Pročitala sam članaku Cosmu u kojem u detalje opisuju žene koje su same i nisu depresivne zbog toga.Ne znam samo što je u tome toliko neobično?
Zar se svijetu stvarno prikazujemo tako da samo jadne bez partnera, manje vrijedne, da nam nešto nedostaje ili je svijet kriv što nas gleda na takav način ili je i jedno i drugo.
Da li žena može biti zadovoljna i biti sama? Mislim da može... ipak jako puno njih se ne slaže s tim ili se prave da je to njihova furka dok ne dođe prvi pripadnik muškog roda.
Zar ako smo nesretne same sa sobom partner može pomoći i magično riješiti sve naše probleme? Ako ne volimo sebe da li on tu može promijeniti naše mišljenje trajno ili je ideja da smo lijepe nestaje s njegovim odlaskom?
Ako ne volimo sebe i naši partneri će počet to isto misliti o nama s vremenom jer odašiljemo tu sliku.
Uostalom nijedan čovjek pa makar to bio Muškarac nije dovoljno moćan da riješi probleme koji su naši. Da se radi o promjeni žarulje, osigurača ili ulja u autu problem bi bio riješen, ali tko može popraviti ili promijeniti ono što nam se ne sviđa ili treba popraviti osim nas samih.
Ako se pogledam u ogledalo i sviđa mi se ono što vidim tko mi može reći drugačije, tko mi može reći da nisam lijepa i zgodna ako se ja osjećam tako.
Ali ako se osjećate ružno, debelo i nepoželjno koliko god vam netko govorio da ste suprotno od toga nećete mu nikada povjerovati do kraja.
Ako ste nesigurni u sebe da li će prisustvo muškarca to riješiti, možda dok ste u njegovoj blizini, a onda će te postati nesigurni u njega dok nije tu.
Nikada nisam čula da neki muškarac vrednuje sebe time da li ima djevojku!
Vrednuje se po količinom novaca koje zarađuje, koju poziciju ima na radnom mjestu, koji auto vozi, koliko je dobar u sportu kojim se bavi, koliku ribu je upecao, koliko alkohola može popiti, s koliko je djevojaka spavao, ali nikada nisam čula da misli da je manje vrijedan zato što nema djevojku. Možda bi želio da ima djevojku ili stalnu vezu, ali to ni u jednom trenutku određuje njegovu vrijednost.
Malo koji muškarac će se nakon sexa ogrnuti plahtom na putu prema wc-u bez obzira koju škembu nosi ispred sebe ili govoriti partnerici kako je ružan i debeo da bi ga ona uvjerila u suprotno.
Biti će da ono vrednuju sebe preko njih samih ili sposobnosti koje posjeduju, a ne po privjesku ispod ruke.
Zar je nama toliko bitno da budemo privjesak pa nema veze što on nije ni blizu onoga što bismo željale, bitno je da nismo same? Iskreno se nadam da to nije tako, ali sve mi se čini da bih bila u zabludi.
Ipak između "freemales" i "muško pod ruku" postoji cijeli spektar pa nije sve tako crno.
Kada bi bili u vezi zato što želimo partnera, a ne majstora koji krpa rupe u našim temeljima bilo bi puno manje drama, suza, ponižavanja i neurotičnih stvari, a i pristajale bih na puno manje kompromisa koji ne poštuju nas.
Ako volim sebe, vjerujem u svoje sposobnosti, dobro radim svoj posao, zarađujem svoj novac zar bih radije bila s nekim tko me koči ili se ne ponaša lijepo prema meni ili sama i zadovoljna jer sam postigla sve to.
A kad naiđe partner koji koji nam odgovara onda nećemo biti privjesak već djevojka i nećemo biti ništa manje ili više vrijedne već samo sretno zaljubljane i tretirane kao osobe .