| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
... kao da oći otvorio nisam. Sažela se desetljeća u tren jedne misli. Tren kao vječnost. Jedino tako jesam. I bilo je i biti će i uvijek samo tren u vječnosti. Mogu li išta drugo? Cijelo vrijeme gledam ono što nisam, ono što bijah. Okrećem se sprem onoga što biti ću u nadi da progledam, a još ni gledanje neznam što je. Ostali su tragovi što sudove moje stvarahu. Sudim da po tome jesam, a neznam, jeli sud taj ispravan. Jesam na razmeđi onoga što je bilo i onoga što će biti. Na rezmeđi tankoj; tankoj kao ništa. I jedino to, kao ništa, postoji u vječnosti, što dokućiti mogu. No, nešto kao da vidim. Zar na ničem nešto? Čuo sam priče o logici. Logika mi nije strana. Ni sam neznam odakle mi to da osjetim kao da to jest. Ima nešto u meni od nekuda, što ni sam neznam odakle i zašto. Po čemu i čemu? Tako iz ničega i niotkuda nešto. Kažu mi ti to ne možeš. Ne vi, oni što mi logiku u meni drže. Što to ja ne mogu? Ja nešto ne mogu. Da, ja to vidim. Hej logiko! Tobom kao da je život popločen moj. Kao da postoji ono u čemu jesam sitan, a ovisan o tome što nikako dokućiti ne mogu, jer jesam tek u točci jednoj. Može li točka biti sastavni dio nečega? Točka, što je kao ništa na nećemu, al određena tek položajem svojim, ne i kvantitetom, jer jest točka. Trudili se oni raniji, pa pričahu o nekim limesima, o diferencijalima, pa spajali i tražili karakteristike kao matematičke iskaze. U toj igri stvarali su realne vrijednosti. Prikazivali su ovisnosti svijetova u izvorištima vrijednosti. Jest nešto kao ništa, ali sadrži karakteristike nastajanja nečega. Gledali su negledljivo i stvarali zakonitosti. Sve je u trenu. Tren koji je sažetak iz vječnosti nedokućive, za vječnost koja dolazi, a nikada doći neće. I svi trenovi, što postojanje odeđuju, su tek sredina u vječnosti. I prije i poslije jest vječnost. Ima nešto što ne mogu! Kao da vidim nešto što se vidjeti ne može, ali vidim kroz priznanje svoje nemoći. Trudim se i ne mogu stati na tome, da sam kao ništa u trenu između dviju vječnosti, što je bila i što će biti. I otkud mi uopće to da tako gledam; i otkud mi uopće pitanje tko sam; i otkud mi uopće sud o vječnosti, što nedukoćiva jest. Upotrebljavam li ja to sustave prosuđivanja stvorenim u svijetu trenutka? Sudim li pomoću sustava svijeta trenutaka svijetu vječnosti? Jesam li ikada provjeravao upotrebljivost njihovu u širini većoj od one u kojoj su postali? I ne samo većoj, već i nedokućivoj. Neznam, ali kao da vidim, da ima još nešto. Krećem li se granicama postojanja ili samo granicama svojih mogućnosti shvaćanja. Drugo mi je ispravnije, jer kreće od mojih kvaliteta i mogućnosti, a ja sam taj koji gleda. Ulaziti u dubinu odnosa u tijelu i van njega u prvim je koracima pomoću misli. Krećem mislima i idem pomoću njih. Jesam li cijelo vrijeme svijestan toga. Ta konačno i gledanje je dio karakteristika misaonih. I to je slika u mojim mislima. Tražim, a pitam se i tko traži, a zamalo zaboravih, da sve to činim s mislima. Idem stvorenim slikama i stvaram slike i nazivam to viđenjima. U nauci rekoše: 'Privjerimo to'. A kako da provjeravam vječnost? Ovdje sam i mislim i gledam i vidim, a to sve kao misao jest. I rekoh, ali preskočih, da nastadoh iz vječnosti. Da i u meni jest njen trag. Ja sam trag vječnosti u trenu u kojem jedino i postojim. Kao limes sam njen, ja i sve ovo u trenu beskraja u vječnosti. Bez mene vječnosti nema. Bez mene beskraja nema. Sve je u jednoj savršenoj vezi. Prijatelji dragi, svi smo mi cjelina. U nama se svemir odražava. Da, tragovi su ona realnost, onaj ključ, ono što pokazuje put spoznaje. Netko bi tada mogao reči, da on može što hoće i tako dokazati da nije tako. Pomisliti se može svašta, ali vremena će tada trebati da u svijest uđe taj savršeni odnos. Došao sam do pitanja svijesti. Svijesti, a o čemu? Postoji naš sud o nama, naša slika o nama. I tu može svašta biti. Ta slika o nama može nam stvarati razne nelagode i neželjene situacije. Držeći tu sliku kao paravan figuriramo u svojoj okolini. Znademo li da je to paravan? Tu sada postoje razni odnosi spram tog paravana i sebe samih. Ja tražim pravoga sebe, bez paravana. Čujem da je to opasno, jer tada se nema iza ćega sakriti kada opasna vremena dođu. I tako čovjek iza paravana ni sam slike prave ne vidi. Svijest nas suočava sa samima sobom. Čovjek često nije spreman za to. Ja se trudim i kao da se spremam za neko suočenje, pa kao da sam se već pomalo i suočio. Malen, tek u trenu, s tragovima vječnosti u beskraju, s osjećajem stvaranja onoga što mi je dato. I koje su mi stvarne moje moći? 'Hvala', za sve što mi je dao. 'Molim', za ispravnost djelovanja po ćemu ću djelovati za cjelini u kojoj ću time potvrđivati i sebe i sve koje volim. Ljubav kao istinski odnos prema onome što me ćini i onome u ćemu jesam, kao i vi moji dragi prijatelji. I opet sam malo putovao sjedeći uz tastaturu. Znam da moje misli izlaze iz odnosa u meni, po kojima su i nastale. Mnogo toga nekima neće biti razumljivo. Prilično je to stvar i moje sposobnosti prikaza. Eto, ja nabacio. Sve Vas najljepše po zdravlja i voli Vaš Mladen ha,ha,ha mislilac :))) |