izgleda da je ipak sve OK koliko vidjeh. Tako lijepo pisano da se uživim kao da sam ja. Neka vam je sa srečom. :) (Mladen 26.02.2006. 16:25)
Polahko si zbirem
 I nekad je nekaj bilo kaj je sve ovo napravilo tak kak je. Su nekad neki raniji ljudi živeli i hteli nekaj kaj im se trebalo delati. Su nekak živote svoje spelali i za sobom svega ostavili kaj su napravili. Smo tak došli i mi na svet. Svet kaj je takav i po njima i po njihovom kaj su napravili. I se pitam sad. Kaj to je i zakaj ja baš tak nekak nekaj želim i zakaj baš tak mi je. Gledam i mislim, kak da je to prvi put na svetu, kak da nigdar nikom tak bilo ni. A su milioni leta prešli, a i tolko toga bilo, da si ni zmisliti nemrem kak je to puno bilo.
V duši si prebirem godine i ono kaj mi se događalo kroz njih. Još bi mi dost toga i žal bilo, al se setim da nis ni prvi ni zadnji kaj tak nad sobom misli premeće.
Navek je bilo sad. Život v trenutku kaj je bil. Oči otprte kaj gledaju sveta i misel kaj sve to zbire na način kak se more i zna. Se navek nekaj volelo i htelo.
Je bilo i sunca i kiše. Je bilo potoka, jezera i mora. Je bilo povjetarca i leptira kaj ih vetar nosi. Vrapci v travi ko deca. Srake na grani kaj fakini neki. Pesi srditi i oni kaj z repom mašeju. Livade cvjetjem pune z čelami, a i muhami. Se se to vrtelo i pripovedalo i opet kak je znalo i moglo.
Sam gledal i misli prebiral. Sve je nekak lepo bilo i sve se to svaki dan dogajalo kak uvek, baš to i baš tak. Si bi najrajše sel med cvjetje, polahko da kaj ne strgam, ak bi se dalo, i gledal sve to. Sam znal gledati muhu kaj dela. Si moral sam čist miran bit kaj se prestrašila nebi. Su mi zanimlive bile, kaj se navek nekaj rihtaju. Si noge zadnje navek ruliju, kaj da paziju da vredu buju. Pčelice pak vredne su tak kaj da niš drugo nemreju, nek navek delati. Ste vidli kak vrapček glavu brzo okreće, da bi videl kaj novoga je? Kolko tog zanimljivog i lepog!
Sedeti v travi, al ne v ovoj kaj je navek jadnu šišaju. To je kaj da joj ruke i prste režeju. I sve da bi nekom gazdi to lepo zgledalo samo tak kak se njemu dopada i da bi drugim pokazal kak on je brižen. Kaj ima lepše od velke trave, kaj si v nju sedneš da te prav niko ne vidi. Si ščupneš jednu travku i v zube deneš. Tak da nekaj je. Z prsti je polako vrtiš i gledaš tam nekam črez travu napred. Tu i tam puhne laki povetarac i zanjiše cvetne travke. Se malo vskomešaju zlatice, invančice, zečeki i ko zna koji cveteki već ne. Je valda i potočić tu, kaj se, kad se skor čovek i zaboravi, čuje žuborom vode v njem.
Gledim i mi se vrtiju milioni godina v glavi. Sem tu kak su i milioni prije sedeli v sličnom. Mi misel prejde na živlenje kak ga danas delamo. Vidim kak skor svi nekam juriju i hoćeju kaj nemaju. Vu te jurnjave ni ne vidiju kak gaziju sve ovo lepo. Kaj da ideju a ni sami pojma nemaju kam. Kaj da hoćeju nekaj kaj neznaju, al ih nekaj tera da takvi buju. Kaj to je v ljudima kaj im mira neda?
Se sve to vrti v krugu želja i potreba i riva ljude nekam. Se ne pita nigdo kam. Nek ide kam more, da bi si kak-tak zrihtal živlenja. Se tu i tam zgazi nekaj, al Bogek moj, si misliju, kad je to tak, kaj moreju. Se svega napravi da bi se preživelo. Bogek moj, kad je to tak, si misliju. Sve je to tak po nekih pravilih, kaj su ljudi tak nekak to vidli. Če je ovak, bu onak i sve tak se dela da bi nekak bilo i se ostalo. I sve tak nekam ide, a ja si gledam cveteke, kukce, ptičice, povetarca, šume v daljine, potočića. Sve tu kraj mene ide. Volim te kravice, peseke, ptičice, leptire, kukce, cveteke, potočića, povjetarac..... Kaj da me Bogek sebi zeme i me digne nad sve to i dušom prekrije, kaj bi i moja radost z tim bila.
