petak, 31.08.2007.
' fire dance with me ' .... they danced their last dance
no.148
Marko Stančić ( 1990.)
Gabrijel Skočić (1988.),
Dino Klarić (1974.)
Ivan Marinković (1975.)
Ivica Crvelin (1955.)
Hrvoje Strikoman (1988.)
Izgorjeli jučer na Kornatima.
O kapetane! Moj kapetane! Strašna je plovidba svršila!
Pobijedismo! Najgora oluja nije nam broda skršila,
Luka je blizu, zvona čujem, klicanje ljudi i trk,
Dok oči prate čvrsti naš brod, što pristaje smion i mrk!
Ali o srce! srce! Srce!
Na palubi je moj kapetan,
U svojoj rujnoj krvi leži,
Mrtav i ledan.
O kapetane! Moj kapetane! Ustaj! Čuj: zvona biju!
Ustaj! Za tebe trube ječe i zastave se viju,
Za tebe vijenci, cvijeće, i ljudi što se stiču
Na molo hrpimice. Slušaj! To tebi željno kliču.
O kapetane! Oče!
Ko u snu nekom gledam
U naručju mi ovdje ležiš
Mrtav i ledan.
Usne su mu blijede, mirne, kapetan samo šuti,
Bezvoljno bilo mu stoji, ruke mi ne ćuti.
Usidrio se brod naš, dovršen naš je put,
S plovidbe strašne vratismo se, cilj je postignut.
Kliknite obale! Zvonite zvona!
A ja- sjetan i bijedan
Palubom šetam, gdje leži kapetan,
Mrtav i ledan.
... SVE OSTALO JE TIŠINA ...
četvrtak, 30.08.2007.
You don't quit! You are fired!!!!!!
no.147
' Nadam se da si mi našla zamjenu, jer ja neću igrati. Sretno! '
Sretno i Vama.
Zbog deteta se razvodil ne bum, al' od sad ste za mene mrtvi.
I za mene više ne trebate kuhati.
Jučer sam jedva dočekla LOST koliko mi se spavalo. Neki urednik programa je zabrijao kad je odlučio staviti emisiju NOVAC između tri reprizne serije.
Očigledno,bankari, ekonomi i burzovni mešetari rado pogledaju Sex i grad i Uvod u anatomiju prije financijskih izvješća.
Dobro, vjerojatno i ne gledaju ali kud u taj termini i u taj profil programa uletit sa NOVCEM???
Iako je ne volim, osjetila sam ubod žaljenja kad je Ana Lucia primila metak i glava joj klonula. Previše se igrala tim pištoljima, imala sam neki filing da će od njega i nadrapati.
Nevjerojatno kako sam se navukla na tu cijelu priču i filozofiju. Na trenutke sve je tako banalno a opet sa druge strane odu u dubine da glava zaboli od razmišljanja.
I uvijek zaspim dumajući tko je, što je i zašto je.
Zaspim 'izgubljena' u mislima, he, he.
Dobit ću cijelu sezonu sprženu iako sam već škicala origigi stvar u Algoritmu.
Živio dotični Kiki iz Getroa.
Lost is deep frying as we speak.
Kopala sam po fotkama kad sam naletila na pre cool tapete za kompjuterov zaslon.
Jedan momak ih sam stvara, u kombinaciji su sa Ipodom .. izgleda kao reklama, ali baš je cool ;)
4 8 15 16 23 42
Hurleyevi brojevi, brojevi iz Okna .. mislim da ću ih odigrati na Lo(s)tu. He,he.
Ako dobijem, blogeri, radim tulum. Svi ste pozvani.
Bit će tematski ..... LOST.
Morati ćete doći Izgubljeni.
Momci, preferiram kostime Sawyera, Sayida i Jacka.
Djevojke, po volji.
Ali Kate je zauzeta. Ja ću biti Kate ;)
Sawyer
Sayid
Jack
Prilažem link za prave, velike formate .
Trenutno, ja imam Sawyera ( Nixa ga ne voli kao i večinu mojih nestvarnih frajera,he,he ).
Radovi su u završnoj fazi.
Stavljaju se pločice, spojen je bojler, kasnije, stavit će kadu.
Čula sam glavnog majstora, šefa svih šefova, kako govori .. ' u subotu sve puštamo u pogon. '
U subotu ljudi ;)
U subotu.
srijeda, 29.08.2007.
Ti Demetrije, ja Helena ;)
no.146
Biti ću u Hrvatskome narodnome kazalištu. Priuštiti ću si neko pristojnije sjedalo.
Odjenuti ću se prikladno.
Imat ću smajl od uha do uha.
Jer ću gledati ' San ivanjske noći '.
Činjenice:
Middsumer night's dream je meni najdraže Shakespearovo djelce.
Ja volim taj tekst.
Volim oba filma koja sam pogledala.
Jedan volim malo više.
Obožavam osjećaj koji mi ostane nakon odjavne špice.
Volim melodioznost stiha dok ga izgovaraju.
' Fair Helena.'
Gledala sam Zekaemovo i Komedijino uprizorenje.
