ponedjeljak, 30.07.2007.
Šime na kvadrat
no.125
Šime no.1
Frajerčić klikne sa vrha zvonika ili odkud već: Hej ljudi, vratija se Šime!
I misto poludi.
Divojke se zarumene.
Muving razmjera povratničkog koncerta Mate MIše Kovača.
Jesam li spomenula da se divojke zarumenile?
Mornari naprave špalir veslima.
Ja na rubu stolice.
Očekujem uprizorenje Eduarda Verasteguia sa rastrganom morskom nemani u zubima.
Vesla se rastvore.
A tamo MORŽ!
Ekipa se onako frenetično radovala paru kljovica u prugastoj majici.
Zašto su divojke se rumenile?
Zato jer je donija frišku ribu.
Ajde dobro.
Hladni tuš i to.
Šime no.2
Antonio se napatio sa onom svojom; vruče mi je , hladno mi je, pa pokri se kad prolaziš kraj ljudi i te stvari.
A onda se neka jahta najvjerojatnije razlupala o neku hrid.
Svi pomrli osim Šimeta i njegove sponzoruše.
Ostali njih dvoje.
Šime se ispružija u onom pličaku, sav fin preplanuo...
.... a ova kenja da bi u hotel, pa solarij, pa jacuzzi pa nemam pojma kaj već nebi izmislila ...
A Šime slan u pličaku.
I damica poludi tek kad joj pruži pola litrice smeđe tekućine.
A kad ih spase.
Kad je vrate doma njenom uštogljenom Tomici koji je počasti svojim prisućem u krevetu eventualno na godišnjicu.
Kad joj dosade spa tretmani sa dozlaboga sex'in'the'city'wannabe dosadnim prijateljicama.
Kad joj izgori stražnjičica u solariju.
Kad ostane sama u jacuzziu a društvo joj budu jedino srednjovječni bankari i njihove debele cigare.
Sjetit će se ona svakog Bogom danog dana na otoku pod suncem i toplih večeri koje je propustila.
Kada je samo prigovarala i prigovarala.
A sve što je trebala.
Bio je Šime.
nedjelja, 29.07.2007.
urota.....
no.124
Urota mega filmskih kompanija i različitih casting i inih agencija.
Imaju samo jedan i jedino isključivi zadatak, ne, misiju , a to je uzeti na pik stvarne očajne kučanice i mučiti ih na mrtvo ime raznim biranim oružjima.
Jedan od starijih iz arsenala, brzopotezan ali ubojit i brzo zapaljiv je jamačno primjerak kojeg predočavam na slici.
Glava lagano u koso.
Okidač je na ovom primjerku.
Pogled, prodoran, upozoravajuči. Taman.
U žrtvi počinje proces samozapaljenja.
--- > Dokaz dugotrajne pripreme i planiranja urote. < ---
Strateški namještena tetovaža koja ostaje pokrivena tijekom cijele operacije izaziva u žrtvi cijeli niz halucinogenih epizoda u kojima završetke crnih poteza na vratu doživljava kao putokaze za svoj jezik.
U kojima diše u ritmu glavne ženske junakinje i prolazi kroz autosugestivne osjete vručeg daha uz vrat.
Žrtva se smatra dokrajčenom kada se nađe u stadiju totalnog melt-downa što u oružju izaziva želju za ironijom i potvrdom samodostatnosti i samodopadnosti.
Oružje svlada svoju žrtvu vokalnim finishem.
Everybody be cool.
You,
Be cool.
Kučanica leži rastopljena.
Urota uspjela.
subota, 28.07.2007.
and the winer is.....
no.123
Čovjek sa metlom u dupetu kako ga je Marry nazvala.
Al baš takav tip mi treba za tip raspoloženja u kojem jesam.
Keller će uvijek bit tu negdje.
Na sreću.
Sanjala sam da imamo predstavu.
Fijasko.
Sanjala sam Radovana.
Još veći fijasko.
Primila mejl od frendice.
Donijela je odluku.
Podržala sam je.
Run Forest, run!
Poslala sms Filipu.
Htjela sam nešto riješit.
Nazvao me.
Riješila sam.
Pisala Nixi mejl i opisala san sa Radovanom.
Ona zna objasnit snove.
Moram čekat da se vrne sa mora.
Smsala Šefu da mu nekaj kažem.
Nazvao me!
Čudo.
Cviječe je zamirisalo i začuo se pjev anđeoskog zbora.
Odlučila nešto.
Vidjet ćemo.
Uhvatila me stvaralačka kriza u samom pretpočetku.
Usudim li se bit tašta i misliti da će biti razočaranih?
Još je sve u glavi inkubirano.
A imam stvaralačku krizu.
Večeras je ' Od sumraka do zore '
Clooneyeva sexy tetovaža i njegova naherena glava.
Sexy također.
Ljudi jeste li gledali ' Španjolskog mornara '?
Ako niste, budete uskoro.
A sada me ispričajte, čeka me dotična vestica sa uzorkom jelenka i par crnih očiju.
Da, da Marry, onaj sa metlom ;)
petak, 27.07.2007.
because of all the wanderfull things he does....
no.122
Oz
Gledala sam OZ prvi puta kad je išao, drugi puta u reprizi isto gotovo fanatično ali sad mi se ne da. Virnem kaj se događa pa ak je nekaj fakat dobro pogledam.
Volim Hillove mudrolije iz kaveza.
Mrzim Adebisija i usranog Schillingera.
Schibetta je bio sexy.
Sviđa mi se Ryan jako. Jaaaako.
Beecher je cool, slatkast na trenutke.
A Kellera obožavam.
Mislim, romansa Kellera i Beechera parira velikim ljubavnim epskim klasicima.
And I love it.
Završio je Seinfeld neki dan. Po ne znam koji put sam odgledala serijal.
I ja bi još.
I opet.
I opet.
I opet.
Naletjela sam na nešto mega predobro na youtubeu.
Seinfeld je završio u zatvoru u zadnjoj epizodi.
Pogledajte kojem:
Mark Darcy ili Chris Keller ?
četvrtak, 26.07.2007.
frajer za 49.00 kn
no.121
Danas sam se našla sa Pilipom u gradu. Malo švrljasmo Profilom malo Algoritmom pa sjeli na kavicu. Prvi put sam danas sjela u Arheološki na kavu. Divan ambijent; drveće, okamine i glazbica.
Malo brbljasmo pa svako svojim putem.
Pilip, ja se vratila u Profil ;)
Išla sam kupit frendici poklon za rođendan ali nemam nikakvu ideju, zbilja nikakvu. JA nemam love za njene 'normalne poklone', a sve drugo imam filing ona niti ne treba.
Ja volim izraditi poklon. Imam nešto u planu pa ću vidit ako uspijem izrealizirati.
Sanjala sam Rufus Sewella neki dan a zakaj baš njega blage veze nemam jer nisam ga gledala mjesecima doslovno. Ok, nekaj sitno u 'Ukročenoj goropadnici' prije par tjedana al to se ne računa. Uglavnom bio je fotorealističan i trebao me izvesti iz nekog podzemlja van. Nije uspio jer nismo stigli pobjeć.
