Lijepe žene poništavaju mene ostalu

subota, 25.08.2007.

no.144

Stojim sa Lestatom i Louiem na balkonu.
Noć je topla. Osjećam miris zemlje i krvi.
Po parku tiho hoda žena. Zastaje i okreće glavu prema nama.
Susreće Louiev kobaltni pogled.
Zaboravlja se i ogoljuje vrat.
Samo tako.

- Lijepa je. - kažem.

- Želiš li je? -

Osjetim Lestatovu ruku na ramenu.
Moj pogled prereže Louiev i njen.
Oči mi poprime tamnu, ljubičastu boju.
Lagano maknem baršunastu rukavicu koja govori da je spremna ubiti.

- Ne želim je. - odgovorim ispod glasa.
Krv u meni kipi.

- Želim biti ona. -

25.08.2007. u 23:05 • 13 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."