Ono prvo mi se više sviđa iako je Mešin u drugom rasturio.
Priča je predivna, čarobno ozračje vilinskog svijeta, četvoro ljubavnika, vilinski kralj i kraljica i glumačka družina koja postavlja predstavicu.
Vrhunski primjer kažnjavanja taštine, pretvaranje čovjeka u magarca i ona koja voli njega a on voli drugu koja voli drugog, a otac joj dogovara brak sa ovim prvim , kojeg ne voli. Ajme,ha?
Nalaze se u šumi baš u noć vilinskog slavlja i čarolija počinje.
Drugo jutro je naj čarobniji trenutak.
I Demetrije.
Lisandar me nije toliko poveo za sobom.
Jednostavno eto.
U mom omiljenom filmu Demetrija igra Christian Bale.
Bale mi je jedan od najdražih glumaca, što glumački što fizionomski ;)
I kad se to spoji u liku to je čista živancija.
Helenu igra Calista Flockhart koja mi nije baš, eto, nešto ali lik Helene je spasi.
Helenu volim najviše.
I poistovjetim se sa njom dok ganja Demetria ;)
' San Ivanjske noći '
Redateljica Dora Ruždjak Podolski ( koja je, by the way, završila moju osnovnu školu ) okupila je po mojem pregenijalnu glumačku ekipu.
I to ne govorim zbog toga što On igra Demetrija, govorim to i zbog svih ostalih.
Oberon - Goran Grgić
Titanija - Nataša, prelijepa i pretalentirana, Dorčić
Puk - Renata Sabljak
Demetrije - Radovan Ruždjak
Lisandar - Živko Anočić
Helena - Ana Begić
i još mnogo njih uključujući Vedrana Mlikotu.
Oh, kako jedva čekam.
Radovan i Živko, mokri i bez košulja?
San Ivanjske noći ( a i ponekih još ) postaje stvarnost.
18.X. u 19.30 :) .
utorak, 28.08.2007.
ajmo dalje ...
no.145
Danas sam se probudila u pola jedanaest i tek sam onda postala svjesna svrdala i bušilica koje su radile punom parom.
Fakat sam bila pospana.
Sanjala sam pregenijalan san koji se pretvorio u noćnu moru.
Gledala sam jučer Lost i jedva sam držala oči otvorene, ali epizoda je bila prejaka. Bilo mi je vruče unatoč otvorenom prozoru i neprisutnosti pokrivala.
Ali trenutno nas je svih šest plus dvije mačke u istoj sobi i grozno je. Postaneš svjestan činjenice kako trošiš zrak. Onda svi pozaspu a ti imaš osječaj krivnje što teve jo uvijek radi iako je prošlo jedan u noći.
U mojoj sobi je trenutno skladište radničkog pribora. Imaju tonu alata koji im se ne isplati vucarati sa sobom svaki puta kad odlaze. Koferi sa bušilicama, kablovi, žice, cigle, kante, švasalica, letve, opet koferi, pijuci, lopate, čovjek bi rekao da grade zgradu novu.
Danas dok sam spavala razvalili su kuhinju. Cijevi iz kuhinje u nekoj su bizarnoj vezi sa ovima iz kupaone i naši radnici su odlučili ih razvesti. Zato su odvalili cijeli zid. A nisam se ni pošteno oprostila od pločica. Nisam uopće. Još sam jučer kad su otišli brisala talog crvenkaste prašine sa njih. Zbogom male moje četvrtaste prijateljice.
Eto, stupanj ludosti je na razini da se opraštam sa kuhinjskim pločicama.
Nema plina.
U jednom trenu danas nije bilo ni struje.
Bez vode.
Bez struje.
Bez plina.
Pozavidila sam u tom trenu generacijama i generacijama koje su odrasle i živjele uz sviječu i bistri izvor.
Muškarce u poljima, žene na potocima kako peru rublje, navečer vezu i šiju sjedeći okolo vatre.
Djeca gigolje ispod stola, igraju se lutkicama od krpica. Momci i djevojke negdje vani pod stablima, pod mjesečinom.
Radilo se, bilo je teškoo istina. Ali znali su što rade i kako žive.
Ja sjedim usred sobe na petom katu, sve blagodati modernog života u jednom trenu nestanu i ja ne znam kaj dalje.
Moja dreamhouse je još uvijek ona u kojoj je živio Rob Roy. Ona kamena uz jezero.
Mahovina izgleda tako romantično u tom filmu.
MOJ STANČIĆ
Klik na gornji link označen simpatično sa 'moj stančić' otkriva stvarno stanje mojeg duševnog stanja.
Sve je jasno.
I tako već tjedan a izgleda i ovaj.
Idem si na živce kaj toliko prigovaram jer koliko ljudi ima cijelo kučanstvo u jednoj sobici. Koji nemaju vode i struje ni plina ni ničega.
Kojima je ova moja životna katastrofa svakodnevnica.
I na to se nadovezuju bolesni, ranjeni, gladni, beskučnici.
Svi žive, a ja kukam.