Zakaj baš on od svih, ja ne znam.
Kupila sam za 49 kuna 'Dnevnik Bridget Jones' na devedeu jer si ga nisam snimila na vehaesu kad je bio na teveu.
Volim taj film jer je smiješan i lagan. Samo britancima uspije snimiti lagan i smiješan film koji ujedno i nije stupidan.
Za razliku od američanskih filmova.
Ali napravila sam digresiju.
Ta njegova hladnoća i smirenost izazivaju kontraefekt.
Zapale te.
Podsjetio me jako na Radovana iako si fizički nisu ni najmanje slični.
Ali imaju nešto obojica u pogledu.
Colin Firth
I Radovan je dosta hladan. Prema meni barem, a Colin je uglavnom u filmovima takav. NA ŽALOST ne znam ga ikako drugačije. Hm.
Ali napravila sam digresiju.
Čitala sam da Colin slovi za pravog 'son of the bitch' glumca i da nije baš omiljena osoba na setu ali frajer rastura na malom i velikom ekranu. Ako njega mogu nazvati 'frajerom'. Više je 'gospodin' u punom smislu riječi.
Obožavam njegov tamni pogled i sposobnost da ispuni ekran i scenu 'nečim' dok pet minuta ne govori ništa.
Možda je njegova pojava na ekranu projekcija moje ideje o njemu kao takvom i zato mi je dobar.
Nešto mora biti - kad se zateknem u odrazu teve ekrana s glupavim osmjehom pogleda prikovanog za njegove oči.
Gospodine Darcy, zašto uvijek imam potrebu sve živo objašnjavati?
Zašto si objašnjavam najbanalnije stvari?
Zašto je teško samo jednostavno reći: 'Frajer je mrak'
I sklupčala bih se do njega i zaspala.
srijeda, 25.07.2007.
pinklec na rame put pod noge
no.120
Promatrala sam španjolsku obitelj koja je sjela kraj mene.
Mama, tata i dvije kćeri. Brbljale su sto na sat. Tata je nosio bočice sa vodom, Mama je imala hrpu vrećica sa cipelama koje su nakupovale jer u gradu su sniženja. Možda je to njima jeftino kaj ja znam no to nije sada važno.
Zaokupila me kultura putovanja.
Rituali ljudi koji se smucaju po svijetu.
Posvetila sam se promatranju stranaca na Trgu.
Na većini sam primjetila i to me oduševilo da su baš stalni putnici. Ne mislim na lutalice nego baš ljude koji putuju sa ciljem da upoznaju nova mjesta.
Klišejizirani primjerak turista
Udobne hlače, pamučna košulja, sandale ili udobne tenisice, šešir; muškarci. Pamučne šos-hlače, bratelica majica ili duga (kratka) haljina i sandale, šešir sa velikim obodom ili marama; žene. Torbica oko struka, ruksakić iz kojeg viri boćica sa vodom i fotoaparat.
Djeca; mlađa svakojako; starija onako mondiš ali svi vrlo udobno.
Jer znaju da nema smisla patit se u trapericama i nekim neudobnim cipelama koje izgledaju lijepo.
Svi stranci šetaju Trgom nasmijani; sjednu na one klupice sa strane, ispruže noge i odmaraju. Sad sam malo prije srela suseda koji je turstički vodić po Zagrebu. Kaže mi da su ljudi oduševljeni. I ne čudi me. Ako mi lokalci toliko uživamo u njemu zakaj nebi i oni.
Matoš:'' Oh, da sam i stranac, Zagreb bi volio kao malo koji grad. ''
Zagreb
I migracija tih ljudi po planetu navela me na razmišljanje o tome kako ja strastveno volim putovati a ne mičem se sa mrtve točke. Imam završen tečaj za turističkog pratitelja kvragu. To bi bilo najidealnije za spojiti vrijeme i novac koje je potrebno za putovnje. Ali o mojim psihičkim anomalijama neki drugi put.
Sada o putovanju.
Dakle za putovanje mi treba novac i vrijeme.
Kako većina posla iziskuje hrmbdanje od jutra do sutra za putovanje vremena nema. Ako sam doma i ne radim ništa za plaću onda nemam novaca za putovanje a imam vreman na bacanje. Zhm, začkuljica.
Ako radiš cijelu godinu i dobiš neki godišnji onda uplatiš ljetovanje i uživaš kaj možeš rit namakat u Jadranu osam dana ili petnaest ako imaš sreće.
Možda imaš sreće poput mene pa sva velika putovanja osvojiš na nagradnjačama pa odeš vidit svijeta.
Ali neće me sreća u zadnje vrijeme u tom je štos.
Zadnja nada ovog ljeta mi je DM i nagradnjača 'osvoji krstarenje mediteranom'.
Dršte fige ;)
Ali htjela sam reći da u stvari da ja volim putovati bilo ljeto ili zima. Nije bitno.
Imamo sestra i ja jedno putovanje u planu, krajem devetog mjeseca.
Prvo naše avanturističko putovanje.
Psssssst!
Na putovanje dakle možeš ići avionom ali njega bih odmah eliminarala jer on isključivo služi da dođeš sa točke A na točku B koje su na velikoj razdaljini da b se ne bi mučio ostalim načinima ili jednostavno želiš doći negdje brzo.
Unatoć ovim kompanijama koje daju karte jeftinjaka, ali tome prethode procesi čačkanja po internetu; što je nekome možda uzbudljivo, nije isključivo, ali mene to živcira, putovanje avionom jest skupo. Zato ga isključujem odmah kao opciju a meni fatalistu i nije baš ugodno bit u zraku.
Paaaaaast ćeeeemoooooo!
Možeš putovati vlakom. Što je hajdmo reći jeftinije od aviona ali i komotnije, nije u zraku što je plus, i juriš njime kroz razne krajolike. Nekad me piga što dijelim kupe sa raznim ljudima ali putovati međunarodnim tračnicama to može biti samo plus.
Možeš spustit prozor u hodniku ili kupeu, turnit glavu i ruke van i fijuuuuu, juriš skupa sa njime.
Za vas mlade i studente pogodne su inter rail karte što je ludnica. Karta traje mjesec dana; podijeljena je po zonama; kupiš kaj ti paše i krstariš. Žao mi je kaj nemam iskustvo inter railenja :(
Možeš putovati i autobusom. To je ujedno moj najdraži način. Autobus za razliku od vlaka ima mogučnost vrludanja cestama i ulaženja u mala mjesta što vlak ne može. U njemu juriš pokraj svega a sa busom kroz ;)
Uzbudljivo je u pet ujutro teške glave i krmeljavih očiju stajati na peronu tom i tom, na busnom ili pred Cibonom, Glavnim ili Lisinskim i čekati bus. Utrpati se, imati sreću sjedala kraj prozora i ako putuješ sam nekog ugodnog susjeda.
Ali ako si frik za putovanjem malo ti kaj smeta. Ili se uvjeriš da je tako ;)
Uvijek ima tih koji na organiziranim putovanjima samo cvile i žale se. Idu mi na živce takvi ljudi. Sam znaš od koje agencije možeš što očekivati. Ja se u životu nisam žalila a imala sam razlog par puta. Nijedno kašnjenje ili krevet bez nasvlake ne može mi oduzeti doživljaj izvan hotela ;)
Ali to sam ja.
