petak, 24.08.2007.
more ih je vratilo u grad ....
no.142
Odnio je vrag šalu. Sad se ljutim lagano. Ne na vrijedne radnike, svaka njima čast. Nego na trulu odvratnu zgradu . Ma nije ni ona kriva.
Zgradica je takva je kakva je.
Inspekcija je rekla svoje : cijevi u cijeloj zgradi su trule. Nema ih, ne postoje koliko su već trule. Kad su razbili naš zid u kupaoni i te cjevi ispale van, ja sam ih odmah poslikala i pokazala našoj predstavnici zgrade.
Jao jao, pa cijevi su stare.
Jao, jao, sad nas to sve čeka.
A glavno da su svi prstom uprli u peti kat desno kad su svima stropovi procurili.
KRPE SMO NAGURALI!!!
Sram bilo svakog pojedinačno.
I neka radovi traju još tjedan dana samo da to sve poprave. Samo da se istina otkrila.
I istrpit ću sav ovaj kaos doma.
A fakat je ljudi kaos.
Al istrpit ću.
Al ljutim se.
Na primjer nemrem sada na suret sa svojima iz kazališta.
Nemrem jer sam prljava.
Nemrem se oprat nikako dovoljno da bih izašla iz stana.
Tu sam u sobi kao u bunkeru.
Sam brišem podove koji su sivi za pet minuta opet.
Izložena verbalnom proljevu po cijele dane.
Al istrpit ću.
Danas su došli u 08.30 a još uvijek su ovdje . Sada je 19.30 h a mješalica u dvorištu još miješa.
Ali za nešto ovakvo.
Jako se isplati.
Na jednoj višoj razini.
Dopustite da udahnem.
Sve više mi se sviđa ova serija LOST
U stvari jako mi se sviđa. Na više razina.
Očajna kućanica u meni uživa u hunkarami.
Promišljajući dio moga cerebra ipak se zamišlja nad mnogim događajima i situacijama.
Naoko jako bedasto i vuče na SF....
ali zanimljivo je da su svi ti ljudi u svojim 'pravim' životima ustvari bili izgubljeni.
A sada su se nekako našli.
Unatoč sranjima ( oprostite na mom francuskom ) koja ih ganjaju i proganjaju.
Svakome osobno ono što ga je proganjalo sjeda na mjesto.
I rješava problem.
I to mi je predobro.
Znam da je repriza al zakaj tak kasno?
Danas je u 00.50
Demit.
A more je moje drage ljude vratilo u grad - napokon.
A ja prljava zatočena u prljavim prašnjavim dvorima.