Dobro,kukaju i oni vjerojatno ali imaju razloga.
Lakše mi je kad se iskukam ali kad razmislim o tome činu onda se počnem loše osječati. Skroz.
Vezano uz to jučer je bila prejaka epizoda LOSTA.
Glavnu priču nosio je Hurley.
Kako sam se prepoznala u tome da me postalo strah.
Moram li ja kod psihijatra? Pa ne bi bilo loše u svakom slučaju.
Imam li ja svojeg frenda u ogrtaču i u šlapama koji trči naokolo.
Koji me uvjerava da je sve ovo super.
Mislim da imam.
Kad je doktor pokazao Hurleyu onu fotografiju sledila sam se.
Jer očigledno i ja imam jednu takvu.
ponedjeljak, 27.08.2007.
ne okreći se sine ;) godina je iza nas ...
no.144
Postala je ovo moja pećina.
Pronašla sam svoju power animal.
Pronašla sam kreativan način da izbacim frustracije, želje, planove, snove, trenutan život.
Jako terapeutski na mene djeluje stvaranje svakog zapisa.
I volim ovo moje mjesto.
Blog se promijenio, ukrao mi arhivu. Imam neki filing da je neće vratiti.
Ali imam HARD COPY od mojih ljudi koji su mi tu fantaziju priuštili.
HVALA VAM JOŠ JEDNOM.
I zbog mog sna večer prije svečanog uručenja u Korova baru/galeriji još ju uvijek zovem 'Mali Vijetnamac' ;)
Danas me zvao Šef.
Past će neki dogovori za novu sezonu.
Slijedeći tjedan.
Kad ću imat kupaonu a on novi stan.
Sastanak na vrhu ;)
A moj tuš i kupaona poprimili su već utopijske značajke.
Jedva čekam prvi korak pod pjenušavi mlaz.
Počastit ću se ponajboljim pjenušcem.
Pjenušavom čokoladom.
Spustiti glavu na jastuk.
Odabrati predzanju knjigu sa police.
Udahnuti duboko.
Izgubiti se.
Poslušati najdraži soundtrack.
I osjećati se lagano,lagano poput nje.
Znam da neću ali novi tuš i mašta mogu svašta.
Hepi brzdej blogzi. ;)
Nova sezona je pred nama.
Nova predstava.
Predstave.
Mali VIjetnamac čeka vol.2 :)
subota, 25.08.2007.
Lijepe žene poništavaju mene ostalu
no.144
Noć je topla. Osjećam miris zemlje i krvi.
Po parku tiho hoda žena. Zastaje i okreće glavu prema nama.
Susreće Louiev kobaltni pogled.
Zaboravlja se i ogoljuje vrat.
Samo tako.
- Lijepa je. - kažem.
- Želiš li je? -
Osjetim Lestatovu ruku na ramenu.
Moj pogled prereže Louiev i njen.
Oči mi poprime tamnu, ljubičastu boju.
Lagano maknem baršunastu rukavicu koja govori da je spremna ubiti.
- Ne želim je. - odgovorim ispod glasa.
Krv u meni kipi.
- Želim biti ona. -
petak, 24.08.2007.
more ih je vratilo u grad ....
no.142
Odnio je vrag šalu. Sad se ljutim lagano. Ne na vrijedne radnike, svaka njima čast. Nego na trulu odvratnu zgradu . Ma nije ni ona kriva.
Zgradica je takva je kakva je.
Inspekcija je rekla svoje : cijevi u cijeloj zgradi su trule. Nema ih, ne postoje koliko su već trule. Kad su razbili naš zid u kupaoni i te cjevi ispale van, ja sam ih odmah poslikala i pokazala našoj predstavnici zgrade.
Jao jao, pa cijevi su stare.
Jao, jao, sad nas to sve čeka.
A glavno da su svi prstom uprli u peti kat desno kad su svima stropovi procurili.
KRPE SMO NAGURALI!!!
Sram bilo svakog pojedinačno.
I neka radovi traju još tjedan dana samo da to sve poprave. Samo da se istina otkrila.
I istrpit ću sav ovaj kaos doma.
A fakat je ljudi kaos.
Al istrpit ću.
Al ljutim se.
Na primjer nemrem sada na suret sa svojima iz kazališta.
Nemrem jer sam prljava.
Nemrem se oprat nikako dovoljno da bih izašla iz stana.
Tu sam u sobi kao u bunkeru.
Sam brišem podove koji su sivi za pet minuta opet.
Izložena verbalnom proljevu po cijele dane.
Al istrpit ću.
Danas su došli u 08.30 a još uvijek su ovdje . Sada je 19.30 h a mješalica u dvorištu još miješa.
Ali za nešto ovakvo.
Jako se isplati.
Na jednoj višoj razini.
Dopustite da udahnem.
Sve više mi se sviđa ova serija LOST
U stvari jako mi se sviđa. Na više razina.
Očajna kućanica u meni uživa u hunkarami.
Promišljajući dio moga cerebra ipak se zamišlja nad mnogim događajima i situacijama.