Imaš vremena, novaca, prevozno sredstvo i kaj još trebaš.
Neki dobar ruksak u kojeg možeš ekonomično potrpati stvari. Ne govorim o bagpackerima koji naprte cijelu imovinu na leđa i obilaze svijet.
Ideja o jednokratnom putovanju mi je primamljivija. Idem, malo budem, vidim hrpu svega i vratim se.
Idem opet.
Ruksak, naprtnjača. Ja imam par običnih izletničkih. Tražim dobar i kvalitetni, malo veći, ruksak za našu destinaciju jer ne želim nositi putnu torbu ili kofer.
Treba mi karta.
Koju već imam jer Tata mi je prokrstario cijelom tom zemljom jednom prilikom. Ali skidam sa interneta svaki mogući detaljić koji bi nam mogao biti važan na tom putu. Vodiči su skupi ali fenomanalni. Savršen izvor informacija o svemu. Precizni planovi grada, sve moguće adrese muzeja i atrakcija i sve popraćeno fotografijama, cjenicima i radnim vremenom. Podaci o lokalnom prijevozu, taxi tarife i upute za noćni život. ;) SVE!
Trebam fotoaparat.
Moj je manji i digitalni ali mislim ponijeti i običan na film; doživljaja radi ;)
Sestra misli vući i kameru ali meni se neda baš. Ako ona želi brinuti o njoj prepuštam joj tu brigu. Sjećam se u Los Angelesu kako sam se stalno hvatala za torbu i strahovala je li još uvijek 'unutra'.
Trebam rezervne baterije ili punjač. Jer znam koliko naslikavamo, baterije mi odu za jedan dan.
Trebam dobar par tenisica. Za hodanje.
Najdraži suvenir iz L.A. -a su mi moje tenisice sa rupom na potplatu.
Turist domaći obićni gdje god se našao, hoda.
Sve živo obilazi na noge. A sve bi vidio i sve ga zanima.
Ja i sestra imamo običaj ujutro izaći iz hotela i vratiti se tek navečer.
Noge bole, umireš od umora i nema večeg gušta baciti se na krevet i zaspati. A največa mi je fascinacija sposobnost da se drugo jutro sam u 6 probudiš bez budulice.
Tijelo zna da je na putu.
Zato.
Kad hodaš treba ti voda, sok; okrijepa. Gladan si i žedan često. Baš zato jer hodaš.
Zemlje koje nisu Hrvatska nemaju taj luksuz da se žedan napiješ vode iz pipe. Bočica ti vani postane produžetak ruke.
Ja sam često žedna dok tako hodamo pa stoga stalno pijem nekog vraga što rezultira stalnim odvajanjem po pola eura ili ponekad cijelog za wc.
Stalno moram na wc. Razmišljam o patentu turističkih pelena.
Ja bi ih prva kupila.
Moje najdivnije mjesto koje sam posjetila do sada jest:
Barcelona
Barcelona. Doduše na maturalcu ali sjećanje na to mi je toliko živo i u bojama da to ne mogu zaboraviti. Žao mi je što je nismo više istražili; ali ta dva dana sam uživala maximalno.
Možda zato jer mi je to ujedno bilo i prvo veliko putovanje ali doživljaji svega su bili u hiper modu.
Naročito muzej Salvador Dalia.
Ovu sliku imam na fotografiji
Nije mi nikako išlo u glavu da je večina naših ostala vani i pila na parkiralištu.
Sječam se simpa kustosica koje su trčale za nama i vjerojatno izvikivale da ne slikamo izloške. Ali nemreš odoljeti.
Poseban je filing vidjeti neku sliku 'uživo'.
Nas par nije se dalo van do krajnjeg roka polaska dalje.
O fontanama koje pjevaju i Olimpijskom stadionu ne trebam puno.
Gaudi i Ramble.
Prekrasan grad.
I L.A. naravno.
Ali zbog osječaja kojeg ti pruža posjet Univerzalovim studijima i tematskom parku.
Mlad zauvijek. Izgubiš pojam vanjskog svijeta dok si unutra.
Predobro nešto.
I, kamo idemo?
Sve je pokrenuo nemilosrdni kablovski operater. Uzeo nam je Fort Boyard.
I tu smo stali i tu smo se zamislili i tu smo odlučili.
Gledali smo ga tolike godine na teveu.
Ajmo ga vidjeti 'uživo'.
Isuse, koja ideja.
Hajdemo!
I idemo.
U ' La Rochelle '!
Idemo krajem devetog ili početkom desetog.
Išli bih odmah ali tada će tek biti udovoljeni naši prvobitni uvijeti.
Novac ( dok ga naberemo u pristojnoj količini da putujemo k'o ljudi ) i vrijeme ( kad će sestra dobiti slobodne dane u bolnici u kojoj radi ).
La Rochelle je vjerovali ili ne, treće najposjećeniji grad u Francuskoj. Prvi je Pariz a drugi Bordeaux.
Nalazi se na zapadnoj obali Francuske u pokrajini Charente-Maritime.
Krcat je drevnim tornjićima, kulama i starom lukom.
Na moru ispred Rochella nalaze se otoci Oleron, Aix i Re ( na e je akcent ).
Ono zbog čega mi idemo vidi se sa obale otoka Oleron.
Utvrda Boyard. ( post no.116 )
Na utvrdu se ne može jer nije u vlasništvu grada nego francuske teve kuće France 2, ali postoje brodići koji rade ture po otocima i oko same Utvrde.
Ljudi, mi idemo.
Vlakom do Trsta, pa od Trsta do Bordeauxa u kojem ćemo provesti dan. Zatim noćnim do La Rochella.
Ostati ćemo tri dana. Zatim imamo dvije opcije. Vlakom za Pariz - Trst - Zagreb ili Lyon - Venecija - Zagreb.
Još ćemo iskombinirati.
Ali idemo.
I veselim se jer volim putovati. A rijetko sam na putu.
Još rijeđe ovako sa ruksakom na leđima pa u bijeli svijet.
I kad se vratimo, madam se da će mi srce bit ovakvo:
a tenisice ovakve:
BON VOYAGE!
ponedjeljak, 23.07.2007.
da zaključim Adriana...
no.119
Adrijen
Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
Gruda snega
koju si bacio na mene
U Šamoniju
prošle zime...
...sačuvala sam je
Eno je na kaminu
pokraj svadbenog venca
moje pokojne majke
koju je ubio
moj pokojni otac
što je giljotiniran
jednog tužnog zimskog jutra
ili proletjeg...
Grešila sam priznajem
znala sam ostati
duge godine
ne vraćajući se
kući
Ali nikada ti nisam rekla
da je to zato što sam bila u zatvoru
grešila sam priznajem
često sam tukla psa
ali sam te volela
Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
I Vrbova Grana
tvoj mali foksterijer
koji je crk'o prošle nedjelje
sačuvala sam ga!
