...kad ću prestati
pred ljudima koji me predobro poznaju
biti ona cendrava mala
koju svaka nježna riječ može izbaciti iz takta
ali ne negativno
već izazvati suze (sreće, tuge,..ovisno o situaciji..) u očima?
jesam li stvarno toliko osjetljiva
da se ne mogu nositi sa izgovorenim riječima u mojoj blizini?
nitko mene direktno ne napada,
nitko meni ništa loše niti ne kaže
baš uglavnom informacije koje čujem budu s pozitivnim predznakom
al' pogađa me... ajme.
čak kad me napadnu imam čvrst stav,
tada suzu vidjeti nećete,
kad svi očekuju da ću plakati
dići ću prkosno nos
i pokazati kako sam jača od trenutne situacije
i kako se mogu s njom nositi...
na mome licu neće se tada vidjeti bol,
neće se vidjeti tuga.
a kad draga mi frendica dobije ključeve svog novog stana
i sva sretna nazove da podijeli radost
suze same idu...
zašto?
u trenucima kad svi misle da ću se slomiti
nije upitna moja smirenost, hladnoća i mogućnost rješavanja istog problema.
onda kad su svi dobro raspoloženi
i dogodi se jedan jednostavan trenutak
ili vijest koja samo može razveseliti sve prisutne
ja pucam, padam na ispitu, otkrivam se..
koji mi je q..?!
Post je objavljen 03.10.2007. u 15:28 sati.