Noć kazališta je kulturno događanje koje ima tendenciju da postane tradicija, kako to samo lijepo zvuči i koliko to nema uporišta u stvarnosti. Ova priča je posvećena Noći kazališta u Osijeku. Duboko se nadam da nije tako u drugim gradovima.
Kao što se to obično radi u našem gradu od velike ideje nastane sranje i sav uloženi trud padne u vodu radi nečije neorganiziranosti ili nesposobnosti.
Promocija samog događaja je prošla sasvim solidno, objavljene su predstave koje će se odigrati i u koliko sati i to dosta ranije tako da sam se mogla organizirati i da se stignu nabaviti karte, besplatne naravno, ali karata nije bilo. I onda mi je već palo na pamet da to neće nikako izaći na dobro. Sasvim je postojala velika mogućnost da ne postoji mogućnost da recimo dođemo na predstavu u 24 sata.
Došao je i taj dan, ispred kazališta je orio razglas s nekim pijetlom kao da reklamiraju Pevec i to se vrtjelo u beskonačnost, a kad ono u 19.20. ispred kazališta ogromna skupina ljudi koja se gužva i stišće dok neki entuzijasti ili bezobraznici pokušavaju pronaći rupe i progurati se prema naprijed. Izgledalo je kao kad se gladni penzioneri bore za besplatnu hrani koja se dijeli na otvaranju trgovačkih centara ili krajnje otužno i neukusno.
Ne znam odakle organizatorima ovog događanja u Osijeku potreba pretvoriti ljude u stoku, krdo, bezglavu gomilu bez imalo dostojanstva koji gaze jedni preko drugih. I kako to povezati s kulturnim uzdizanjem, njegovanjem duha i ljepotom teatra. Kao i obično idemo svesti ljude na primitivce i onda im se smijati, samo bih voljela znati kome je to bilo smiješno i čija je ideja to bila.
Ako je već sve organizirano tako da je besplatno, zar se nisu mogle tiskati karte ili barem ispisati papirići s brojevima sjedala i žigom kazališta koje su se ranije mogle podići na blagajni kazališta, posebno za svaku predstavu tako da veliki broj ljudi može pogledati predstave. Izgleda da je puno jednostavnije prištedjeti na papiru i pustiti ljude da se guraju i tiskaju radi malo kulture pri tome im oduzimajući i to malo dostojanstava koje ima je ostalo u današnje vrijeme. Naravno da su 2 dana prije promijenili repertoar, pa su umjesto 3 predstave ostale 2.
Krajnje je tužno što će to proći nezamijećeno i što će se ova tradicija trčanja do sjedala kao pobješnjele mladenke do haljina na dan ogromnih sniženje nastaviti jer menedžment nije u stanju napraviti posao kako treba. I onda se čude zašto ljudi ne idu u kazalište. Možda što osječko kazalište ne zaslužuje da se ide u njega, s ovakvim postupcima definitivno ne.