Eno ga u frižideru
i ponekad kad otvorim vrata
da uzmem pivo
ugledam jadnu životinju
i to me strašno rastuži!
A ipak to sam ja uradila
jedne večeri da skratim vreme
dok sam te čekala...
Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!Sa vrha kule Sen-ŽAk
bacila sam se
prekjučer
zbog tebe sam se ubila
Jučer su me zakopali
u jedno divno groblje
i mislila sam na tebe.
I večeras sam se vratila
u sobu
po kojoj si se šetao gol
u vreme dok sam još bila živa
i čekala te
Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
U redu grešila sam
duge se godine nisam vratila kući
ali sam ti uvek krila
da je to zato što sam bila u zatvoru!
Grešila sam priznajem
često sam tukla psa
ali sam te volela!
Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
nedjelja, 22.07.2007.
Adriane nemoj da se duriš..ovo je super ;)
no.118
sretan rođendan mi,
sretan rođendan meeeeni...
želim JA :)
subota, 21.07.2007.
književni kutak
no.117
Cijenjeni čitatelji i ljubitelji dobrog stiha dobro došli u književni kutak.
Današnji portret je rukavica u lice 'malenom čarobnjaku koji je preživio' dok našem gostu javnost i publika nije bila sklona.
U najranijoj dobi od samo 13 3/4 godina započeo je sa svojim opusom poezije koja je uvjetovana njegovim poimanjem svijeta takva dalje i rasla.
Uređivao je i izdavao časopis 'Glas mladih' srednjoškolskog centra ' Neil Armstrong ' .
Objavljivao pjesme u novinama Leicester Mercury i Skeggnes Herald.
Zbirka pjesama 'Nemirni punoglavac' izašla mu je 1987.g.
Napisao je roman bez samoglasnika 'Gle! Ravna brda mog zavičaja ' da bi nakon mnogih odbijanja i sugestija izdavača vratio samoglasnike ali ni tada nije ostvario san da se njegovo poimanje svijeta gledano kroz oči njegovog anti junaka nađe na policama svjetskih knjižara pod oznakom 'bestseller'.
Pokušao je pisati radio dramu po uzoru na 'Kraljevske streličare' a osmislio je i cijeli serijal pod naslovom ' Bijeli kombi' za koje se nadao da će bit ekranizirati.
Jedno od važnijih djela mu je tekst o pilotu Concordea i stjuardesi Jacqueline nagrađen od ' British airwaysa' za koju je primio i novčanu nagradu.
Autor je i kuharice u kojoj dijeli savjete kako spremiti iznutrice na mnogo načina u kojoj se prvenstveno obraća studentima i mladim ljudima koji još nisu financijski sposobni priređivati konkretna i skupa jela. Oštro demantira glasine da je autorica kuharice u stvari njegova feministički nastrojena majka Pauline.
Naš gost je intelektualac sada već zrelih godina koji ne odustaje od zamisli da ima svoju radio emisiju u udarnom terminu nacionalnog britanskog radia.
Iako mu večina priznaje kao uspjeh jedino fragment iz njegovog Gle! zvan 'Sparg iz Kronka' no ujedno spominju tu ideju kao nešto već viđeno i nezanimljivo.
Naš gost je ipak prvenstveno pjesnik u tome je ostvario svoj potencijal ispisujući život kojeg upija, obrađuje a zatim obrađen vraća nama na uvid.
Naš gost je cinik društva, sa smislom za humor ali i socijalnu pravdu. Neskroman u svom talentu, majstor poredbi i slika koje dočaravaju njegovo stanje duha.
On je glas malih koji žele biti veliki.
Dame i gospodo današnji gost pjesnik je Adrian Mole.
Uživajte u presjeku njegovog stvaralačkog rada.
Adrian Mole
Rođen ( 2.travnja nepoznate godine. - još živi i piše u Engleskom Leicesteru. )
Pipa
Pipa curi, spavati mi ne da,
Bit će to jezerce prvoga reda.
Strunut će nam sag sa prvoga kata,
Za novi naznojit će se Tata.
Montirat gumicu čas je posla,
Daj, Tata, ne izigravaj osla.
( 13 3/4 god. )
Pipa curi, spavati mi ne da,
Bit će to jezerce prvoga reda.
Strunut će nam sag sa prvoga kata,
Za novi naznojit će se Tata.
Montirat gumicu čas je posla,
Daj, Tata, ne izigravaj osla.
( 13 3/4 god. )
Pandora!
Obožavam te.
Preklinjem te.
Usliši me!
Obožavam te.
Preklinjem te.
Usliši me!
CVJETKO
Mrki moj konjiću
Što u polju jedeš jabuke,
Možda će i meni nešto
Iscijeliti nujno srce.
Milujem mjesto gdje je sjedila
Pandora, moja jahačica.
Zbogom konjiću moj.
Odlazim i nema me više,
Noge mi mokre od blata i kiše.
PANDORA! PANDORA! PANDORA!
Oh, ljubavi moja,
Srce mi gine,
Usta suha
a duša gori.
Ti u Tunisu
a ja ovdje.
Sjeti me se i proli suzu koju.
Vrati mi se opaljena, crna i zdrava.
Ti bogatog si oca ljubimica prava.( 14 godina )
Oh, ljubavi moja,
Srce mi gine,
Usta suha
a duša gori.
Ti u Tunisu
a ja ovdje.
Sjeti me se i proli suzu koju.
Vrati mi se opaljena, crna i zdrava.
Ti bogatog si oca ljubimica prava.( 14 godina )
Bert
Berte, star si ko Biblija.
Voliš Sabru, ciklu i duhan.
Mi nemamo ničeg zajedničkog,
Meni je četrnaest i pol,
Tebi osamdeset i devet.
Ti smrdiš, a ja ne.
Zašto smo ipak prijatelji,
To mi nikako neide u glavu.
Drveće je ogoljeno.
NJihovo jesensko ruho
Valja se po pločniku.
Smetlari pale vatre,
Lomače to su gradske.
JA, Adrian Mole,
Udaram ih nogama.
Izgorješe mi tenisice
NJihovo jesensko ruho
Valja se po pločniku.
Smetlari pale vatre,
Lomače to su gradske.
JA, Adrian Mole,
Udaram ih nogama.
Izgorješe mi tenisice
Nezadovoljna tuna
Ja sam riba tuna
Što pliva u moru nezadovoljstva.
O kada li ću, kada,
Napokon doći do mrijestilišta.
Ja sam riba tuna
Što pliva u moru nezadovoljstva.
O kada li ću, kada,
Napokon doći do mrijestilišta.
Norveška
Norveško! Zemljo kompliciranog pravopisa.
Ti skrivaš svoju ljepotu iza čudnih vokala.
Zemljo dugih noći, kratkih dana i kružića na 'O'.
Velebni sobovi preživaju
I oprezno gaze po ledenim santama,
Vazda svjesni onoga što je snašlo
Titanic.
Jednog dana doplovit ću do tvojih obala.
Ja živim usred Engleske,
Međutim!
Norveško! Moja duša prebiva u tvojim vodenim
Uvalama.
Norveško! Zemljo kompliciranog pravopisa.
