srijeda, 26.03.2008.
prijateljice
htjela sam danas podijeliti s vama svoju radost
što sutra putujem u Hr :)
ipak, baš zbog mog dolaska nazad,
(odnosno samo privremenog posjeta mom gradu)
počele su mi se javljati moje prijateljice.
i koliko mi je drago s jedne strane
jer su mi to drage prijateljice
(s kojima sam provodila sate i sate zajedno)
i nedostaju mi svo ovo vrijeme mog boravka u B.,
s druge strane sad su se sjetile nakon par mjeseci uopće javit mi se
i pitaju hoćemo li se naći na kavi.
i iako mi je drago što me žele vidjeti i očekuju me
svo ovo vrijeme pokušavala sam nagovoriti ih (blaga riječ)
da mi se barem povremeno jave putem maila
jer ima stvari o kojima bih voljela s njima razgovarati
jer sam bila u ponekoj dilemi, trilemi,...problemu,
nisu to učinile sve ove mjesece.
uvijek sam bila spremna ostaviti sve što sam trenutno radila
za svoje prijateljice
i neispavana jer sam noćima radila za kompom
svejedno znala sjediti i crtati im nešto
jer im je gorilo pod nogama
i spašavati im poslove
i nalaziti vrijeme za njihove probleme
i priče
satima
danima.
i bila sam uvijek tu.
kad sam otišla
mislila sam da im neće biti toliko teško
odvojiti pokoju minuticu dvije (dobro petnaestak)koji dan u tjednu
i napisati mi mail,
ne da bi se zadovoljila forma
već da ono što sam ja do tad za njih radila
možda malo vrate.
jer mi nije uvijek bilo lako ovdje.
i imam, i drago mi je jako što imam,
drage priajteljice koje znaju u kakvim sam situacijama,
koje jako dobro razumiju kroz što prolazim
jer su našle vremena za mene,
kao i ja za njih, uvijek.
i njima zahvaljujem neizmjerno
jer su mi velika pomoć i podrška.
i moje drage nove prijateljice
koje sam upoznala na ovim prostorima bloga
i koje su isto tako pokazale brigu i suosjećanje
za djeliće kriza koje sam ispustila kroz tipkovnicu.
vama drage moje, iskreno hvala :)
jesam li samo malo osjetljivija danas
jer se ponovo moram pakirati
a to stvarno ne volim,
ili zato što nema sunca da me malo nahrani svojom energijom,
ili zato što mi je mama (koju još nisam ni vidjela ali svejedno uspijeva)
jučer dva dana prije mog dolaska uspjela dići žilu,
ili zato što ne želim kad se vratim razmišljati o problemima koji nisu moji,
jer želim imati i pamtiti moj odlazak u Os kao lijep izlet,
i hraniti se lijepo provedenim trenucima u mom gradu
ostatak vremena koji trebam provesti ovdje?
jel zato što ovdje sad ostavljam nekoga
bez koga ne znam više niti zaspati
ako ne čujem njegov glas prije prvog sna?
jel zato što se bojim da svoj grad više neću gledati istim očima?
jel zato što se sad ponovo trebam privići na svoj stan
koji nakon toliko vremena više neće biti isti?
jel zato što znam da samo privremeno dolazim?
možda bih se više veselila da dolazim za stalno?
ili ne bih?
kako je život čudan.
mog Micka ću napokon vidjeti, to me jedino iskreno veseli.
ne znam.
možda sam samo preosjetljiva danas.
- 15:05 -
utorak, 25.03.2008.
snijeg...
ovaj Uskrs
drugi je po redu koji mi se baš nije posebno slavio.
prošle godine cijela obitelj se na kraju pozvala kod mene
pa sam htjela/ne htjela bila u blagdanskom raspoloženju,
i na kraju je bilo jako dobro.
ove godine, natjerala sam sama sebe ne dozvoliti si biti neraspoložena.
pa mi je čak prijateljica uspjela kupiti boju za jaja
jer ja naravno nisam stigla :)
ovo radno vrijeme ovdje ubija me.
pa sam ipak obavila i sitnu kupovinu svega i svačega na vrijeme.
i stigla i proslaviti prijateljičin rođendan u jednom japanskom restoranu
gdje nas je kuhar koji sprema jelo pred nama
gađao tom istom hranom (ne pitajte me, za mene je to previše)
i stigla praviti i kolače (ah, što ću, sva sam zlatna, trep, trep)
i obojati jaja
i čak sam otišla i na misu na hrvatskom jeziku
u jednu malu simpatičnu crkvicu u Bruxellesu.
u crkvi je bio doživljaj :)
poluprazna ispočetka, napunila se do posljednjeg mjesta.
svake nedjelje ondje se služi misa na hrvatskom.
svećenik stariji čovjek,
uči se još uvijek svirati klavijature na synthesizeru
sluh mu je također pomalo upitan,
no ipak dobar je valjda ljudima ovdje
pa misa koliko je čudna toliko ipak pomalo podsjeća na mise u domovini.
i negdje na pola zvoni nekome mobitel.
i zvoni...
i zvoni...
i svi se pogledavaju.