Naoko jako bedasto i vuče na SF....
ali zanimljivo je da su svi ti ljudi u svojim 'pravim' životima ustvari bili izgubljeni.
A sada su se nekako našli.
Unatoč sranjima ( oprostite na mom francuskom ) koja ih ganjaju i proganjaju.
Svakome osobno ono što ga je proganjalo sjeda na mjesto.
I rješava problem.
I to mi je predobro.
Znam da je repriza al zakaj tak kasno?
Danas je u 00.50
Demit.
A more je moje drage ljude vratilo u grad - napokon.
A ja prljava zatočena u prljavim prašnjavim dvorima.
četvrtak, 23.08.2007.
prvi u novoj sferi
no.141
Čitam kako dica trče i vrišću za Nicky Hilton dole po moru i mislim si dvije stvari:
a) Jesus, koji luzeri.
b) Jel Pokosica sad zbunjena i li ljubomoorna?
a) nisu oni krivi, jer su šopani sa tim selebritijima po cijele dane iz razno raznih medija i ovo je iskustvo
ravno bogojavljanju. Selebriti? Molim.
b) Vrijednost svih onih šest kofera njene ekskluzivne garderobe, koja se također skenirala kroz Storije, Glorije
i ostale pametne novine, je manja od Nickinog đeparca.
i ono važno i najosnovnije:
d) kaj me briga?
d) pa to je ipak selebriti i ja moram bit počašćena kaj je tu. A kad su joj seku pitali hoće li doći vidjeti Dubrovnik ona je upitala:
- '' Oprostite, ali što je to? '' -
Pa sad eto.
A ako dotična i dođe to neće bit cika i vriska dice to će bit erupcija svekolikog pučanstva.
Blago nama kaj nas selebriti vole.
Ja bi rađe da su nam došli Jeremy Irons i Steve Buchemy , kao što su došli u prijateljski raspoloženo Sarajevo.
Ako netko nije, molim da sa najotrovnijim cinizmom pročita prethodnu rečenicu.
Koji zavodnik ;)
Imam koji centimetar taloga po sebi prašine svih boja. Mogu prstom iscrtati razne šare.
Iste perem spužvom i sapunom iz kante koju napunim vručom vodom koju ugrijem na rešou.
Vodu grijem na rešou jer nemamo plina.
Imal li se još koja nepodopština dogoditi mojoj zgradici?
A stara je jadna, već joj 49 godina.
Našoj dragoj buksi dogodila se nevolja i nesreća.
Buksa je mjesto ispod naše scene u našem kazalištu u kojem držimo naše kostime.
U buksi su kostimi od kojih pet, šest predstava.
Buksa je nedavno poplavila usred jedne od kišurina i sve se smočilo.
Jelka i NIxa su jučer otišle vidjeti kakvo je stanje.
Bit će pranja i sortiranja.
Glavno da sve one knjižurine nisu oštečene.
Bile su mokre ali su se bez posljedica osušile.
Sinulo mi je gro ideja u tu moju glavu.
Vrijeme je da se smjestim za komp i pišem.
Sad znam kaj bum.
Lijepo je moć izbacit smeće iz sebe.
Volim blog.
Ne tu mašineriju nego ono što nam omogućuje.
Izbacit se van.
Moram zahvaliti Dinku na divnoj, pravoj prijateljskoj ponudi.
Hvala ti ali snalazimo se i ubrzo će to sve završiti.
Jede mi se juhica.
Ona kokošja za 4,99 u Konzumu. Sa malim tankim, rezančićima.
Vruča kao sam pakao.
( Hot as the devil him self )
Pročitati sa prizvukom glasa, ustiju punih kremaste krafne, Quentina Tarantina.
Samo i isključivo tako!
I ZNA LI NETKO JEL SE ZOKI VRATIO?
utorak, 21.08.2007.
oh my GOD!!!!!
Ne, ovo nije IRAK.
Ovo je moja kupaona u adaptaciji.
ponedjeljak, 20.08.2007.
no.139
downthere*
I'll let some Sunshine in my life.
nedjelja, 19.08.2007.
prvih 29 je najvažnije ...
no.138
MARŠ!
I nema je.
Iskreno.
Nisam još počela sa novim tekstom. Ne, nije stvaralačka kriza nego lijenost.
Ne ona u klasičnom smislu nego nekakvo podsvjesno odupiranje.
Imam početak i od njega se ne mičem.
Par mizernih rečenica u wordu.
Koje nikako da krenu i razviju se u nekaj.
Imam ja večinu u glavi samo poveznice mi fale. Smisleno pretopiti stvari.
Ali treba krenuti samouvjereno.
Danas sam opet slušala kako sam niškoristi i odkud mi fiksna ideja da kućanstvo ovisi o meni.
Zbilja, odkuda mi?
Ne čudim se sebi u stvari.
Slušam cijeli svoj život kako sam nitko i ništa ( zadnji puta danas u 11:49 ) i da nemam ništa svoga.
Ako nešto slušaš cijeli život na kraju u t povjeruješ.