Ti skrivaš svoju ljepotu iza čudnih vokala.
Zemljo dugih noći, kratkih dana i kružića na 'O'.
Velebni sobovi preživaju
I oprezno gaze po ledenim santama,
Vazda svjesni onoga što je snašlo
Titanic.
Jednog dana doplovit ću do tvojih obala.
Ja živim usred Engleske,
Međutim!
Norveško! Moja duša prebiva u tvojim vodenim
Uvalama.
Čekajući na ček od socijalnog
Vrata smočnice cvile otkrivajuć prazne police.
Hladnjak odjekuje tužnim električnim zujem.
Dječak ide u školu u pokrpanim hlačama.
Žena čeka kraj poštanske škrabice.
Računi se gomilaju zataknuti iza ure.
Psu krča crijeva u snu.
Građevinska zadruga piše otrovna pisma.
A kuća čeka, čeka i čeka.
Čeka ček od socijalnog.
Vrata smočnice cvile otkrivajuć prazne police.
Hladnjak odjekuje tužnim električnim zujem.
Dječak ide u školu u pokrpanim hlačama.
Žena čeka kraj poštanske škrabice.
Računi se gomilaju zataknuti iza ure.
Psu krča crijeva u snu.
Građevinska zadruga piše otrovna pisma.
A kuća čeka, čeka i čeka.
Čeka ček od socijalnog.
Tekst za jedan regge band..
Čujte što kaže
Braćo i sestre, slušajte JAHA,
Slušajte ga izbliza i izdaleka,
Haile Selassie na tronu sjedi.
Čujte što kaže.
JAH! JAH! JAH!
Ustajte i krenite za Selassijem kraljem,
koji će vas odvesti novim krajem.
E - ti - o - pi - jo.
On će ti uliti novu nadu.
Čujte što kaže, čujte što kaže!
Čujte što kaže
Braćo i sestre, slušajte JAHA,
Slušajte ga izbliza i izdaleka,
Haile Selassie na tronu sjedi.
Čujte što kaže.
JAH! JAH! JAH!
Ustajte i krenite za Selassijem kraljem,
koji će vas odvesti novim krajem.
E - ti - o - pi - jo.
On će ti uliti novu nadu.
Čujte što kaže, čujte što kaže!
Sari
Sarah Ferguson, o Sarah Ferguson,
Ime tvoje je na usnama mojim.
Ne udaj se za Andya, tog dandija,
Dođi u Leicester, i udaj se za me!
NApusti palaču, u taksi uskači,
Čekam te nakraju tvog puta dugog.
Upoznat ću te sa roditeljima mojim,
a za tebe i psa ja se ne bojim.
Sarah Ferguson, o Sarah Ferguson,
Ime tvoje je na usnama mojim.
Ne udaj se za Andya, tog dandija,
Dođi u Leicester, i udaj se za me!
NApusti palaču, u taksi uskači,
Čekam te nakraju tvog puta dugog.
Upoznat ću te sa roditeljima mojim,
a za tebe i psa ja se ne bojim.
Bradavice A. Molea
Poput malina
izvađenih iz ledenice
Pozivajući jezik i usnice
ali opominjući neka ih se ne grize
Još ne
Uskoro
Ali ne još.
Poput malina
izvađenih iz ledenice
Pozivajući jezik i usnice
ali opominjući neka ih se ne grize
Još ne
Uskoro
Ali ne još.
Pandorina mala micica
Volim njezinu malu micicu
Krzno joj je tako toplo
Ali ako je pogladim
Ona će pozvati policiju i identificirati me
Među poredanim muškarcima
i tako mi naštetiti.
Volim njezinu malu micicu
Krzno joj je tako toplo
Ali ako je pogladim
Ona će pozvati policiju i identificirati me
Među poredanim muškarcima
i tako mi naštetiti.
Lady Di
Oh, Diana!
Oh, Diana! Bila je pjesma
majčine mladosti. Pjesma
Paula Anke, malog sa bijelim zubima.
Refren Oh, Diana!
Lupa u maminoj glavi.
praznina, praznina, duu - aa
jer njene Diane nema.
Oh, Diana!
Oh, Diana! Bila je pjesma
majčine mladosti. Pjesma
Paula Anke, malog sa bijelim zubima.
Refren Oh, Diana!
Lupa u maminoj glavi.
praznina, praznina, duu - aa
jer njene Diane nema.
svome sinu Glennu
Glenn Bott
Viđen izdaleka
Visok, nargođen, u dvanaestoj
Gangster obleka
na engleskom placu
Pola Sharon, pola ja
cijeli SAM.
Glenn Bott
Viđen izdaleka
Visok, nargođen, u dvanaestoj
Gangster obleka
na engleskom placu
Pola Sharon, pola ja
cijeli SAM.
Nježnom obzervacijakom i emocionalnom pjesmom koju je Adrian posvetio svome sinu Glenu završavamo književni kutak za ovo izdanje.
Nadam se da ste uživali u oštrim ali i nježnim stihovima jednog od istinskih intelektualaca Otoka koji živi u sjeni lažnih uspjeha.
Očekujemo vas ponovo.
A do tada uživajte.
petak, 20.07.2007.
Joue et gagne!
no.116
Jedan Franjo me optužio da je meni jesen već počela :(
Ma žalosno je da meni ni ljeto nije počelo.
Nisam od onih sretnika koji grle topli morski zrak na pramcu nekog brodića dok im se sol suši u kosi koja vijori nošena vjetrom.
Ne dižem se zorom na Zrću i ne urlam zbunjenom djetetu 'tuuuuuluuuum' na uho.
U mojoj odjeći nema zaostalog pijeska, prsti mi nisu smežurani i osmijeh mi nije od uha do uha.
Ja sam u gradu i skrivam mješinu u hladu.
Na žalost.
Gledam teve.
Reprize.
Ne gledam više Fort Boyard jer ga nema.
Mislim, ima ga, ali nema više programa na kojem je bio.
TV 5 MONDE. Francuski program.
Ne znam francuski.
Al nije bad.
Fort Boyard razumijemo.
Fort Boyard smo gledali ravno oko četrnaest i više godina na našoj dragoj kablovskoj televiziji.
Naša drag televizija dala se prodati nekoj austrijskoj televiziji i ona je odmah izvršila preinake.
Makla sve što nije gledano po njoj zadovoljavajućem postotku i stavila ono za čim narod vapi i ona to zna.
Makla: Sat1 i TV 5 MONDE
Stavila: OBN, Pink extra i ne zaboravimo ono zbog čega smo se svi skupili večeras - HUSTLER tv -
29. 06.dolazi račun uz obavijest koja kaže: ''dragi cijenjeni, mi vas volimo i obavještavamo da program koji imate već osamnaest godina je maknut sa ponude jer ga nitko osim vas luzera ne gleda. Obavijest stupa na snagu od 02.07. '07. ''
Imaš tri dana da se privikneš na ŠOK da više nećeš gledati Fort Boyard srijedom i subotom.
I sjedneš za komp i napišeš otrovan mejl kablovskoj koja sva slatkorječivo odgovara da oni razumiju naše negodovanje ali tako stoje stvari bla, bla, bla fuckin' bla.
