| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
Još kao dijete osjetio sam ono što me nosi životom. Bilo jest nešto što sam tek osjetima mogao dokučiti na način kako se to moglo. Tražila se nekom silom mogućnost opstanka u nečem što jedino mi bijaše. Postojanje. Meni neznano, ali iz vječnosti jest. Tren kada jest to što daje sebe po meni. Kao da osjećam istost. Jesam to i dajem se tome što u nizu slika i osjećaja daje kazivanje sebe. I bude onaj glas bez glasa, ona riječ bez riječi, ona slika bez slike. Bude ono nešto što slutnje i nade nosi neviđenjem mojim. A što bi život bio da vidim? Neka ide kako valja. Ne može kotač biti upravljač. Stvorana je stoga vjera da jest to po tome i tome. Izašla je iz potrebe očuvanja osjećaja onome čemu jesmo. Gradi se čvrstina postojanja, smisao njen za one koji ne vide i ne mogu to. Što je to što nas veže. Što je to što održava postojanja takovim? Takav malen, djelićem što sam, tražeći smisao sebe, ostvorio sam srce svijetu. Ako me stvori svijete, evo me tu sam. Ništa neču kriti. Neka budem čemu jesam, pa makar udarilo. Ne nisam sebi, makar sobom sam. Prolazi mi život mislima i osjećajima. Gledam kamenje što se kotrlja vremenom otrgnuto sa planina, da pijesak bi tvorilo. Kolika je njegovost? Kamen koji pada! Gledam. Mislim. Osjećam. Gospode, kolika je moć tvoja u kamenu koji mora pasti? Jeli nevjera moja to? Jeli nevjera što mislim i vidim da tako jest? Gospode, pouči me. Stojim i čekam, mada misao mi i dalje putuje, osjećaji pokazuju ljubav. Ja ne uzimam tek tako. Ima nešto u meni što traži viđenje, što traži istinu, što traži dozvolu Tvoju Gospode u svijesti mojoj. Bilo makar da budem kamen što pada. Stojim i gledam godina već velikih. I kao da nikada vidjeti neću za života prolaznoga. I po moćima, kao da knjiga kraju ide. Još volim nedostignuto. Čini mi se kao da ne padam, a pitam se da li će tako biti sve dok ne tresnem o tlo. Susret s istinom? Da li? I svi udarci što mi izgledahu nejasni; kao da nisam zaslužio. Zar to ne govori samo o mom načinu gledanja? Jeli mi to rečeno, da bi trebao vidjeti? Jesam li slijepac? I promatram kamenje što se nizbrdo kotrlja. Svaki taži svoju potvrdu, sebi, vrijednosti postojanja. Nastoje uhvatiti ostvarenja svojih viđenja. Vidim uobičajevnosti ljubavi kao nečega što se ima. Gospode, ja to ne razumijem. I kao da su sve moje 'greške' po tome. Ja darujem sve, jer sam kamen; kamen koji pada. Bože mili, a toliko volim. Nisam od onih koji uzimaju i čuvaju kao svoje. Ja ništa nemam. Već puno puta rekoh, da ništa na ovome svijetu moje ne može biti. Što to uopće znači 'moje'? Volite se ljudi. I neka vas ovaj današnji dan čini sretnima u ljubavi. Neka i na načine kako vi to vidite. Ja vas sve volim, mada većinom nebih činio posjedom. Ustvari tko zna, jer nisam puno toga niti doživio. Ja otac četvero djece. Rečeno mi je zorno kako se ljubav moja može tumačiti. Ostadoh. Stoga i ovaj puta ja tako rekoh. Na svijetu i takovih ima. Ima i onih što u tišini prolaznosti od ljubavi tek neke želje za hranom i opstojnosti imaju. Pregaženi im osjećaji negdje tamo iza. Mnogo je onih koji odustadiše, odbačenih, što snage ne imaše za ponovno dizanje. Što kazati za ljude bez ljubavi? I njih volim i neka barem vide što je vrijednost života. A tijelo, što put svoj nalazi u jedinstvu funkcija svojih, traži. Traži na njemu dat način. Što ljubav jest tome i time? Kada duh jedinstvo svega dokazuje, tijelo tek sobom bude. Gdje je taj put jedinstva ovih jedinstava? Tjelesno tragove ostavlja. Nalazeći ljubavi nove, raniji tragovi se gaze. Bol nastaje, jer to isto vrijeme nije na stranama, što odrediše se početkom ljubavi takove. Što vjernost tada znači? Dal ona jest osnova boli strani koja još voli u kraju ljubavi takove. Ljubav takova jest ipak po posjedovanju, jer tijelo jest nešto što u ljubavi nemože biti ničije. Tijelom se posjeduje. Gledam, mislim i osjećam. Znam da prava ljubav jest jedino po vjernosti i vječnosti. Možda jednom oboje osjeti i krene putem drugim. Ali zar tada to nije samo zalogaj bio. Neznam, ali osjećam. Volim, ali kako da uletim u lonac zaključalih misli. Ma uletjeti neću, jer ipak na ovome svijetu ništa moje nije, mada volim. A srce traži. Smiri se srce moje. Neću nikoga nikome uzeti. Znam da bi to nekoga boljelo. Ako ostane bol meni, moći ću nekako. Boljelo je. Na ljubav uzvratiti ću ljubavlju. Nisam ni moćnik, ni osvajač, ni posjedovatelj. I u trenutku ovom volim. U snovima mojim utjeha tijelu bude mislima, mada neispunjenih potreba. Biti samo čovjek, a voljeti iskreno nije lako. A ja i dalje volim i stojim iza riječi što izgovorih. Stojim iza osjećaja što ljubav ih nazivamo. Moja ljubav jest dar. Ništa ne tražim, mada čežnja postoji. A da mi se desi, neznam što bi, jer ja sam po tome još neznalica. A zar prava ljubav nije takova, kada se nadju male budale. I tako u jednom trenutku vječnosti u točci beskrajnog svemira. Ako kažeš da me voliš, da me želiš, biti ću ovdje gdje ljubavi počinju, jer to je mjesto duše. Tu smo isti. A što će tada biti neka Gospod učini. Prijatelji dragi, eto ja tako po Valentinovu od srca. Imam snove, nisam bez njih. Sve vas srdačno pozdravlja i voli Vaš Mladen |