I ZATO NE VJERUJEŠ NIKOME IZVAN TVOJA ČETIRI ZIDA DA JE IKAKO SUPROTNO.
Želiš vjerovat al se ne događa.
Na kraju završiš i sa prezirom tih ostalih koji su se oko tebe trudili a ti ništa.
U njihovim očima na kraju ispadaš wimpy koji uživa u ulozi žrtve.
NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.
NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.
NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.
NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.
NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.
NIŠTA.
NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.
NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.
NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.
NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.
NIŠTA.
NIŠTA.NIŠTA.
NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.
NIŠTA.
NIŠTA.NIŠTA.
NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.
NIŠTA.
NIŠTA.NIŠTA.
.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.NIŠTA.
A Seinfeld je o NIŠTA pa mu dobro ide.
A valjda su i drugi dobivali batine, bili vrijeđani, bili neprilagođeni, otuđili se, trudili se, propali, neupisali fax,
trudili se, propali, odgajali djecu od svoje 13, i završili kao nitko. Čak su mi i pjesmicu recitirali od Zvonimir Baloga, sjeme mu se sturilo:
Postani nešto, ne budi drvo.
A ako si drvo barem budi prvo.
Ima još jedna usko vezana uz drveče, kaže ; sjedi drvo nadrvo. Ta isto zvoni u ušima ali bilo bi fer ne zaboraviti one dvije stare i neponovljive,
bisere rečeništva i usudila bih se nazvati klasike među svim ostalim rečenicama.
Glase ovako:
1.
'' SAMO TEBE ČEKAJU DA SE POJAVIŠ. ''
2.
'' IDI, ALI NE MORAŠ SE NI VRATIT. ''
Ma predivno. Sigurno ste ustali i upravo počinje stajaća ovacija. A neka. Neka. Zaslužile su. Jer svoj su zadatak izvršile. I više nego uspješno.
Znam da se za stvari treba potrudit. Nije bad ali zašto što god vidim i čemu god se okrenem nosi natpis: Nisi za to, ne možeš, ne znaš, propast ćeš?
I hrabro je pokušati i probati ali UMORNA sam više i od same pomisli da nešto krivo napravim ili da budem kriva za nešto.
Ali kako doći do ovoga:
I vjerovati u to.
a curi još curi....
no.137
Jučer oko devet zove susedica da jel smo puštali vodu?
Kažem ja da nismo i rekli smo da nećemo dok nam ne dodju majstori.
Veli ona;
- Ma pričam o veceu. Susedi ispod mene curi voda po plafonu. -
- A vama,jel curi? -
- Ja sam na Rabu. -
Oh, shit, pomislim ja jer ako sa njenog kata curi voda susedi ispod nje onda je njen stan pun vode. A nje nema.
I mi ne idemo na vece od jučer u 21 sat.
Dakle, nemamo vodu u kupaoni već pet dana a sada ne smijemo niti na vece.
Kako voda nije prestajala kapati suseda via mobitelom zove policiju koja oko pola deset dolazi i provaljuje u stan. Naravno poplava.
Dolaze i hitne intervencije koje odmah zatvaraju vodu u cijeloj zgradi.
Sjedim i čekam hoće li te intervencije do nas, opet gurnuti onu mašineriju u vece ali ništa.
Ne dolaze.
Legnem se spavat oko pola jedan, gledam napola Veliko plavetnilo ( opet voda,hm ) kad opet netko pozvoni. Vičem evo, evo.
Dižući se iz kreveta stanem na psa koji počne mahnito lajati.
Kuckanje, kuckanje, kuckanje.
Evo idem.
Otvaram a na vratima policajac sa osmijehom.
- Eto, samo da vam kažem da se zaštopala kanalizacija i da ne možete do daljnjega na vece. -
Još je on htio nešto pričati kad je izletila dežurna babetina koja nas ima na piku i počela govoranciju.
Uperila je prst prema meni sa svog četvrtog kata i počela:
- Kaje Vi, kaj to radite već tri dana. Jadna suseda, stalno joj nekaj curi. -
Policajac se okreče i upozorava je da se ne miješa u ono kaj ju nije briga. Ona ništa, nastavlja preko njega:
- Nemojte vi meni, kak me nije briga, ovi tu ( i opet uperuje prst u mene ) samo sranja rade, troše nam novac iz pričuve, osiromašuju zgradi blagajnu jer ne znaju živjeti i stanovati. ( već grimizna u licu )
- Gospođo uđite u stan! -
Policajac pokušava smiriti babuskaru ali ova se uhvatila gelendera i ne miče se. Ja ju samo gledam.
- Kaj me gledaš, kaj me gledaš, misliš da mi onaj gospon neki dan ( čitaj: pijani vodoinstalater ) nije rekao da ste nagurali krpe u vece. -
- Koje krpe, kak vas nije sram, to ovi iznad nas... -
- Koji iznad vas, molim te lijepo, ti fantomi koje ste izmislili, gore ne živi nitko već tri godine. -
I dobro da je policajac izreagirao i zamolio me da uđem i zatvori vrata jer bi joj skočila dolje i grkljan joj iščupala svojim vlastitim zubima.
