Postoji jedna zvijer koja me opsjeda svako mjesec... ne, ne mjesečarim, ali se redovito pretvaram u vukodlaka i teroriziram nevine žrtve oko sebe, ne jako, ali osjetno.
Naravno radi se o pms-u.
Svi oni koji misle da je to izmišljotina moderne medicine i farmaceutskih lobija definitivno nisu žene.
Od jedne realne, stabilne i dosta flegmatične osobe postajem čudovište.
Stvarno se trudim ne ugrožavati ljude oko sebe svojim gunđavim i zlobnim komentarima, ali otmu se, izlete prije nego stignem zatvoriti usta.
Nisu svi pms-i jednake težine i jačine, ali neki zagrizu duboko do kosti... i ne puštaju. S vremenom sam počela ljude oko sebe upozoravati i govoriti bolje nemoj pričati sa mnom jer sam otrovna i ovo nije ništa osobno, samo nisam normalna.
I kako si pomoći?? Jedan dio istresem okolo naokolo, recimo na tv (što u normalnom stanju ne dolazi u obzir jer je presmješno, barem meni), a druge pokušavam otupiti nekakvom fizičkom aktivnošću, što teža to bolje, glazbom ili nekom distrakcijom kao omiljeni film. Najčešće doživi vrhunac u jednom danu kada bi i službeno potpisala da nisam uračunljiva. Jer budimo realni kada su hormoni u pitanju to nema nikakve veze s raciom. I što je bolje i takvom trenutku sam svjesna da sam luda, ali me to ne ometa. U biti samoj bi sebi savjetovala: odaberi zid i opali... ne znam d ali bi pomoglo, nisam probala.
Ovo je realno sagledavanje nenormalne žene... he he, a kasnije se bacam na fizičke aktivnosti i gledanje stvari koje će mi odvući pažnju na neko vrijeme, pa možda zvijer zakunja.
E da pomaže i punokrvna čokolada i sex.

P.S. Vidim da je post objavljen 2 x za redom i ne mogu to maknuti.