srijeda, 03.10.2007.
Dobro stvarno više...
...kad ću prestati
pred ljudima koji me predobro poznaju
biti ona cendrava mala
koju svaka nježna riječ može izbaciti iz takta
ali ne negativno
već izazvati suze (sreće, tuge,..ovisno o situaciji..) u očima?
jesam li stvarno toliko osjetljiva
da se ne mogu nositi sa izgovorenim riječima u mojoj blizini?
nitko mene direktno ne napada,
nitko meni ništa loše niti ne kaže
baš uglavnom informacije koje čujem budu s pozitivnim predznakom
al' pogađa me... ajme.
čak kad me napadnu imam čvrst stav,
tada suzu vidjeti nećete,
kad svi očekuju da ću plakati
dići ću prkosno nos
i pokazati kako sam jača od trenutne situacije
i kako se mogu s njom nositi...
na mome licu neće se tada vidjeti bol,
neće se vidjeti tuga.
a kad draga mi frendica dobije ključeve svog novog stana
i sva sretna nazove da podijeli radost
suze same idu...
zašto?
u trenucima kad svi misle da ću se slomiti
nije upitna moja smirenost, hladnoća i mogućnost rješavanja istog problema.
onda kad su svi dobro raspoloženi
i dogodi se jedan jednostavan trenutak
ili vijest koja samo može razveseliti sve prisutne
ja pucam, padam na ispitu, otkrivam se..
koji mi je q..?!
- 15:28 -