Ja jedna mirna osoba.
Natezanje se nastavilo neko vrijeme a onda je sve naglo utihnulo.
Gledala sam veliko plavetnilo do kraja al stalno mi je bila ova kretenuša na pameti.
Razgovara sa nama kao da smo zadnje smeče.
Zanima me kako si neki ljudi uzmu za pravo.
A kad mi je tata bio živ isto je kenjala sve dok je on jedan dan nije stao , uhvatio je za vrat i sterao je u tri p.m.
Onako jako civilizirano.
Od tog dana je pozdravljala sa smiješkom.
Od kad je Tata umro, sve do nedavno je bila tiho.
Sad se opet okuražila.
Možda da napravim kaj je Tata napravio.
Jer briga me za mene nego što svaki put zaustavlja moje sestre i braću, ali SVAKI put, stoji na hodniku i propovijeda.
Kaj ovo, kaj ono, kaj ovo, kaj ono.
A u kući joj sedi muž pijanac koji pijani tetura i šlata sve živo naokolo.
Nekako mi poslovica o trnu i deblu pada napamet.
četvrtak, 16.08.2007.
Who's that girl?
no.136
Između mora naslova moje oko registrira samo jedan.
Onaj iz današnjeg 24 sata:
Progutam knedlu, stisnem popis namirnica u sada već vlažnom dlanu. Polako se približavam polici, šumi mi u ušima.
Vidim iz neke druge perspektive svoju ruku kako uzima primjerak 24 sata. Treptaj, strana 18. Još samo malo, još samo malo.
Sada već mahnito prebirem po listovima. Reklame iz novina ispadaju na pod. Udahnem duboko.
EVO GA!
George Clooney ljubi hrvaticu ..........
.....
....
...
..
.
Nevjerica, razočaranje.
Podižem reklame sa poda, bacam novine revoltirano u košaricu. Nastavljam kupovinu.
Ta Hrvatica nisam JA :(
Vratila se Niki, moja Nix.
Lijepog preplanulog tena, sa zlatnim detaljima.
Donijela mi je knjigu na dar.
' Viteza Slavonske ravni '.
Imamo plan ekranizirati ili ufilmiti nešto Zagorkino jedan dan.
Onako megalomanski i raskošno.
Išle smo gledati Harry Pottera.
Lucius Malfoy divniji nego ikad. Sa onom bijelom kosom i ledenim, ledenim pogledom.
Nije me se film baš dojmio na žalost.
Gube nastavci nekako onu prvobitnu čaroliju ' Kamena mudraca ' . Sada je sve nekako presvjetovno sa dozom čarolijice.
A i teško ti se ufurat sa pohotnom Niki na susjednom sjedalu koja uzdiše za Harryem, detektira neobrijano lice ispod pudera i naslučuje mišiće ispod majice.
Istina.
Dečko je narasel ;)
Iz one male bebice sa okruglim ličekom izrasao u pristojnog momka.
Iskreno, draži mi je kao bebica.
Jer gledajuči ga na onaj način izgubila bi čaroliju Harrya.
Ovako, on je čist i netaknut.
Teško je odvojit Daniela Radcliffa od Harry Pottera.
Vjerojatno i njemu samom, zato i onaj iskorak u Equus gdje se malo drastično iz bajke prebacio na razgoličenog heroja scene.
Ovdje klik na vlastitu odgovornost. ;)
Svejedno, bit će on dobar glumac, ovakvo vatreno krštenje u glumačke vode si malo tko priušti.
Gledam jučer tu plejadu glumaca koja je prodefilirala kroz sve Pottere ... samim tim kaj je imao priliku glumiti sa Gary Oldmanom, Ralph Finnesom, Emmom Thompson, Keneth Branaghom, Julie Walters, Jason Issacsom, Mirandom Richardson, David Tewliesom, Helenom Bonham Carter, Alanom Rickmanom i Robbie Coltraineom.
Meni to izgleda kao jedna zavidna hrpica glumaca.
Jedno zavidno iskustvo.
Kao što bi meni bilo da mogu biti na sceni sa Borisom Svrtanom, Ksenijom Marinković ili Živkom ili Sašom Anočićem.
Ali Niki se vratila.
Jelk se vratila.
Pomalo, svi će se oni vratiti a onda radni narode ....
u nove kreativne pobjede ;)
Jipi, hurray!
srijeda, 15.08.2007.
Danas je njen dan ;)
no.135
And in my hour of darkness she is standing right in front of me,
speaking words of wisdom ...
... Let it be.
utorak, 14.08.2007.
dan kada je umrla glazba...
no.134
Curi, curi a curi ne curi?
Sad mi je popovao majstor za instalacije da kaj više ne preuredimo tu kupaonu, jer ljudi su si ispod preuredili tak divno a mi seljaci stalno zaštopavamo dragocjenu cijev.
Kažem ja njemu da ide kupaona u renoviraje uskoro, a on kaže meni , da, da to ste i prije dvije godine rekli dok sam bio tu.
E onda mi je puko film.
