ponedjeljak, 17.03.2008.

festival useljenika...

dakle.. :)
ovaj viked sam provela u Luxemburgu
gdje se održavao 25. festival useljenika.
ispočetka kad sam dobila pozivnicu
pomislila sam kako mi se ne ide, kako mi je L. daleko,..
stalno pronalazila sama sebi isprike zašto ne bih otišla.
najbolje je što je ekipa oko mene bila više zapaljena
za odlazak na istu feštu i sve su isplanirali bez mog znanja :)
samo su mi rekli da se spremim, da dolaze po mene i otfurali me.
ondje su me dočekali (naravno ne samo mene)
na hrvatskom štandu
tamburica, slavonski kulen, baranjsko vino,
poznata draga lica mojih osječana, pjesma.
toliko sam bila sretna da vam ne mogu opisati!
a na štandu hrpa postera mog grada
a ja kao dijete, pokazujem ekipi
'vidiš, ovdje pijem kavu,
a ovdje radim,
a ovo ti je moja ulica,
a ovo je naša katedrala,
a ovo je naš trg,
a ovo su moji parkovi,
a ovo ti je naša šetnica,
a ovdje ja stanujem,
a tu mi je knjižnica,
a ovo vam je tvrđa,
a ovo su vodena vrata
a ovo je spomenik kugi
a ovo je preko ljeta sve puno ljetnim terasama,
a ovo je naš pješački most,
a ovo...' :)
osmijeh nije silazio s mojih usana :)
srela sam hrpu ljudi
kao da su mi donijeli komad osijeka.
kud 'željezničar' pjevao je i plesao poslije
mlada lica, mlade generacije,
toliko sreće bilo je vidljivo u licima ljudi koji su ovdje desetljećima :)
podsjetilo me na vrijeme prije par godina
kad sam otišla na đakovačke vezove
i ondje vidjela mnoštvo mladih u našim narodnim nošnjama
koji su doputovali iz cijeloga svijeta, doslovno
i koji s toliko žara plešu i znaju naše pjesme i plesove.
suza je suzu stizala, sretne suze :)