Sad imam Pink i pokvarcane, napumpane, dugonoge tete turbofolkaju od jutra do sutra. Narod zadovoljan.
Sad imam skremblani Hustler cijeli dan kroz koji dahću, puftaju i pentaju uz povremeni 'fuck me hard' i 'you are the stud' i give it to me' give to me' pa do ponoći kad ga odskremblaju i onda spledor gnjusoba i zabave za retardirane.
Jadna žena koja da muškarcu da ju tako baca i drži rukom za kosu uz krevet.
U Hustlerovoj verziji žena to voli dapače stenje i sva je blažena.
Bog dragi i sve zgromio ( .... )
Utvrda Boyard nalazi se između otoka Aix i otoka Oleron na zapadnoj obali Francuske, preko puta gradića Rochelle.
Gradnja je počela 1801. g. a završila 1985.g prošlog stoljeća.
Cijela je od kamena.
Duga 61m, 31m široka, a zidovi su visoki 20m.
Na njoj je bilo 250 osposobljenih vojnika i cijeli arsenal oružja.
Nakon vojne utvrde koja je propala postala je zatvor.
1961.god je prodana pokrajini Martime u kojoj se i nalazi.
1988. televizijska kuća Tele France otkupljuje utvrdu, dvije godine je uređuje, obnavlja i vraća joj stari sjaj. Totalno obnovljena i prepuna uzbudljivih igara i izazova u svakoj od prostorija.
1990.god SHOW POČINJE!!!
( Ja počinjem gledati od 1991g.)
u pozadini upravo slušate glavnu temu Fort Boyarda
Grupa natjecatelja se prijavi i dolazi na utvrdu. U starim emisijama su bili više dana u novijim samo jedan. Cilj im je osvojiti hrpu love tj zlatnika koje poslije važu i 'pretvaraju u Franke tj. Eure.
Kroz emisiju ih vode dva voditelja; frajer i ženska. Na Utvrdi su još dva patuljka, tamničar i grupica tehničara koja pomaže natjecateljima.
Zadatak je osvojiti što više ključeva i zagonetnih riječi pomoću kojih odgonetavaju onu glavnu 'riječ' koja pokreće lavinu zlatnika ako je pogode.
Igra se po cijeloj utvdi a igara ima bezbroj, i u svakoj 'tamnici' je drugačiji izazov. Uglavnom se penju, ( ponekad i po vanjskim zidinama ), skaču bunge jump, provlače, otkrivaju zagonetke, igraju na izdržljivost, prolaze kroz sobe pune žohara, zmija, paukova, kad pogriješe moraju u tamnicu ispod Utvrde a kolege ih moraju spašavati i tonu toga....i naravno u određenom vremenskom roku. Vrijeme ne mjeri sat nego tekučina koja se cijedi iz posude u posudu. Sve je jako drevno.
Kako je zadatak otkriti asocijaciju svaki natjecatelj odlazi u toranj Djedici koji im postavlja pitanja i ako znaju odgovor osvojaju ključ za 'trezor sa blagom'.
Što više ključeva skupe vrata trezora se više otvaraju i imaju više vremena pokupiti zlatnike...naravno ako pogode glavnu 'riječ' .
Sve je u znaku Tigra, pa su i sami domaćini u podzemnoj tamnici Ljudi-tigrovi koji izazivaju natjecatelje na stare drevne igre. Sobe su u mraku, obasjane bakljama i ti ljudi-tigrovi su fenomenalni. KLIK I POGLEDAJTE
Veliko finale je pred samim trezorom koji je veliki kavez za slovima ispisanim na podu po kojima šeću tigrovi. Sakupljaju se sve asocijacie i pogađa se riječ. Nešto kao ona igra u Kviskoteci. Kad se dogovore ( a to je sve užurbano jer vrijeme curi ) stavljaju osvojene ključeve u vrata i ako su ih skupili sve vrata se otvore cijela ( podižu se prema gore ). Svaki ključ manje košta ih prostora i vremena za trčanje nazad. Zatim ulaze u kavez i svaki od natjecatelja stane na određeno slovo tvoreći riječ za koju misle da je riješenje.
Ako su pogodili u sredinu počinje padati gomila zlatnika. Imaju manje od minutu da ih nakupe što više i odnesu van na vagu.
Zabranjeno je stavljati zlatnike u majicu ili u đepove pa je najčešća varijacija da dečki podignu cure u naručje i u njihovo krilo ostali trpaju i tako izlaze van. Ako nisu imali dovoljno ključeva i vrata su nisko to je problem i zna im sve popadati. I u tome je pravi thrill jer znaju sve popušiti nakon sati i sat iscrpljujućih igara.
Uglavnom većina pogodi riječ ali zna se dogoditi da odu praznih đepova doma ili sa nekom mizernom svotom.
Ima super timova, ima jadničaka a svih su mogučih profila; sportaši, profesori , razne grupacije ljudi totalno - bili su i klinci a dolaze i njihovi 'celebrite'.
Kad smo mi to počeli gledati i zakvačili smo se na to AUTOMATSKI, bio je jedan super voditelj koji je eto već neko vrijeme u penzijici ;) ...
stari set voditelja
... ali sada to vodi prelijepi Olivier sa suvoditeljicom Sarom.
Fascinantno mi je kako smo pokupili francuski gledajući tu emisiju; mislim kako ne bi nakon toliko godina. I super je sa ogromnim riječnikom u krilu gledati turbo adrenalinski show i odgonetavati riješanja skupa sa njima.
Oivier et Sara
I ne smijem zaboraviti malog od ključa savršenog domaćina Utvrde ...
Passe-partout ...koji se brine o natjecateljima, sakuplja ključeve, vodi ih od tamnice do tamnice uglavnom im je patuljasta sjena. Igra je zanimljiva, zabavna i traje već dvadeset godina, hej.
Kod nas je fakat jedino Kviskoteka na toj razini samo kaj je po mojem joj kvalitetea pala.
Fort Boyard je najgledanija emisija na francuskoj televiziji ( ide na france 2 ) sa 250.000 stalnih gledatelja a postoji i britanska verzija no i sami Britanci više vole original.
Pitam se zašto?
I sada nakon godina i godina što smo gledali Fort Boyard, nakon osamnaest godina kablovska odluči da je taj program višak!!!!! Nemamo ga tek par tjedana i devastirani smo.
Svjesna sam da moja pisma neće imati nikakav utjecaj i da nam taj francuski program nikad neće vratiti.
Umjesto toga, slušam preplanulu cajkušu i uzdahe silovanih žena.
VRATITE NAM FORT BOYARD!!!!
srijeda, 18.07.2007.
kišobran za dvoje....
no.115
After the rain has fallen
After the tears have washed your eyes
You find that I've take nothing, that
Love can't replace in the blink of an eye
ponedjeljak, 16.07.2007.
no.114
Danas sam se napokon trgla i krenula prečešljavati knjigu.
Opet nije moja ;)
Možda je to ritual koji ću početi njegovati.
Sada će Sotona zaista biti u kazalištu ;)
Moji su se raštrkali.