čuje se neka poznata hercegovačka melodija
(nemam ništa protiv hercegovaca, samo mi je bila poznata).
i u jednom trenutku svećenik zastane, pogleda u svoj mobitel
odbije poziv, slatko se nasmije
te dok svi čekaju što će se dalje dogoditi
odtipka jednu - dvije porukice, pošalje ih i nastavi s misom :)
bez isprike :)
to se valjda tako radi u dalekoj europi :)
ili smo si svi toliko bliski da si možemo dozvoliti takve male situacije :)
kolače su sve pojeli
tražili da ih ponovim (ah, što ću, nije mi teško)
i sutradan smo krenuli na kratki izlet prema Sjevernom moru, u luku Oostende.
dakle, trebam li reći da me propuhalo do kosti?
trebam li reći da me sat vremena vrele vode pod tušem nije uspjelo ugrijati?
ili sam ja strašno zimogrozna ili su ljudi puno toplije odjeveni
ali negdje postoji razlika.
jedva smo stigli do obale jer je vjetar toliko puhao
da nas je nosio, a nismo baš sitni :))
istovremeno, obitelji s malom djecom šeću uz obalu i uživaju!?!
djeca u kolicima!?!
izgleda da je u meni problem :))
kako je to bilo previše za moje zimogorozne kosti
uputili smo se u obližnji gradić Brugge.
grad je kao bombon, sladak,
pun mostova, kanala, lijepe fasade, lijepi trgovi
male slatke trgovinice, mali restorančići,...
za poželjeti ostati u njemu!
a vrijeme...
snijeg :)
pada i pada...
protrčali smo gradom i obećali sami sebi doći drugi put po sunčanom vremenu
nadam se da ćemo uspjeti jer vrijedan je toga.
danas se probudih i kroz prozor vidjeh bijeli tepih
preko 10tak cm snijega,
pravo proljeće :))
prijatelji kažu u drugim dijelovima Bruxellesa i preko 25 cm snijega :)
a ja htjela ponijeti za koji dan svoje kapute doma,
kao, ne trebaju mi više ovdje :)
- 10:34 -
petak, 21.03.2008.
prsten
prijateljica odavde ima rođendan
i ja nemam kad otići joj po poklon.
a željela bih pokloniti joj nešto što će joj se svidjeti.
a u feng shui filmu je.
a znam da kad sam ja počela proučavati feng shui
shvatila sam da sam u hrpi stvari prilikom uređenja svog stana pogriješila.
dakle, treba biti oprezan pri izboru poklona.
pa sam odlučila uzeti nešto što će odgovarati tom načinu razmišljanja,
biljku koja se zove Pachira aquatica
jer je to jedna od feng-shui biljaka koja donosi sreću i novac u dom
zbog karakteristika 5 velikih listova
koji simboliziraju 5 feng shui elemenata: metal, drvo, vodu, vatru i zemlju.
i sva važna javila nekome meni dragom tko će taj dio kupovine obaviti umjesto mene
koju biljku treba kupiti :)
no, on je još trebao obaviti i kupovinu poklona za nju ali s njezinim suprugom.
pa kako su muškarci uvijek u dramama kad trebaju ženi uzeti poklon
otišli su u zlatarnu i našli se pred bezbroj nepoznanica :))
i onda su me zvali s pitanjima:
'znaš li možda koju veličinu prstenja ona nosi?'
ne.
'a jel bolje da joj uzme bijelo ili žuto zlato?'
pa koliko se ja sjećam ona nosi bijelo.
'a da joj uzme žuto? kakvo ti nosiš?'
ja nosim žuto ali bijelo je više 'in', modernije, uzmite joj bijelo.
'a zašto ti nosiš žuto?'
zato što sam ja drukčija,
nosim ga oduvijek i nosim modele koji su jednostavnih linija
ne nosim 'moderno' prstenje već ono koje se meni sviđa.
'a koju ti veličinu prstena nosiš?'
nemam pojma, no ona ima sitnije prste, sigurna sam
trebao je probati staviti neki njezin prsten na svoj prst kako bi mogao odrediti veličinu.
'pa daj izmjeri koliki je tvoj prsten'
ali neće vam to pomoći, sigurno ne nosimo istu veličinu,
kako nije nikada isprobao niti jedan njezin prsten?!?
'daj, jesi izmjerila?'
nisam, što,stvarno želiš da mjerim?
pa to ti se tako ne radi, postoji stožac na koji se stavi prsten i očita se veličina,
sad i da ti kažem ništa vam to ne vrijedi, drukčije su mjere
mogu ti reći promjer prstena u milimetrima.
'ajde, jesi? kako ti onda znaš svoju veličinu?'
pa ne znam je, odem u zlatarnu, isprobam prstenje
i kupim onaj koji mi se sviđa a čija veličina mi odgovara,
vrlo jednostavno :)
'i, koliko je milimetara?'
ti me zafrkavaš,stvarno želiš da mjerim?
pa nemam ni čime izmjeriti,
evo tu neki metar ostao od majstora u kući.
