srijeda, 26.03.2008.

prijateljice

htjela sam danas podijeliti s vama svoju radost
što sutra putujem u Hr :)
ipak, baš zbog mog dolaska nazad,
(odnosno samo privremenog posjeta mom gradu)
počele su mi se javljati moje prijateljice.
i koliko mi je drago s jedne strane
jer su mi to drage prijateljice
(s kojima sam provodila sate i sate zajedno)
i nedostaju mi svo ovo vrijeme mog boravka u B.,
s druge strane sad su se sjetile nakon par mjeseci uopće javit mi se
i pitaju hoćemo li se naći na kavi.
i iako mi je drago što me žele vidjeti i očekuju me
svo ovo vrijeme pokušavala sam nagovoriti ih (blaga riječ)
da mi se barem povremeno jave putem maila
jer ima stvari o kojima bih voljela s njima razgovarati
jer sam bila u ponekoj dilemi, trilemi,...problemu,
nisu to učinile sve ove mjesece.
uvijek sam bila spremna ostaviti sve što sam trenutno radila
za svoje prijateljice
i neispavana jer sam noćima radila za kompom
svejedno znala sjediti i crtati im nešto
jer im je gorilo pod nogama
i spašavati im poslove
i nalaziti vrijeme za njihove probleme
i priče
satima
danima.
i bila sam uvijek tu.
kad sam otišla
mislila sam da im neće biti toliko teško
odvojiti pokoju minuticu dvije (dobro petnaestak)koji dan u tjednu
i napisati mi mail,
ne da bi se zadovoljila forma
već da ono što sam ja do tad za njih radila
možda malo vrate.
jer mi nije uvijek bilo lako ovdje.
i imam, i drago mi je jako što imam,
drage priajteljice koje znaju u kakvim sam situacijama,
koje jako dobro razumiju kroz što prolazim
jer su našle vremena za mene,
kao i ja za njih, uvijek.
i njima zahvaljujem neizmjerno
jer su mi velika pomoć i podrška.
i moje drage nove prijateljice
koje sam upoznala na ovim prostorima bloga
i koje su isto tako pokazale brigu i suosjećanje
za djeliće kriza koje sam ispustila kroz tipkovnicu.
vama drage moje, iskreno hvala :)

jesam li samo malo osjetljivija danas
jer se ponovo moram pakirati
a to stvarno ne volim,
ili zato što nema sunca da me malo nahrani svojom energijom,
ili zato što mi je mama (koju još nisam ni vidjela ali svejedno uspijeva)
jučer dva dana prije mog dolaska uspjela dići žilu,
ili zato što ne želim kad se vratim razmišljati o problemima koji nisu moji,
jer želim imati i pamtiti moj odlazak u Os kao lijep izlet,
i hraniti se lijepo provedenim trenucima u mom gradu
ostatak vremena koji trebam provesti ovdje?
jel zato što ovdje sad ostavljam nekoga
bez koga ne znam više niti zaspati
ako ne čujem njegov glas prije prvog sna?
jel zato što se bojim da svoj grad više neću gledati istim očima?
jel zato što se sad ponovo trebam privići na svoj stan
koji nakon toliko vremena više neće biti isti?
jel zato što znam da samo privremeno dolazim?
možda bih se više veselila da dolazim za stalno?
ili ne bih?
kako je život čudan.

mog Micka ću napokon vidjeti, to me jedino iskreno veseli.

ne znam.
možda sam samo preosjetljiva danas.