| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Da malo predahnem od Microsoft Excel-a
- 01:19 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
Već mi lebde pred očima brojevi i slova. Desnica mi već skoro automatski radi copy – past. Crtice, koje uokviruju dio za kopiranje, već mi se pomalo i pričinavaju. Počeo sam već udarati copy umjesto pasta. Vrijeme je za predah. Nekako se nije radilo postepeno, pa je ostalo pod hitno hrpa toga, a rok je sutra (danas) ujutro. Nema da nema. Prođe radno vrijeme, a ja se nedam. Kakva predaja. Malo sam kao nervozan i kao ljut, ali vidim; treba otkazati sve obveze tzv. slobodnog vremena i prionuti tekicama iz kojih treba izvlačiti podatke i iz te šalate složiti uredne file-ove u excelu. Kada sredim tu salatu od papira i sve to unesem, a toga je brdo, onda smireno sve spomerđati s nekim drugim podacima, da se dobije nešto treće. Ujutro na početku radnoga vremena društvo očekuje rezultat ili bolje reči neki dijelovi društva. Sve to kao nije neki posao, jer je već trebalo biti takovo od ranije. Bude to do jutra. No, sada trebam predah i nalazim ga u kreiranju novoga, ovoga, posta. Ovo me skoro uvijek nekako osvježi i oraspoloži. Ti vrapca, za ove dvije godine postao sam pravi bloger-ovisnik. Ak nikaj ne napišem ili bar prošećem blogovima nekim i malo ne čuknem koji komentarček ili neku zavrzlamu od umotvorine, nekako kao da mi nije dobro. Znate ono: 'Moram, moram.' Ima slučajeva kada si mislim: 'Da mi je bar neki computer s internetom.' Nedavno u Amsterdamu, uz tu i tamo pokoji computer, nikako doći na red. Treba i drugima. Valjda su i oni ovisni o nečen kroz tu tehnologiju. Pa se onda sprošetavam i stalno zabacujem, kao slučajno, glavu tako da vidim jeli slobodan computer. Odem povremeno u kancelariju, gdje vode turnirske podatke, i pitam nekoga tko je tamo mojim šlampavim, ali ipak razumljivim, engleskim: 'Jeli slobodno, da malo nešto vidim na internetu.' Kada kaže, onaj neko tamo, da je, ja ko u crtiću vuk kada mu sline cure ulazim u stolicu i sve se pomalo zgledavam, da vidim koga još tu ima. I evo me na blogu. Krene tada lavina. Prvo uletim na ovaj blog. Gledam komentare. Osjećam da nemam vremena nešto smisleno odpostirati. Odgovorim na pokoji komentar. Linkam na go-blog. Krenem vidjeti komentare. Htjedoh nešto napisati za post i zalaufam se u editor i deri. Vidim dolazi netko i stoji sa strane. Dižem glavu, a ono jedan od glavnih. Kratko on meni: 'Trebamo computer.' Vidim mu po očima i isčitavam iz zraka, kako sam uletio. Vide oni ovisnika, pa me nježno otprave riječima i pogledima. 'Nema problema, samo da još završim rečenicu.' Napišem, naravno, dvije. Pošaljem post nekako okljaštren, ali, Bože moj, tu je što se moglo. Širim osmjeh i zahvaljujem, a si mislim: 'Kud baš moraju sada.' Ovdje na poslu je drugačije. Imam computer na radnom stolu i stalan internet. Naravno za potrebe posla, ali nema frke otvoriti koji prozorčić za pokoji blog da pratim komentare. Otvorim i prozorčić sa naslovnicom za potrebe brzih editiranja. Nikad se nezna kada će neka ideja kresnuti o glavu. One dolaze od tamo negdje i nisu vječne. Znao sam tako kod kuće, a tam nemam ništa od ovih tehnika, biti u nemilosti inspiracije. Zavrtjele se neke vibre, pa kretanja misli, pa lagani lahor osjećaja. Bože, sav odoh nekuda, a misli izrijeke tvore. A tiplovnice niotkuda, da barem prste zadovoljim. Čitav mi je post u glavi. Smisao od početka do kraja, 'To je to', sam sebi govorim. Pa zapamtiti ću valjda do dolaska na posao ujutro. Utonem zadovoljan u san. Kada svane, drugo je to neko vrijeme. Ja baš i ne pamtim. Radim iz glave. To treba, što ide dušom i srcem, prstima odmah u ovaj medij. To je kao pjesma. Ide u svoje vrijeme. I nema ga više. Tek će poneki fragmet, možda jednom, kao sam uletjeti u nešto novo. A na poslu sve je tu od tehnike, ali ne ide ono naj, baš kada se može, nego kada ono hoće, a nekako hoće kada ne može. Polako vrijeme ide. Još trebam ponešto iz ovih kupusavih papira izvući, pa ću sve to u jedan lonac, pa posortirati, pa pospajati ono što treba s onim što treba. Ujutro će reči: 'Pa vidiš da imaš to kaj treba'., a ja ću u mislima onako: 'Da, sada imam.' Nemaju oni pojma da sam i jedan mali postić odkotrljal. Znate kaj? Baš i ni teško tak delati kad je internet tu. Si odpauziram pokoji post. Meni je to čist dost, da mi ono, kaj je nekima muka, bu čist u redu. Mi neki veliju: 'Pa kaj ti to uopće neko čita? Na kaj ti trošiš vreme.' Ja znam, ti čitaš. Meni to čist dost. Sam tak jemput rekel: 'Pa da i niko ne čita bum pisal, onak za dušu.' No, sad kad sam to rekel, nejdi proč. Nisam mislil da mi je za tebe svejedno. Budi tu i čitaj. Zapraf tebi pišem i sam se samo šalil. Kaj bi ja bez vas, prijatelji dragi? Retko koga od vas sam videl, a se tak lepo družimo. Bi rekel da sam se i malo zaljubil, al me malo sram. Ima med nami divnih duša. Ja sam malo nekak z osjećajima na tanko. Mi za čas neka vibra. 'Ma kaj to delaš, kaj te bedastoće pišeš', mi jedan prijatelj rekel. Kak da ko muški bi moral to sve nekak drukče. Kaj morem kad mi se pod stare dane događa da sam nekaj skužil. Kaj da me život do sada samo štrajfal. Najte zameriti. Su mi leta tak čist slučajno tu. Malo je štete nastalo, al se još nekak zide. A sada bi moral natrag na rabotu. Me brojke i slova čekaju vu tekama i excelu. Bu sve valda do jutra vredu. Bum čukal i pomalo mislil na tebe. Ne pišem ja to samo za sebe, znam to. Dragi moji, kraju post ovaj ide. Se kak knjiga zatvara i kak da zeva. Se još proguta i zadnja slina. Ruke pod glavu. Kapki lako padaju. Duboki uzdah........... Ti vrapca, skoro..... E, vjutro treba sve biti berajt. Naj se zafrkavati Mladen. Posla se prijeti treba. Lepo vas podravlam i puno volim. Kak sam govorljiv ovak umoran. Vi sada spite. V mislima vas pokrivam, zaprav kao ritualno rukama, da bi vam čim bolji sanak bil. Sve to negde v zraku. Spavajte dragi moji. Vaš Mladen |