17, možda 16, ne znam, imam tu neki glupi metar.
'dobro, hvala ti na pomoći.'
sretno u kupovini!
nakon par sati pitanja s moje strane:
jesi kupio biljku?
'nisam još,
no našao sam izvan Brisla jednu veliku cvjećarnu
gdje ima različitih veličina, sutra ćemo ići kupiti, može?'
ok, htjela sam danas,
da ne uzimamo sve u zadnji tren, to ne volim.
'a ti, što si ti radila danas cijeli dan?'
radila, pisala, radila, mislila na tebe...
'i ja na tebe, ali više nego ti na mene'
ah, ti znaš baš koliko ja mislim na tebe.
'znam, znam da te volim više nego ti mene'
nemaš pojma, jako si mi nedostajao danas,
rekao si da ćeš doći tijekom dana, čekala sam te.
'i falio sam ti? koliko?'
stvarno, falio si mi.
nemoj mi reći da ćeš doći pa ne dođeš, budem tužna onda.
'hoće li te moći oraspoložiti ovo?'
iza leđa vadi malu vrečicu,
u njoj mala kutijica
smije se jer sam ja u šoku :)
ruke mi se tresu, ne mogu otvoriti paketić
'polako, polako..'
smije se
'sad shvaćaš zašto sva ona potpitanja?'
stvarno sam plavuša :))
- 09:19 -
ponedjeljak, 17.03.2008.
festival useljenika...
dakle.. :)
ovaj viked sam provela u Luxemburgu
gdje se održavao 25. festival useljenika.
ispočetka kad sam dobila pozivnicu
pomislila sam kako mi se ne ide, kako mi je L. daleko,..
stalno pronalazila sama sebi isprike zašto ne bih otišla.
najbolje je što je ekipa oko mene bila više zapaljena
za odlazak na istu feštu i sve su isplanirali bez mog znanja :)
samo su mi rekli da se spremim, da dolaze po mene i otfurali me.
ondje su me dočekali (naravno ne samo mene)
na hrvatskom štandu
tamburica, slavonski kulen, baranjsko vino,
poznata draga lica mojih osječana, pjesma.
toliko sam bila sretna da vam ne mogu opisati!
a na štandu hrpa postera mog grada
a ja kao dijete, pokazujem ekipi
'vidiš, ovdje pijem kavu,
a ovdje radim,
a ovo ti je moja ulica,
a ovo je naša katedrala,
a ovo je naš trg,
a ovo su moji parkovi,
a ovo ti je naša šetnica,
a ovdje ja stanujem,
a tu mi je knjižnica,
a ovo vam je tvrđa,
a ovo su vodena vrata
a ovo je spomenik kugi
a ovo je preko ljeta sve puno ljetnim terasama,
a ovo je naš pješački most,
a ovo...' :)
osmijeh nije silazio s mojih usana :)
srela sam hrpu ljudi
kao da su mi donijeli komad osijeka.
kud 'željezničar' pjevao je i plesao poslije
mlada lica, mlade generacije,
toliko sreće bilo je vidljivo u licima ljudi koji su ovdje desetljećima :)
podsjetilo me na vrijeme prije par godina
kad sam otišla na đakovačke vezove
i ondje vidjela mnoštvo mladih u našim narodnim nošnjama
koji su doputovali iz cijeloga svijeta, doslovno
i koji s toliko žara plešu i znaju naše pjesme i plesove.
suza je suzu stizala, sretne suze :)
- 15:52 -
četvrtak, 13.03.2008.
..uz uho...
sinoć sam bila na ciganskoj glazbi..
u jednom simpatičnom restoranu u samom centru grada
cigani sviraju...
bilo je prelijepo
kad su saznali da sam iz Hrvatske a oni porijeklom mađarski cigani
svirali su sve lijepe pjesme koje znam... :)
jedna lijepa večer
ispunila mi dušu :)
- 09:16 -
srijeda, 12.03.2008.
znam, ne pišem redovito...
malo sam zgužvana s poslom ovih dana bila
i premalo spavala
pa nakon ovih slova idem u krpe.
u zadnje vrijeme vrti mi se po glavi kako mi se ništa ne događa slučajno.
ne samo meni, naravno, već općenito, svima nama.
i ispočetka su me neke stvari smetale,
ono što mi se događalo,
putevi kojim mi je život krenio,
no shvatila sam da postoji razlog za to.
pa tako, tko bi rekao da ću u pola belgije
upoznati par mladih rumunja
s njima postati jako dobra
te da ću njihovom kumčetu ići na krštenje :)
pa sam prošli vikend bila u na krštenju maloj emi
i upoznala još hrpu njihovih prijatelja i rodbine,
kušala neka njihova tradicionalna jela.
i ne samo ovaj vikend, svaki dan mi je pun novih doživljaja
i neponovljivih iskustava.
i možda nekome to ne predstavlja ništa posebno,
a valjda i zbog moje osjetljivosti u zadnje vrijeme
kroz glavu prolazi hrpa pitanja,
hrpa.
- 15:12 -