Ti ćeš meni u mojoj kući popovat stari kad ćemo mi renovirat ili nećemo.
Nemamo novaca.
Da, da, razumijem ja to ali ovo je vaša greška, ljudski faktor a susjeda si je tako lijepo uredila.
Go fuck her and let us off the hook.
Ma nije suseda kriva.
Krivi smo mi.
Zaštopali smo usranu cijev sa kosetinom i pijeskom koji pada sa zidova naše devastiranje kupaone.
Krivi smo.
Al to ne daje starom pravo da mi popuje.
Još je uspio ubacit optužbu da smo nagurali krpe u wc prošli mjesec.
Susedica si je lijepo uredila ( al fakat je ), a nas je 'ko cigana' ( citiram susjeda od par godina ) i sve kaj ne valja u zgradi mi smo krivi.
Tko im je kriv kaj su im sva deca sa svojom decom se razbježala nokolo, pobjegli od starih vampira... i sad nam je zgrada starački dom.
I papirići, potrgani lift, pišalina u podrumu, nagurane krpe u veceu; sve smo to mi napravili .... jer za kaj su 'cigani' drugo sposobni?
Ja sam bila najljubaznija susjedica na planeti.
- Dobar dan teta. -
- Kak ste teta? -
- O, Striček taj i taj, da vam ponesem? -
Smješčić od uha do uha. A štakori kenjaju iza leđa.
Podmeću i izazivaju.
Pomozi sirotu na svoju sramotu.
Od onda im imam samo jedno za reć, svakome koga sretnem.
Al prosto je pa neću.
Al ovaj stari vodoinstalater me raspigao malo prije i previše. Baš zbog toga kaj se drznuo popovat više nego je trebao.
A kupaonu fakat krečemo renovirat i to slijedeći tjedan.
Nismo od onih koji 30 000 kn sam tak pljucnu iz đepa.
Trebalo nam je za to izdvajat.
Sve do dana današnjeg.
////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////
A nisam o tome namjeravala pisat uopće.
Naslov mi je dokaz.
Htjela sam napisati post o Elvisu i kako je prošlo 30 godina od smrti Kralja i sve tako nešto melankolično.
Htjela sam i stavit njegovu sliku;
Al neću.
Htjela sam stavit glazbenu podlogu u box.
Al neću.
Htjela sam iskazat divljenje čovjeku koji je ostavio pjesama i pjesama da je glazbu zadužio.
Al neću.
I htjela sam reć da sam htjela bit Kate na par sekundi.
Jučer.
U ' Izgubljenima '.
Al neću.
Svašta sam još htjela al stari me sabotirao.
Fakat nisam za svjetovne stvari.
ponedjeljak, 13.08.2007.
JA Michael kažem.....
no.133
Fredo, vjerovala sam ti, samo zato jer si mi ti sam sve rekao. Ja sam ti vjerovala.
A ti si lagao.
Oh, znam da jesi.
I SLOMIO MI SRCE.
subota, 11.08.2007.
o, zašto, zašto ne mogu ja?
no.132
....
U Srni se razigrala mlada krv i pritajena snaga razbuktjela u mladom tjelu. Ona je mislila da je tako stoga što se već dosta primakla dugi.
-'' Još malo, još samo malo pa ću biti sin. '' -
Pomisli Srna. I posve joj se činilo da za njom viče Sava: Još malo Srno, još malo!!!!
Srna potrči brže preko livade k dugi, no pred njom se ukaza polje od gusta ševara među kojem se gdjegdje iskrila voda.
Srna stade časak ali pogleda dugu i odluči pregaziti ševarasto polje.
Krv joj šumila u ušima, prsa se nadimala i oči se zališe suzama ogorčenja. Samo ovo malo ševara, pa eto opet suhe livade, a iza nje duga!
Srna sakupi sve sile pa što je bolje mogla zatrči se u močvaru.
Isti čas velik crn oblak, dotjeran hladnim jesenskim vjetrom, poklopi sunce, i duge, one sjajne lijepe duge, nestade.
Srne nisu dozvali. Našli su je i izvukli seljaci istom peti dan.
.... Srna je samo željela postati sin ....
A što žele sinovi ?
četvrtak, 09.08.2007.
Aragorn wannabe...i ide mu ;)
no.131
LOST
Moram. Viša sila ;)
ponedjeljak, 06.08.2007.
Riječ ječi
no.130
Riječi odjekuju bez potrebe. Ne tiću me se. Kao krv u stolici. Riječ u utrobi gori i samo tu nije lažna. Riječ na usnama kondenzira i postaje metafora. Svaka metafora je pretpostavka koja traži opravdanje ritualu.
Ritual je jedinica komunikacije.
Komunikacija su fraze.
Fraze su laprdanje.
Jedina iskonska riječ je tvoje ime.
Iskonska zato što je magična.
Magija u imenu je ono što te tjera da ga pravdaš, da se ravnaš po njemu.
Ime te opisuje, ime te određuje.
Ime te ima.
