petak, 19.10.2007.
..strah..
..da, kao što sam i pretpostavila.
strah je bio s razlogom.
opravdan.
nešto se promijenilo.
nešto veliko.
a za sve je kriv moj jezik.
vjerujem prijateljicama.
po ne znam koji put.
te iste bezbroj puta su me sj.. pa tako i sad.
ali ovaj put jedna puno starija, odraslija, puna životnog iskustva.
štitila je nekoga.
od mene.
ili od njega samog.
od emocija koje su bile obostrane.
gradila je svoj status kod njega.
preko mene male.
ovaj vikend trebala sam biti sretna.
ipak,
nije još niti počeo a osjetih da od svega toga ništa biti neće.
od sreće, mislim.
par krivih riječi osobe koja ima informaciju učinilo je svoje.
stvarno sam plavuša.
u duši.
nema veze.
ustat ću ponovno.
kao i svaki put do sada.
ustat ću jer noge su mi snažne.
očvrsle od niskih udaraca po cjevanicama i popucalih vena.
od velikog napora i dugotrajnog hoda.
ustat ću.
koliko god me boljelo.
ustat ću jer ne želim pokazati da je bol prevelika.
ne njoj.
ne njemu.
ne.
suza?
skamenila se.
u meni duboko.
ne mogu još uvijek vjerovati da će sve na takav način završiti.
kad dođe proljeće i kad odledi možda poteče potok.
a do tada...
- 14:20 -