Vitez je na moru.
Jelka u Turskoj.
Zokač isto na moru.
Est i Anči idu uskoro.
Pretpostavljam i Tomasica.
Niki također.
Strass? Za njega ne znam.
Felipe je u Zagrebu.
Idemo ja i on pogledati Simpsonove film kad dođu ;)
A knjiga je tako dosadna na početku.
Harry ide, Harry razmišlja, Harry se čudi, Harry bi, Harry ne bi...Harry je mrtav dosadan.
Ali kaže sestra da je poslije zanimljivo.
Ma znam sve.
Volim Harry P. filmove jer su fakat čarobni al imam problem sa to Rollingovom.
Nemrem tu ženu progutat, tak je nekak antipatična.
I ne lijem suze nad njenom prošlosti u kojoj je pisala Harrya po salveticama vozeći se u podzemnoj.
Nije ona nikaj pisala. Uzela je tisuću već gotovih stvari i zakrpala ih skupa i dala im nova imena.
Al neka.
Ona je bogatija od frikin Queen of England, mali Daniel najbogatiji mladac na otoku i tako.
Prava je čarolija taj Harry Potter.
Meni je najdraži lik Ron Weasly. Možda jer se poistovjećujem sa njim. Vjerojatno.
Al Rupert je full simpa sa onom zbunjola facom i crvenom kosom.
Svi oni su slatkički, simpatički i buci muci.
Osim njega:
Lucius Malfoy
H.P.2; prije par godina - kad sam sjela u kino dvoranu vilica mi se objesila uz zvuk jednak Homerovom pogledu na konzervicu Duffa, kad se pojavio u kadru.
Aaarrrggh.
Mislim, Jason Isaacs je u svom splendoru najjači u 'Opasnoj ženi', premrak u 'Patriotu' no Lucius Malfoy izvan konteksta Harry Pottera pojede ali PO JE DE DeNira, Pacina, Byrna i koga god tko se poigrao Vraga u filmovima.
Zna složit takav pogled da ti se sledi krv u žilama a istovremeno je toliko privlačan.
Stojim u W.B.ovom muzeju Harry Pottera sa izlošcima iz filmova i tamo je sva hrpa kostima, rekvizita i svega. U desnom kutu stoji lutka sa crnim odijelom. Pločica: nosio Jason Isaacs u 'Odaji tajni' .
Ispred mali Dobby od voska realan da ne povjeruješ , samo fali da trepne. Strogo je zabranjeno svako prilaženje izlošcima, fotografiranje i snimanje te disanje u iste.
Kvragu mislim si nisam preletjela Atlantik da stanem tu i ne mrdam se.
Luciusov štap u obliku zmije primamljiv je do bola.
Pogled lijevo. Nema čuvara.
Pogled desno. Nema ni tu.
Stegnem šake, udahnem.
Lagano krenem rukom prema štapu. Još samo sekunda i .....
- '' Mad'm, step away from the exibit, please.'' -
Dvojica su mi iza leđa.
Iza leđa glupačo, iza leđa.
- Ok, sorry, sorry. -
Stjerana u kolonu pod strogim nadzorom eskortirani smo van.
Znam da bi se to u prah pretvorilo da svi pipkamo ali eto bilo je jače od mene.
Navodno ga u petici ima u respektabilnim količinama.
O yeah.
Knjiga veličine kamena temeljca za oveću bolnicu škilji na mene sa police. Daj me pročitaj više.
Daj me pročitaj.
;)
nedjelja, 15.07.2007.
smrt joj dobro pristaje
no.113
Al skroz volim gledat Amelie.
Najdivnija scena mi je kad ona sjedne u vlak smrti trežeći Nina.
Krene vožnja.
Nino dođe.
Scena predivna.
Ja u oblacima.
Da je meni naći svoju 'Smrt'.
petak, 13.07.2007.
sviđa mi se....
no.112
... the way you look tonight.
ILUZIJA NAŠEG SUSRETA
…dok tvoji dodiri klize mojim tijelom
ti u crnom ja u bijelom
mi smo kao dan i noć
poput dva različita svijeta
u nama žari plamen
više nijedne zvijezde nema na nebu
spustio se mrak
tvoje ime je poput najnježnijeg stiha
iz ljubavne poezije dok ga izgovaram
trnci su sveprisutni u mom biću
ublaži ovu glupu čežnju za tobom
i dočekaj zoru sa mnom
uzburkanost osjećaja u mojoj glavi
je porasla
kada si nezasitno raspletao i dirao
moju kosu
a ja sam te zagrlila
i upalila previruće osjećaje
u tebi
koji su se suzdržavali
dok tvoji dodiri klize mojim tijelom
ti u crnom ja u bijelom
mi smo kao dan i noć
dva različita svijeta…
četvrtak, 12.07.2007.
medal of honor goes to.....
no.111
Danas je u zgradi bila kriza.
Suseda trči sa terace i vrišti...Normah, Normah!
Brzo dojdi na teracu stara M. se hoće bacit dole.
Stara M. je stara.
Ima dve operacije oka iza sebe.
Fakat ju boli.
Svinje od obitelji, a ima ih bezbroj, ostavili su je da truli sama.
Čekaju da umre da kolektiraju stan.
Smeća.
A kad je rat bio dvjesto ih se guralo u njenom stanu.
Mi svi na noge, ali Normah skoči na teracu u dva koraka.
Sekunda, dvije... viče ona...zovite hitnu! zovite hitnu!
Zovemo hitnu.
Ne javlja se.
Zovemo opet.
Ne javlja se.
Zovemo onaj 112 ili kako već.
Javljaju se i preusmjeravaju na Hitnu.
Nakon nekog vremena...
javlja se.
Zovite policiju; kaže Hitna.
Zovemo Policiju.
Javlja se.
Dolazi za 5 minuta.
Hitna za 15.
1:0 za dečke u plavom.
Suseda sa terace je vidjela M. kako se penje na ogradu.
Uspjela je i ona sva stara potrčati do nje i povući je natrag.
Uspije povući je natrag i M. pada na pod u nesvjestici.
Susedi se skupljaju u haustoru.
Normah vlada situacijom na teraci.
Pregleda je i postavi u položaj da M. ne bi progutala jezik.
Iz nesvjestice je podiže sa dva šamara izvikujući njeno ime. ( ne dopustiti pacijentu da zaspi; onda je gotov )
Daje izjavu policiji.
Zabljesne doktoricu iz Hitne svojim opažanjima i možebitnom dijagnozom.
Možda je glaukom.
Jer M. se požalila da je bol u oku bila nesnosna.
M. je stara i nije više mogla izdržati sama.
Jaka nesnosna bol u oku koja tjera pacijenta na iracionalna rješenja.
Hitna stavlja M. na kolica i odvodi je.
Svita susjeda u špaliru prati nosiljku.
Normah se vraća kući.
Prića nam sve ovo.
Normah je moja sestra.
Ujedno je i medicinska sestra.
Prava.
Hipokratova ne vrijedi samou četiri zida bolnice.
Vrijedi stalno.
Živjela moja sestra Normah.
