Ja volim spavati...i volim sanjati.
To mi je jedna od dražih zanimacija i načina opuštanja.
Dio mene koji živi kada spavam uzimam jednako kao i onaj dio koji je budan, jer to sam sve ja.
Snovi su zanimljiva stvar. Noćas sam imala jedan takav koji me pratio cijeli dan. I hodala sam s smješkom na licu.
Inače se jako često potpuno sjećam svega što sanjam. A ovaj je bilo jako lijep i živih boja, mirisa i osjećaja.
Sanjala sam prisnost i nježnost, dragost i spokoj.
Sanjala sam toplinu i sreću, sanjala sam sigurnost…sanjala sam sreću.
Sanjala sam sebe u situaciji potpunog povjerenja i one dječije opuštenosti i zaštićenosti.
Sanjala sam da je netko blizu mene i da se iza dodira ne krije ništa skriveno ili zakamuflirano.
Sanjala sam sreću u paru, onu iskrenu bez zadrške i bojazni.
Sanjala sam osjećaj… osjećaj i blizinu, dodir i sreću.
Sanjala sam i bila sam sretna.
Nečiju iskrenu želju da me poljubi od sveg srca, sa rukama oko mene dok ležimo na travi, zelenoj i mirisnoj…potpuno obučeni.
Bila sam sretna i kada sam se probudila, san je stvaran i ne gubi ništa na javi.
Drago mi je zbog tog događaja.
I samo me podsjetio da još nije vrijeme , još ne…
jer i u snu sam okrenula glavu…
iako se on nije dao smesti i pljubio me u vrat, lice, puno puta, brzo, meko i pomalo razočarano. I onda mi je bilo žao zbog tog mog čina…
Zadnje čega se sjećam su njegove usne boje maline.
Hvala ti .