srijeda, 08.04.2009.
vrijeme je stvarno relativna stvar
nikad mi vrijeme nije ovako brzo letjelo,
sati su kao minute,
vikendi prolaze
a ni ne okrenem se.
nikad nisam svaku minutu provedenu s Njim
željela što duže zadržati u svom sjećanju.
uopće nije važno gdje smo
u automobilu,
negdje na putu,
na nekakvom sastanku,
na pola poslovnog ručka,
(idem i ja na poslovne ručkove, aha ;) - to je opaska Levantici)
u društvu ili potpuno sami,
ispred tunela
iza ralice
ili pod vedrim nebom na suncu,
jedino što nam je trenutno važno je da smo zajedno :)
i želim da taj osjećaj traje što duže.
a znam da neće vječno.
zato sam sad halapiva
kao dijete gladnih očiju
koje bi pojelo što više u trenu
a ne stane mu u stomačić.
a oči gladne.
i moje su.
i hrane se
provedenim zajedničkim trenucima
a onda je vrijeme moj stomačić
u koji ne stane više
no 24 sata u jedan dan
60 minuta u jedan sat
60 sekundi u jednu minutu.
a ja bih vječnost
halapivo :)
- 12:14 -
