Neke stvari se nikada ne bih trebale dogoditi, a i ako se dogode ljudi bi ih trebali zadržati za sebe dok ih ne prođu jer samo naprave više štete nego olakšanja što su izrečene.
Rekao mi je da me voli, iznebuha, ničim izazvano i onda to još par puta ponovio. U tom trenutku mi se stegnuo želudac i sve stanice u tijelu su doživjele električni šok, dobro da sam sjedila, rekla sam da sam shvatila, otšutila i pozdravila spuštajući slušalicu.
Kako, zašto, otkuda? Čovjek koji je od mene stariji 30 godina, koji mi može biti otac, koji me zna zadnjih 10 godina i koga sam stvarno gledala kao očinsku figuru, ogromnog talenta i znanja, netko kome sam se divila na profesionalizmu, ljudskom ponašanju i na tome što unatoč visokom položaju se prema ljudima ponaša osobno, a ne šablonski. I koji ima ženu. On sada voli mene?
Kako se to dogodilo, u kojem trenutku? Ja ne znam. Nismo se susretali često, razgovori su bili profesionalne i obiteljske prirode, na javnim mjestima usred bijela dana. Nije bilo nikakvih aluzija, neprimjerenih tema, intimnih priča ni pitanja. Ja nisam treptala očima niti mahala sisama i guzicama niti bilo čime pokazivala da sam zainteresirana za njega kao muškarca, niti sam se osjećala kao predmet njegove želje.
Možda sam bila slijepa jer mi to nije padalo na pamet, jer sam u njemu gledala zamjenu za očinsku figuru koju nisam imala na pravi način, ne znam. Znam samo da sam se u tom trenutku osjetila tako incestuozno i ljigavo, ipak to je moj problem jer nikakav incest nije u pitanju i odakle da on zna da sam ga gledala očinski, to je samo moj problem. Hodala sam okolo u šoku i grču jer mi je srušio jedan dio svijeta i velikog povjerenja kojeg sam imala u njega jer on nije osoba koja ganja ženske, u svim ovim godinama koliko ga znam niti jedna riječ o takvom ponašanju se nije čula, a da je bilo nešto već bi se saznalo, tako je to kad vas zna jako puno ljudi, onda ne postoje tajne.
Ponovio mi je da me voli, ja sam rekla da ne mogu o tome. Razmijenili smo jedan poslovan mail nekoliko mjeseci kasnije i to je to. Nekako se nadam da ga je to prošlo, da se predomislio. Jedino što želim je praviti se kao da se taj dio nikada nije dogodio. Želim da se stvari vrate na staro, da možemo normalno razgovarati, da ga mogu pitati stvari koje me zanimaju vezano uz struku, da mogu s njim voditi intelektualne razgovore i debate bez razmišljanja o onome što želim zaboraviti.
Znam da stvari ne mogu biti iste jer što je rečeno je rečeno, mada sam ja sposobna praviti se da nisu, ne znam da li on može i to što sam tako brutalno prekinula svako slovo o tome. Bila sam sretna što netko kome sam se profesionalno i intelektualno polako postaje moje prijatelj, a onda je sve otišlo niz vodu. Kako vratiti prijateljstvo muškarca koji je zaljubljen u tebe?