Osim hrane tu su oblici konzumerizna i smeća za naš um.
Različiti reality koji se redovito vrte na televiziji, jedan završi, a drugi počnje.
Svi znaju ko su ti ljudi i svi o njima pričaju na kavi, faxu, trgovini, ulici??? A ono sjaj i premija ljudske "pameti i obrzovanosti", ljudi koji ispunjavau razgovore barem polovice nacije.
Neki pričaju da ne gledaju, ali potajice prate i oni koji prate bez pretvaranja.
I svaki dan oko sat vremena se gleda kako netko jede, pere zube, ili jednostavno sjedi na kauču i tako 3 mjeseca...3 mjeseca!
Ne vidim ništa stimilirajuće ni opuštajuće u nečijoj gluposti ni u svađanju, vrijeđanju i blamiranju.
Osim toga na jednoj od televizija svake nedjelje oko 23 h kreće sažetak nečega od čega mi mozak poželi iskrvariti, ali eto to je vrlo praćena emisija. A neka tamo plavuša i njezin zalizani muž su postali stalni i obavezni posjetitelji naših ekrana, portala, novina i naravno razgovora.
Ima takvih likova više nego dana u godini, a većini njih je inteligencija na "nivou". Iz tako iz dana u dan.
Na kraju treba ne tražiti što nas zanima, ako ovo nije cilj zanimanja, već bježati od svih tih stvari koje nas napadaju.
Tu je još i nasilje, na filmovima i ono na vijestima, jer danas vijesti nisu vijesti ako nema krvi kao u akcijskom filmu. Ne treba margializirati što se odgađa, ali ne treba ni praviti spektakl koji pojačava dramu i žutilo.
Hrane nas smećem najnižih strasti i mi vičemo joj, još, želimo još! Posebno kviz, koji neću imenovati, gdje ljudi pričaju stvari koje ni pratioci ne znaju da ne bi osvojili ni kune i bili glavna sprdnja do slijedeći puta. I onda opet sve ispčetka.
Da ne želimo još ne bi bilo potrebe, niti bi nam prezentirali sve te nevjerojatne ljude, a to nije bio kompliment. Ne bi bilo svih tih showa jer ih nitko ne bi gledao. Ali ljudi su željni gluposti, tuđeg sramoćenja, poniženja, jeftinog i instant uspjeha, guzica i sisa. A onda kada smo kolektivno oglupjeli možemo gledati emisije koje će nam reći kako da si pomognemo jer eto naš mozak je stvarno došao u fazu da slijepo slušamo i pratimo što nam oni na tv-u govore. Ako si na tv-u onda valjda znaš šta pričaš...to su bila vremena Olivera Mlakara i Helge Vlahović, danas će biti obrnuto.
O knjigama ni riječi osim ako i one naravno ne izazivaju skandal pa se masovno kupuju.
Pazimo silno da nikada nismo u samoći jer bi onda čak morali nešto i razmišljati i baviti se sobom pa zato trpaj svega i svačega da bruji, treperi i šareni se.
Kada bi smo pazili što konzumiramo preko oka i uha bili bi sretniji sami sa sobom. Jer nisam ništa pametnija ni obrazovanija jer tamo neka ne zna izgovoriti 3 suvisle rečenice . Ako ćemo se uzdizati tako jer je netko gori od nas, onda nam ni sva evolucija neće pomoći u stagniranju i nažalost opadanju grupnog i pojedinačnog intelekta.
Kada bi birali da ne konzumiramo sve to možda ne bi mogli sudjelovati u svim razgovorima, ali onda nam ne bi ni bilo bitno da budemo svakom loncu poklopac jer pametan čovjek zna šta mu je bitno, a što ne.
Nije istina da sve zabavne stvari moraju biti tako jeftine i bez dobrog ukusa, jer mozak ne može dobiti proljev, ali može oglupiti.