What we do now, echoes in history.
srijeda, 11.07.2007.
kad sretnemo se oči u oči
no.110
Počne lagano šaputati u uho.
- Hej, pa do mene još nisi bila. Znam da sliniš zamnom na slikama. -
Čovjek bi očekivao da će Italija se malo finije izražavati ali ne...
- Vidim ja kako ti njega gledaš već godinama. Ja se crvenim od tvojih misli a ti ništa. Još si doma. Neće on do tebe, ne može. -
Ok, sad je već i drska ali paše mi njena toplina i fini mirisni dah kojeg osjećam.
Svaki pokret njene glave šušanj je čempresa tamo negdje uz toskanski puteljak.
Zavodljiva je ta Italija.
I Toscana.
Prolaze me žmarci na reklamu za pizzu italianu na njemačkom rtl-u.
Buljim u razglednicu iz Firenze koju su sestre dobile od frendice iz zbora.
Čitam 'pod suncem Toscane'.
Italija zna da je želim.
Toskanu.
Firenzu.
Jer tamo je ON.
Galleria dell'Accademia.
Mramor, visina 434 cm
godina rođenja / 1504 g.
David.
Michelangelov sin.
Ira i Fortezza.
Snaga i bijes.
I ljepota.
Kad čuješ prvi put za tog nekog Davida kojeg svi spominju kao sinonim nečeg najlijepšeg na svijetu ti samo vidiš kip i nije ti ništa jasno.
Rasteš, učiš stvar ili dvije i po klišeju on zaista postaje i tvoja poredba. Jer po 'knjizi' je tako.
Ali dogodi se da zastaneš i prepustiš se Davidu.
Kad ideja o njemu postane veća od samog komada mramora iz kojeg se rodio.
Kad pogled klizi uz njegovu bijelu ruku minutama bez treptaja. Gdje mu grli ramena i lagano se spušta niz tijelo.
Savršeno tijelo.
Kad ideja o njemu postane veća od njega samog.
A visok je četiri metra.
Gledano iz raznih pojedinačnih kutova njegovi udovi su raznih proporcija.
Ali njegov Tata je znao kako će ga svijet gledati dok on njih gleda sa visoka.
David nas gleda sa visoka. I pogled na njega je savršen.
Njegove su ruke predivne.
Razmišljam često o tom modelu kojeg je M. gledao dok je radio.
Ne vjerujem da je on plod anatomskih seciranja i obdukcijskih zaključaka.
Tih teških četiri metra mramora imaju dušu.
Netko je stajao ispred njega jer ja vidim IDEJU LJEPOTE koju on predstavlja.
Nadahnuće.
Možda sam zasljepljena. Možda poludim od tih ruku prošaranih napetim žilama.
(Olivier.)
Ne znam.
Bilo bi ekstatično dodirnuti Davida.
Njegovo tijelo.
Savršeno a ništa manje hladnije od nekih drugih, živih, tijela koje sam pokušavala.
Proći vrškovima prstiju po vječno čvrstim rukama. Zastati na ramenima...poljubiti ga u vrat.
Ne znam.
Osjećam nekog drugog iza njega.
Nekog ispred M.-ovih očiju.
Tada 1504.godine uživo.
To savršenstvo šetalo je Toskanom.
M. je mislio da je baš ON taj koji bi mogao poraziti Golijata.
Ne znam.
Ali želim ga napokon vidjeti.
Biti u istoj prostoriji sa njim.
Baciti pogled sa tog predodređenog savršenog mjesta u kojem se spoje svi elementi koje pružaju savršenstvo.
- David. -
- David. -
Italija šapuće. Čujem ja i rado bih.
Vrlo rado.
Biti slobodan staviti ruksak na leđa i sjesti na vlak.
Doći njegov grad i platiti osam eura da bih ga vidjela.
Ja ne bih platila da osam eura da vidim njega. Ulaz u četiri zida koja ga okružuju ima cijenu.
On je neprocjenjiv.
Bella Italia.
Drži me i ne puštaj.
Za sada ideja o njemu je dosta.
Možda zato jer me O. podsjeća na njega.
Ne znam.
utorak, 10.07.2007.
pretres sa žalosnim zaključcima
no.109
osobna karta
studio tour / guest pass
reklama za punjenje tintnih kaseta
marijanina adresa na papiriću
dinina vizitka
reklama za tečaj trbušnog plesa
značkica dinama
hrvojeva vizitka
izrezak iz jutarnjeg o mojoj pobjedi
tatina bivša master card kartica
kartica gradske knjižnice
moja maestro kartica / zaboravila pin
još jedna hrvojeva vizitka
tatina bivša visa elektron kartica
vip expirence vizitka
c/b izrezak Brad Pitta iz 'the snatch'
tajanina vizitka
marinova iz hbo-a vizitka
zdravstvena kartica / istekla
video pauk članska iskaznica
karta sa robbievog koncerta
mikijeva vizitka
žiro račun kartica
medaljon presvete djevice koja čuva onog koji ga nosi / međugorje
kartica za skupljanje žigova za besplatno 6. šišanje / jedan žig za sada
kartica LOTR /Pippin i Boromir combo
slika Krista
slika moje mačke
NOVAC?
ponedjeljak, 09.07.2007.
oh, I know they did.... and they broke my heart
no.108
Michael daje otkaz.
Dosta mu je.
Koja 'familija' ?
Za koga?
Od trinaeste Michael živi za 'familiju'.
Krenuo je jer je morao a putem mu je ona postala sve.
Michael je sve što htio propustio.
Ne krivi nikoga, moglo se i drugačije.
Ali on nije znao.
Michael bi glavu dao za 'familiju'.
Onu koja je sada odrasla, bahata i ne cijeni ga.
Familiju koja misli da je Michael ionako morao to sve.
Michaelu se sada kaže; sam si si kriv i tako i ti i treba.
Sve je propustio, ne može ništa stići.
Promijenio je izgled i ružan je.
RužnIJI.
Sve što se preko njega prelomilo poslovično ga nije ojačalo nego ga je oslabilo, učinilo kukavicom.
Sam je i bez prosperiteta.
Čak misli da je i bolestan.
Ali nebo je preplavo, voda preduboka i svijet prevelik da Michael odustane.
Premalo je razglednica poslao odasvud.
MIchael daje otkaz familiji.
Opasno je, zna.
Ne izlazi se samo tako.
On voli familiju; najviše na svijetu.
A NJOJ JE SVEJEDNO.
I to boli.
Ali ima još otprilike isto godina koliko je proživio do sada da ŽIVI dalje.
Michael; they broke your heart.
četvrtak, 05.07.2007.
je demande a jeux
no.107
tvoj grad...
u mojoj mašti..
ja u bijeloj haljini...
crvene cipele za plesanje.
jedna noć
sakrivena velom
doručak kao njena kruna.
stihovi....koje najviše volim...
i ti...
merveilleux.
utorak, 03.07.2007.
do novih pustolovina....
no.106
We are all made of stars.
Nothing can stop us now.
Čak ni čovjek iz zadnjeg reda na probi ;)
Ljudi.
Uživajte u ljetu.
Pusa.
Weeee, weeeee!