Prije par dana sam upoznala djevojku čiji otac ne želi platiti neke izdatke vezane za školu, djevojka ima 14 godina, a roditelji su svježe razvedeni. Jednostavno je odlučio ignarirati njezinu potrebu ili praviti se grbav, majka se našla u neogodnoj situaciji jer je mislila ga je račun podmiren! Osim sramote što ju netko poziva na red još mora i smisliti kako da sakupi novac kojeg trenutno nema, provjerava kartice i napokon plaća jedan dio računa.
Kako se dogodi da dijete s kojim živiš 14 godina odjednom postane manje tvoje dijete?? I kako odlučiš zanemariti potrebu svog djeteta jer eto ono već par mjeseci ne živi s tobom, ali te redovito viđa? Šta se to dogodi u glavi muškarca da od "tvoje krvi i mesa" i "tvog ponosa" postane nešto što odlučiš ignorirati po želji? I kad se dogodi onaj ključni trenutak prekretnice?
Možda bih i shvatila da je dijete oko 2 godine pa i nisu uspostavili nekakv kontakt jer eto majka ga hrani, kupa i mijenja mu pelene, a još ni ne govori kako treba ili jednostavno ne zna šta želi i da se s vremenom ona mala veza izgubi. Ali to je poluodrasla osoba koja je zauzimala važan dio u nečijem životu 14 godina, a sad je odjednom manje bitna jer eto otac i majka ne žive zajdno.
Da li bi taj isti otac odlučio ne platiti račun da žive u istom domu ili se djeca koja ne žive s njim sad više ne računaju baš izrazito kao njegova? I kako to dijete s vremenom postaje manje tvoje, pa manje-manje tvoje dok ne dođe do trenutka da je samo teret na računu svaki mjesec?
Možeš promijeniti ženu, partnera, prijatelje, religiju, način prehrane, stranku, ali kako u glavi pomjeniš činjenicu da tvoje dijete više nije baš tako tvoje?