* * *
Mislim da sam iznevjerila svoje ime.
nedjelja, 05.08.2007.
question of today!
no.129
" Is the monkey trained by the use of kindness or fear ? "
Odgovor je bitan jer ću tada znati istinu o sebi.
? ? ?
Za sada se isplati biti majmun ....
... samo zbog činjenice da mogu biti uz Alladina.
* * *
Thnx Normy.
petak, 03.08.2007.
... vrijeme je za apsolutno veličanstveno....
no.128
Prekrasni su bijeli, lagani, čarobni, tajanstveni.
Uživam u njima.
Skroz.
Još su jedna vrata na kojima piše :' izlaz u slučaju opasnosti. '
Poslala sam danas jedan mejl koji sam možda trebala ranije poslati.
A možda ga nisam trebala poslati uopće.
Kad sam pritisnula send krenula sam prema mnogim mojim vratima za ' izlaz u slučaju opasnosti. '
Ušla sam među njih.
Prekrasne, bijele, lagane, čarobne i tajanstvene.
I bilo je dobro.
Opasnost je prošla.
četvrtak, 02.08.2007.
Mali žuti koje volimo mrziti ;)
no.127
Na početku filma gledaju Simpsoni 'Itchia i Scratchya' u kinu i Homer kaže:
' Ne kužim zašto smo došli u kino gledati nešto što imamo doma besplatno na teveu. '
I okrene se prema nama u krupnom planu.
I ja znam da počinje sat i dvadeset minuta inteligentnog humora kojeg obožavam.
Obitelj Simpson
Homer i Spider - pig su najači trenutak.
Sjede njih dvoje; Homer i svinja na kauču...slow motion trenutak, okreću se jedan prema drugom i Homer kaže:
' Možda je najbolje da se poljubimo nas dvoje da nestane napetosti. '
Moji najdraži likovi
Iako svako od njih deset tisuća koliko ih ima ...
... je imalo provalu da ti suze teku danima.
Bilo mi je super vidjeti ekipu na velikom ekranu.
Ja bi još.
Ali nikad više u kombinaciji od jučer.
srijeda, 01.08.2007.
u sjeni...a svijetli...
no.126
Gledala sam neku večer ' Kising a fool '. Slatkički chic flick u kojem glumi i David Schwimmer koji se po mojem mišljenju jedini uspio odmaknuti od svog lika iz Prijatelja od ostatka ekipe. Svi ostali su tako iritantno Joey, Rachel, Monika, Phoeby i specijalno gnjusni Chandler.
Ross se izvukao.
Jer je dobar. Navodno će uprizoriti Humphrey Bogarta u nekom filmu.
Ima ga, ima.
Ali nisam krenula pisati o njemu nego o njegovom kolegi iz gore spomenutog filma.
Razmišljala sam koliko dobrih glumaca je slabo ' iskorišteno ' za neke konkretnije uloge.
Al opet ne mogu svi biti Pacino i Jeremy Irons, ne?
Jason Lee, uvijek sa strane. Igra luzerčića koji ne može naći curu, vječno živčan, ciničan i rastrojen a sladak beskrajno.
Znate u ' Gene Kelly - Frank Sinatra ' filmovima kako je Franky uvijek igrao povučenog dobricu koji zatelebano bulji u djevojče cijeli film i rumeni negdje u kutu, jer je stvarna dobričina, dok Kelly obrne pola Manhattana.
E tako Jason isto.
Ima sve predispozicije da žene padaju a jednostavno se to ne događa.
On ne razumije zašto.
Naravno, kronične romantičarke pred malim ekranima ( čitaj: Ja ) ga obožavaju. Jer one vide koliko je dražestan i pametan i vole njegov ušiljeni nosek.
I način na koji govori.
Zato Tomeka ostavljam Penelopi i rado ću utješiti Briana Shelbya što ga je zbog njega ostavila. (Vanilla sky)
Jason Lee je bivši profesionalni skate boarder koji se pojavio Kevinu Smithu na audiciji i dobio glavnu ulogu u filmu ' Mallrats ' i time si vjerojatno zacrtao karakter uloga koje igra a gore su navedene.
Očigledno se dobro snašao u ekipi ' Smith - Afleck - Damon ' ' jer gotovo nema njihovog filma u kojem se ne pojavi barem na sekundu.
Ekipa se privatno dobro zabavlja što se vidi na ekranu.
Nešto slično našem malom kazališnom ansamblu :)
U Dogmi igra Azraela.
Jednog od loših dečki iz Luciferove ekipe.
Gangstersko cool bijelo odijelo i šešir ispod kojeg vire rogovi.
Onak dandy.
Ali meni najdraže njego pojavljivanje je definitivno u filmu ' Almost famous '.
Sa dugom kosom koja mu predobro stoji a karakterom ne daleko od sloma živaca i cinizma koji mu također stoji odlično.
Ali sve u svemu najviše volim na njemu način na koji govori.
Tako bi mogla uživati u njemu i da sam vizualno uskračena.
Gdje mnoge frajerčine gube.
I prekrasan osmijeh.
Frank Sinatra je na kraju ostavio Kellya u sjeni.
Jason, kaj se čeka?