Gledam i našu decu. Po školama idem i ih učim kak da se igraju. Sam v životu nafčil igru z kamenčićima vu kojoj sam mogel videti sebe i kaj delam i kak mislim. Vidim kak deci fali dobre igre, a i videl kak je ova dobra i krenul vu škole mog grada. Se šećem i pokazujem deci i rihtam igre, delam turnire, pokazivam kak je dobro i kak treba razmišlati i kak ni dobro sve zgrabiti i kak treba poštivati protivnika i kaj je lepo, a kaj ni i sve tak. Su mi deca prijatelji. Vidim i čujem njihove probleme. Ih čist razmem. Uletila naša mladost u ludu jurnjavu za materijalnim vrednostima. Im stariji guraju jurnavu, kak da se to mora. Delaju ih slepima na lepotu. Se deci uzimaju livade, vreme za igru, bezbrižnost.... Veli se da to tak mora biti, da bi se opstalo. Isusek dragi, kaj se ljubav bu samo u materijalnost pretvorila. Da se ima. Se nemre to imati, se to more samo dati, a Bogek dragi bu našel one koji su daruju med seboj. Deca draga najte niš na silu. Bute zgazili ono kaj vredi. Si tak mislim.
A leta su fajn već minula. A ja kaj da se vrtim, a sam zapraf još navek tam negde na livadi med cvetjem. Sam morti kaj propustil vu životu. Sam morti kaj zaboravil vu životu. Sam morti kaj krivo napravil. Se pitam jel mi dobar i lep život moj. Bogeku fala i mamici i tateku. Sam još tu i pripovedam o tomu kaj mi je v duši, vama prijatelji dragi. Ak nekom ni za praf, se lako vugne drugde. Najte meriti po tom kaj se ima. Nebum niš sa sobom odnesel tam kam se ide, a mojim dragima kaj za menom ideju, štel bi reči kaj vredi v životu. Poglečte sveta otpretih očih. Poglečte kaj sve to vleče vu životu napred. Zakaj tak se dela i kaj se hoće. Probajte si mislit kak da ste to vi kad drugi nekaj delaju. Poglečte kravicu i telčeka, poglečte vrapce kak brineju za svoje male kad letiti počneju. Poglečte sveta srcem. Okrenite se onom kaj više zna od nas. Nekom po kome sve je tak. Ni to striček z bradom. To je ono po čemu i po Kome i vaše srce kuca. Probajte tim putem k Njemu iti. Bute lepotu i ljubav otkrivali, jer Tom brigom sav svet se rihta.
Prijatelji dragi tak sam pak malo dal srcu da govori. Mi se pamet srcu priklonila i zaprosila ga da veli ono kaj nosi sobom. Jedno bez drugog, kaj da to nis ja. Se nekak zbirem po malo. Kaj da već imam nekaj kaj bi se tak moglo. Volite se i volite život. A ja Vas sve volim i pozdravlam Mladen
| - 11:26 - Komentari (7) - Isprintaj - # Moja djeca do nedavno nisu znala kaj je to pračka.. prava pračka.. napravljena "na licu mjesta"... pa sam im to morala pokazati, a da ne velim da si moj Mali udav ne može zamisliti potok. Rijeku da, ali potok?!? Kak to izgleda?!? Tek tad shvatim kojim luđačkim tempom živimo... Lijepe su ti te slike, goto da vidim to smireno mjesto u visokoj travi... davno neposjećeno... (vakuum 21.02.2006. 12:13)
@vakuum - LIvade su u mom djetinjstvu, ali nedam se da ih još ima ponegdje. Ima li još nade za ljude na livadama, pitam se? Osim toga u pitanju su i livade u našim dušama. I tu se pustoš čini. Kao d aje problem nastao kada je čovjek počeo misliti kako je močan i pametan. Ja zato mislim o sebi kao sitnom dijeliću svijeta po Gospodu i za moć i posjed spreman sam kazati: 'Hvala ne.' (Mladen 21.02.2006. 13:04)
jos kad sam setala zagrebackim ulicama, bilo mi je zao sto ljudi uvijek gledaju negdje sebi pod noge i rijetki su bili oni koji su taj pogled dizali (moze li se naci livada u gradu?)...no, u svakom slucaju, hvala ti sto si me podsjetio na livade (i-tratincica 23.02.2006. 08:25)
@i-tratincica - ah, tratinčice, znam da tebi to posebno nedostaje. imaš li još u sjećanju zvuk bumbarova leta? (Mladen 23.02.2006. 09:34)
Jel se tu pdražumijeva i zvuk leta smrdljivog martina? Taj mi svako malo, čim zatopli, uleti u ured... al to se, mislim ne računa... :))) (vakuum 23.02.2006. 11:01)
ja priznam sve :)...pa jedino mi i preostaje prisjecati se bumbara...ovdje nisam vidjela ni jednog (i-tratincica 23.02.2006. 12:01)
@vakuum - Mislil sam na bumbara, jer on mi je nekak ostal upečatljiv, ali i smrdljivi martin ni za hititi. On smrdi tek kada se osjeti ugrožen. Ak ih pri tebi ima puno, to sigurno kužiš.
@i-tratincica - čul sam nekaj da furaju neke bumbare iz uvoza koji se uopće ne razmnožavaju kak bi ih se stalno trebalo kupovati. Neznam jel to točno, ali zvuči strašno. Strašno je kad ljudski um radi bez srca. (Mladen 23.02.2006. 12:11)
|
