petak, 02.05.2008.

jagode

ovo je za one koji vole čitati o mojim malim putovanjima Belgijom :)
a i one koji žele shvatiti poneku fotografiju koju stavim na ptičici.
pa tako...
kako je četvrtak bio neradni dan pa i ovdje u Belgiji,
moja draga ekipa i ja odlučili smo nakon kasnog doručka
otići u jedno malo mjesto Wepion nedaleko Bruxellesa,
poznato po uzgoju jagoda
(netko ovdje zna da obožavam jagode jer svaki put kad otvori hladnjak
na mojoj polici nađe košaricu s jagodama pa je odlučio odvesti me u njihovo carstvo).
Belgija ima bezbroj malih slatkih mjesta za koja možda nikada niste niti čuli
ali su toliko lijepa da se u svako poželite vratiti ako ne i ostati živjeti.
Wepion se nalazi uz rijeku Meuse, malo, mirno mjestašce
povrh kojega se nalaze ogromne plantaže jagoda.
ondje imaju čak i svoj muzej jagoda (http://www.museedelafraise.be/)
pa smo tako sjeli u automobil, nas petero i jedan pas i uputili se.
kiša je padala, sunce je sjalo, no to je normalno za ovo doba godine i za Belgiju
pa nas ništa nije dalo omesti, cijelim putem smo pjevali.
kad smo stigli, raj za moje oči :)
na svakih stotinjak metara nalazi se po jedna mala drvena kućica s jagodama, preslatko :)
a samo mjesto, milina za oči i dušu.
i s nekoliko kg jagoda u malim košaricama
sjeli smo uz rijeku na klupu i tamanili jagode uz sladoled :)
bilo je prelijepo!
onda se veliki pas odlučio naganjavati sa divljim patkama i guskama u rijeci
pa se naravno okupao i kako je vani u stvari hladno, morali smo se nekako posušiti.
teško ali uspjeli smo :)
poslije toga smo otišli do slatkog mjestašca Dinant,
sa tvrđavom na vrhu brda,
i ja sa najmanje kondicije nagovarala sam njih petero
da idemo stotinama stepenica do vrha
(ja koja sam zadnja u koloni bicikla jer nemam ni k od kondicije) :))
ipak smo išli uspinjačom i gledali grad odozgo, vrlo lijep gradić, također uz rijeku.
otišli popiti kavu i odlučili otić nešto pojesti.
kako je Francuska samo 20tak km udaljena, pao je prijedlog da odemo nešto ondje pojesti,
no valjda su svi bili pregladni, odlučili smo pojesti negdje pomfit usput.
dakle, vozali smo se i vozali
te stali u još jednom selu pogledati vodeni mlin
i ondje nas je zasuo led, ne prevelik,
no dovoljan da je sve u par minuta bilo bijelo :)
belgijsko vrijeme :)
i gladni, naletimo na malu kućicu s pomfitom.
uletjeli unutra, a ono, ne da ti izdržati kako smrdi po starom nemijenjanom ulju.
pogledaju u mene (ne znam zašto, ja nisam dala prijedlog a ni ne volim pomfrit)
a ja pitam jel moram i ja to jesti.
umrli su od smijeha (valjda sam tako tugaljivo pitala) i svi smo izišli van
te smo otišli u mali slatki restoran i pojeli normalan izvrstan ručak.
poslije su mi bili zahvalni :)
vratili smo se doma oko osam navečer.
bio je to stvarno prelijep dan.
u 22h spavala sam kao beba, opijena zrakom
ponekim poljupcem
i jagodama :)