| < | prosinac, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
|
Ostaju čovjeku poneke rečenice duboko utisnute u pamćenju. Ne samo u pamćenju već sjede tamo negdje uz dušu i kao da joj neki okus daju, kao da govore 'takav si', kao da su korjenima isprepletene. Većina je izgovorena u nekom afektu ili posebnom stanje težeg kontroliranja izgovarača. To je ono stanje kada se pucaju i zadnji raspoloživi plotuni. Tada se govore i one stvari koje se inače nikada nebi izgovorile. Sjedaju one, kako kome. Nekako nisam besćutan i saslušam sve, pa bilo to i najgore i najbolnije. A evo nekoliko takovih, koje čak i nekim izgovaračima i nisu neke važne bile, tek mu izletjele. Jedna od najtežih je bila ona tatekova: - Ti si moja pogreška. Dugo sam o njoj razmišljao i vidio da nije baš bez osnova. I opet jedna tatekova: - Nikada niš od tebe. Samo me sramotiš. Bilo je to u par navrata. Prvi puta kada sam krenuo u srednju tehničku. Startao sam s pet jedinica i onda ih uspio skoro sve srediti i pokupio podosta petica i bio drugi po uspješnosti u razredu. Njemu je naš poznati, koji je radio u drugom odjelu škole, prikazao staro stanje, a novo nije ni vidio. Tatek je to prihvatio kao istinu i moje riječi ništa značile nisu, a niti sam se pokušavao braniti. Kasnije je obezvrijeđivao svaki moj uspjeh i veličao ono što još nisam dostigao. Tako su svi tehničari bili ništa naročito, kada sam diplomirao. Srečom sam odustao od faksa i spasio sve inžinjere. Jedan poznanik koji se razilazio u mišljenju samnom onako usput je rekao dok smo još razgovarali: - Sve kod tebe mi je jasno, samo mi nije jasno kak tak dobro igraš go. On je bar videl da dobro igram go. Kažu da šečer obično dolazi na kraju. Pa, još u doba kada sam bio uz svoju dragu majku moje četvero djece, znala se bez meni vidljivih razloga, ljutiti na mene. Bili bi to izrazi nekoga gnjeva, a meni ništa nije bilo jasno. Reče tako jednom iz dubine duše: - Ti nisi smio imati djecu! E, ovo me zaista pogodilo i to od one s kojom sam tu djecu imao. I kada je kasnije pobjegla od mene tamo gdje su se njoj nazirali tragovi nadolazeće sreće i razumjevanja, brinuo sam da joj se što ne desi. Mislio sam da ju je netko prisiljavao i sve tako. Nešto je u našim dubinama. Nešto odakle nas vodi onaj netko u nama, kojega kao da ne poznajemo. Onaj netko koji sve ove udarce podnosi. Onaj netko koji traje i kada ga se potpuno zgazi. Još uvijek je onako iztlačen u blatu na putu, gdje s osmjehom ispraća svaku dušu u prolazu. Njega se naprosto zgaziti ne može, mada će pognute glave ponizno slijediti svoje vrijeme. Gledajući tako će vidjeti kako svijet i nije ono što mu bol nanosi, već to je samo njegov odnos spram svijeta. Prihvatiti će radost i znati pružiti ruku onome kome treba, ako je isti prihvatiti hoće. Nije svijet svijetlost lampiona. Praštajte dragi moji, jer nije ni njima bilo lako. Kada vas bijes uhvati, a biti će to sve rijeđe, ako svijet prihvatite s ljubavlju bez obzira na nedaće, pazite da i Vi koga ne povrijedite, pa bilo to i slučajno. Sve Vas pozdravlja i voli Vaš Mladen |