Sve je ostalo tišina ...

ponedjeljak, 06.08.2007.

Riječ ječi

no.130

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Riječi odjekuju bez potrebe. Ne tiću me se. Kao krv u stolici. Riječ u utrobi gori i samo tu nije lažna. Riječ na usnama kondenzira i postaje metafora. Svaka metafora je pretpostavka koja traži opravdanje ritualu.

Ritual je jedinica komunikacije.

Komunikacija su fraze.

Fraze su laprdanje.

Jedina iskonska riječ je tvoje ime.
Iskonska zato što je magična.
Magija u imenu je ono što te tjera da ga pravdaš, da se ravnaš po njemu.
Ime te opisuje, ime te određuje.

Ime te ima.



* * *


Mislim da sam iznevjerila svoje ime.

06.08.2007. u 21:00 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.





The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.





LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."