ponedjeljak, 16.06.2008.
ovaj vikend proletio.
došli gosti.
dragi gosti :)
tablete me održavale na životu.
iako nema pomaka.
nisam kuhala, pravila specijalitete u kuhinji,
no restorani su obavili svoje.
ekipa se uredno ismijavala mojem hodanju, ustajanju i sjedanju.
da sam trudnica sa trbuhom do zuba mislim da bih lakše obavljala iste radnje :)
krkala sam se tabletama da bih mogla ustati na dvije noge iz kreveta.
grad im se svidio.
posebno Tvrđa.
svidjelo im se što sam svugdje kao doma.
po tom su shvatili koliko je moj grad ustvari selo.
bili ponosni što su sa mnom i što ih svi vide.
bili su sretni što vide ljepote Baranje, jedu domaće specijalitete.
priroda ih oduševila.
kao da su došli na godišnji obzirom na njihov dosadašnji radni tempo.
moj grad je laganini.
nitko nigdje ne žuri i sve se stigne.
opuštencija.
bili jučer u Begešu.
kod Saleta u Operi.
otišli na večeru.
vratili se ujutro.
legla u 4, probudila se u 6,15, pa još malo do 7 ubila oko.
sutra put Zg pa onda za Sofiju.
mislim, ne idem na godišnji,
da ne bi netko slučajno pomislio... ;)
ne.
rad, rad, rad.
nedjelja ponovo doma.
ponedjeljak opet radni.
naspavat ću se pri povratku.
ni injekcija više ne pomaže.
danas primila dvije.
jbg.
trebala bi na masažu, kažu prijateljice. znam.
trebala bi mirovati, kaže doktorica i nudi mi bolovanje.
aha, u nekom drugom životu.
jednom ću se zauvijek smiriti ;)
i odmirovati.
danas samo još trebam ponovo se spakirat.
najmrži dio.
kad bi barem postojala služba koja to radi.
daš im popis i kažeš što želiš da ti slože i čekaju te spakirani koferi.
a ti mrtvo hladan legneš spavat
jer znaš da je sve složeno i pod kontrolom.
dođeš u hotel, otvoriš kofer
a sve onako kako si tražio, stoji i čeka te.
ludilo :)
kad se vratiš s puta,
dođu, izvade stvari, operu, popeglaju i slože nazad u ormar.
a ti samo odmoriš.
ovako ni ne izvadiš sve a opet moraš slagat novi kofer.
pitam se kad će mi standard biti takav da ću si takvo što moć i priuštit.
micka će čuvat prijateljica.
again.
taj dio mi najteže pada.
ali mislim da je za njega to najjednostavnije jer ne mijenja okolinu.
da je sa mnom na putu
izmrcvario bi se kao i ja
i bio sam u nepoznatoj hotelskoj sobi.
ne znam što je gore.
spava duša u meni.
možda od tih injekcija.
sjećam se,
jednom sam imala alergiju na licu
i dobila nekakvu injekciju da mi smiri reakciju
od nje sam spavala do jutra tog dana do sutradan ujutro.
ove današnje valjda nisu tako jake.
ili sam ja postala imuna.
tko zna.
suma sumarum:
vikend je bio bez obzira na sve (bolove) jaaaako jaaako lijep,
jedan od onih koji će se pamtiti zauvijek :)
- 15:19 -
